Švicarska trakavica ulazi u novu fazu. Bura oko kamata na eurske kredite koje su neke banke zaračunavale u svojim konverzijama i dalje puše. Dio bankara nije priznavao kamate za klijente banke, već je konverziju računao na temelju ‘regularnih’ zajmoprimaca bez statusa klijenta. Iako su praktički svi dužnici bili ili postajali klijenti banaka u kojima su dizali kredit.
Lalovčev zakon je, namjerno ili ne, ostavio mogućnost za bar dva tumačenja. Banke su se koristile najvišom mogućom kamatom za konverziju, a guverner Vujčić nastoji svinjariju s kamatama pospremiti pod tepih. Na inzistiranje da objave iznose bankovnih kamata na kredite, iz HNB-a odgovaraju da podatke o kretanjima kamatnih stopa posjeduju tek od 2011. Ako ih nemaju, onda su ih izgubili. Guvernera valja podsjetiti da HNB praktički od njegovog dolaska u tu instituciju vodi evidenciju o kamatnim stopama na kredite. Tako može pogledati da su najniže prosječne kamate bile u srpnju 2007. – 2,89 posto, a u kolovozu ove godine stigle su na 5,08 posto. Pa, ako postoji prosjek, postoje i sastavnice tog prosjeka, što znači da u nekoj exelici na nekom zaboravljenom starom kompjuteru (možda baš onom bivšega guvernera) u podrumu HNB-a postoje i podaci o kreditima po svakoj valuti (euru i švicarcu, po mjesecima i po bankama). Pa i o tome koliko je kojih kredita izdano u kojem razdoblju, i s kojim kamatama. Uostalom banke su u cijeloj ‘eri švicaraca’ prema odluci guvernera Rohatinskog imale obvezu dostavljati HNB-u mjesečna izvješća o kamatnim stopama na kredite i depozite. Pa kako to da su se Vujčiću zagubili svi podaci stariji od 2011.? I kako to da ne spominje da je upravo on svojom odlukom od 7. kolovoza 2014. ukinuo bankama obvezu podnošenja mjesečnih izvješća o kamatama? Očito, HNB je zreo za veliko pospremanje.