Kako zadržati staloženost na poziciji CEO-a?
Na to su pitanje, dijeleći savjete i smjernice sakupljene iz osobnog iskustva, odgovorila tri CEO-a. Iskustvo je individualno pa su tako i savjeti raznoliki te se dotiču različitih aspekata života, kako privatnog, tako profesionalnog.
Jason M. Lemkin, CEO tvrtke EchoSign
Lemkin prije svega naglašava kontrolu, čak i kad je riječ o prividnoj kontroli. Niti jedan CEO, tvrdi on, ne bi smio dopustiti da zaposlenici vide da je izgubio kontrolu. Osim kontrole, svaki CEO treba pomoć. U idealnoj situaciji CEO bi trebao imati dvoje troje ljudi iz menadžerskog tima koji mogu preuzeti dio posla. Lemkin naglašava i nužnost pauza, bilo da je riječ o šetnjama, kavama ili nečem sasvim trećem. Osoba od povjerenja je također bitna – svaki CEO treba nekoga s kim može podijeliti stvari koje izazivaju stres. Na koncu, smatra Lemkin, svaki CEO si treba povremeno priuštiti pravi, dugi odmor.
Lee Ballentine, umirovljeni CEO
Ballentine na prvo mjesto stavlja podršku obitelji. Sljedeća bitna stvar je fizičko i mentalno zdravlje. Ne možete se u potpunosti baviti poslom ako se prije toga niste pobrinuli za sebe. Osim toga, Ballentine sugerira da ostanete vjerni osobnom stilu. Jedini posao CEO-a jest da osigura provođenje i ispunjenje ciljeva kompanije – dok god to uspijevate, nitko ne može osporavati vaš stil. Izvrstan tim zaposlenika je također bitna stavka, pri čemu je bitno postojanje uzajamnog povjerenja. Svaki CEO bi, također, trebao imati jedinstven stil vođenja sastanka, kao i ključnu frazu koja treba omogućiti zadržavanje distance od iznimno stresnih situacija.
Tom Chavez, CEO tvrtke Krux Digital inc
Chavez, pak, tvrdi da je pitanje krivo postavljeno. CEO ne može uvijek ostati miran, niti bi trebao. ‘Stara škola‘ zagovara ulogu CEO-a kao onog koji hladnokrvno rješava poslovne zadatke, dok se ‘nova škola‘, pogotovo u tehnološkoj industriji ‘naslađuje‘ pričama o CEO-ima koji bacaju stolice ili histerično plaču. Iako je ovo potonje nezdravo i, nasreću, rijetko, i prva je opcija zapravo promašuje bit. Chavez objašnjava kako je pozicija CEO-a jedinstvena jer ne postoji obrazovni smjer koji vas može pripremiti za taj čudan posao. Motiviranje, fokusiranje i inspiriranje tima zaposlenika puno je efektivnije od bacanja stolica. Na koncu sugerira da bi pitanje zapravo trebalo glasiti ‘Kako bi CEO trebao kontrolirati svoja mentalna stanja na način da uspije obaviti posao bez da izmori sebe i druge?‘.