Najavljena je skorašnja izmjena mirovinskog zakonodavstva kako bi se produljio radni vijek sa sadašnjih 65 na 67 godina. Prema važećem Zakonu o radu radniku koji navrši 65 godina radni odnos prestaje po sili zakona, osim ako se poslodavac i radnik drukčije dogovore. Poslodavac i radnik mogu se dogovoriti da radnik nastavi raditi i nakon navršene dobi od 65 godina i nema propisanog ograničenja koliko to može trajati. U nekim posebnim propisima kojima se uređuju prava radnika u javnom sektoru propisan je kasniji prestanak radnog odnosa po sili zakona tako da radnici rade dulje od navršenih 65 godina (npr. suci, sveučilišni profesori, nastavnici i učitelji i dr.). Čak se i radnici koji su pravo na starosnu mirovinu ostvarili prema općim mirovinskim propisima, neovisno o životnoj dobi, mogu ponovno zaposliti, najviše do polovine punoga radnog vremena. Za zaposlenog radnika starijeg od 65 godina poslodavac plaća sve doprinose.
Visina naknade
Dakle, i prije najavljenih izmjena mirovinskog zakonodavstva ima primjera radnog odnosa s radnikom starijim od 65 godina. Iako se to želi poticati, poslodavci koji pristanu zadržati u radnom odnosu radnika starijeg od 65 godina izlažu se riziku povećanih troškova u odnosu na troškove ostalih radnika ako se radnik stariji od 65 godina razboli. Za razliku od drugih radnika kojima naknada plaće za prva 42 dana bolovanja tereti sredstva poslodavca, a od 43. kalendarskog dana isplaćuje se na teret HZZO-o, radnik koji je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža nema pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, već za cijelo razdoblje bolovanja ostvaruje pravo na naknadu plaće na teret poslodavca. Nije propisana iznimka čak ni za bolovanje uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnim oboljenjem. I tada radnik za cijelo razdoblje bolovanja ostvaruje pravo na naknadu plaće isključivo na teret poslodavca. Započne li bolovanje u trenutku kad je mlađi od 65 godina, a tijekom korištenja pravom na naknadu plaće na teret HZZO-a navrši starosnu dob od 65 godina, prestaje mu pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a i počevši od 65. rođendana naknada tereti poslodavca. Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada plaće za bolovanje ne može iznositi manje od 70% prosječne plaće koju je radnik ostvario u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem je započeto bolovanje. Kad se naknada plaće isplaćuje na teret HZZO-a, primjenjuje se ograničenje prema kojem naknada iznosi najviše 4257,28 kn na mjesec. Visina naknade plaće koju poslodavac isplaćuje na svoj teret može u autonomnim izvorima radnog prava biti uređena povoljnije od Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu najčešće se visina naknade uređuje povoljnije prema dvije osnove: određuje se od prosječne plaće koju je radnik ostvarivao u kraćem razdoblju (npr. zadnja tri mjeseca, zadnji mjesec) i/ili se na prosječnu plaću ostvarenu u nekom razdoblju (kao osnovicu od koje se određuje visina naknade) radi određivanja svote naknade plaće primjenjuje veći postotak (npr. 85% ili 90%). Radnik koji je navršio 65 godina za cijelo razdoblje bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini koja je izvorima radnog prava određena kao naknada za bolovanje na teret poslodavca. Npr. ako se prema kolektivnom ugovoru naknada plaće za bolovanje na teret poslodavca određuje npr. u visini 85% ili 90% prosječne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije odlaska na bolovanje, radnik tijekom cijelog razdoblja bolovanja ima pravo na taj povoljniji iznos naknade plaće.
Zakonske izmjene
Naknada plaće koju poslodavac isplaćuje radniku na svoj teret u poreznom je smislu izjednačena s plaćom, podliježe obračunu i uplati doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću te poreza na dohodak i možebitnog prireza. U obrascu JOPPD koji poslodavac dostavlja Poreznoj upravi ta se naknada iskazuje kao oporezivi primitak, uz navođenje podataka o neodrađenim satima rada. S obzirom na to da se najavljuju skore izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju s ciljem ozakonjivanja dulje životne dobi kao uvjeta ostvarivanja prava na mirovinu, zakonodavac bi trebao voditi računa o horizontalnom usklađivanju toga propisa sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Sada kad država samo potiče dulji ostanak u svijetu rada, poslodavac preuzima rizik možebitnog tereta naknade plaće za bolovanje radnika starijeg od 65 godina, iako i za toga radnika plaća sve doprinose. Paralelno s uvođenjem obveze rada do životne dobi od 67 godina nužno je i zdravstvene propise uskladiti s tim pravilima.