I volontiranje može biti način dobivanja posla. U zemlji sa skoro 300.000 nezaposlenih to svakako može biti mogućnost za dolazak do radnog mjesta za one koji su spremni prihvatiti se volonterskih zadataka.
Da bi se to postiglo valja biti predan i radišan. Oni koji se iznimno trude i snalaze pred svim zahtjevima svakako će privući pažnju poslodavaca i on će poželjeti zadržati takvog radnika. Osim toga ako se i ne dobije posao na mjestu u kojem se volontiralo, svakako je dobro imati dokaz o predanom volontiranju što itekako može biti dobra preporuka kada se traži posao.
- Ukoliko se netko zaposli u organizaciji u kojoj je volontirao za pretpostaviti je da ga je poslodavac odlučio zaposliti jer se iskazao kao kvalitetan radnik. Međutim, ne bismo zaposlenje nazvali nagradom za volontiranje već potrebom poslodavaca za zapošljavanjem kvalitetnog kadra. U zemljama razvijenih demokracija volonterski angažman važan je čimbenik na gotovo svim razinama življenja, od svakodnevice do promoviranja društveno važnih pozitivnih promjena. Također, rad volontera je izuzetno priznat, vrednovan i tražen te je vrlo značajna i gotovo obvezna preporuka za svako daljnje zapošljavanje – pojasnila je Sandra Nuždić, koordinatorica Hrvatske mreže volonterskih centara (HMVC).
Priznavanje kompetencija
Zasigurno postoje poslodavci koji kod svojih sadašnjih i budućih zaposlenika cijene, potiču i nagrađuju volonterski angažman, ističe. Ukoliko volonteri u svojim životopisima istaknu volontersko iskustvo u pogledu kompetencija koje su stekli volontirajući, Nuždić vjeruje da bi poslodavcima to puno značilo prilikom donošenje konačne odluke o zapošljavanju. U Hrvatskoj, organizacije i tvrtke poput HMVC-a, Mreže mladih Hrvatske, Grada Zagreba, DM – drogerie markta, Erste&Steiermarkische banke, PBZ-a, GRAWE Hrvatska, VIPnet, Hrvatskog telekoma, IBM-a Hrvatske i druge, u rujnu 2015. godine potpisale su Povelju o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem. Potpisnici povelje prepoznali su, da kompetencije stečene volontiranjem doprinose punom korištenju ljudskih potencijala i borbi protiv nezaposlenosti, posebno mladih, kao i važnost različitih oblika obrazovanja i učenja i prednosti neformalnoga, iskustvenoga i samousmjerenoga učenja. Vjeruje da što više poslodavaca zna da ‘volontiranje omogućuje ljudima slobodno stjecanje novih vještina i znanja te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog učenja‘ (Etički kodeks volontera) da bi ih više cijenilo, poticalo i vrednovalo volontiranje kod svojih sadašnjih i budućih zaposlenika te volontiranje poticalo kao društvena vrijednost.
Razvijanje vještina
- Mladima i nezaposlenima volontiranje pomaže da razviju ili dodatno usavrše određene vještine, steknu pouzdanje i samopoštovanje kako bi postali obučeni i spremni za raznolike mogućnosti zaposlenja. Kroz volontiranje ljudi razvijaju komunikacijske i organizacijske vještine, proširuju svoje socijalne krugove i često dobivaju mogućnosti za plaćene poslove u budućnosti. Uz to, volontiranje pruža i mogućnosti neformalnog obrazovanja, te je zbog toga jedan od ključnih elemenata u strategiji životnog učenja u Europskoj uniji – naglasila je Nuždić.
Navodi da je anketa iz 2000. godine ukazala je da većina ispitanika vjeruje da je učinkovita organizacija volonterskih aktivnosti najvažniji motivacijski čimbenik za uključivanje u takve aktivnosti. Tu je i osobno zadovoljstvo postignuto kroz volontiranje, rješavanje osobnih problema volontera, ali i mogućnost pronalaženja zaposlenja te rezultati volonterskog rada.
Inače, postoje kratkoročni i dugoročni volonteri. Dugotrajno volontiranje se obavlja redovito i kontinuirano, na tjednoj osnovi u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida. Volonterski angažman ne ovisi samo o volonteru nego i organizatoru volontiranja i njihovim potrebama za volonterima.
Prosječan volonter – mlada studentica
- Trenutno nisu dostupni opći podaci o obrazovanju, statusu na tržištu rada ili financijskom statusu volontera, no prema podacima iz volonterskih baza regionalnih volonterskih centara, prosječan volonter je zapravo prosječna volonterka – mlada studentica. Naravno to ne znači da u Hrvatskoj ne volontiraju i ostali. Primjerice neka istraživanja su pokazala da učenici srednjih škola i zaposlene osobe aktivnije sudjeluju u volonterskim akcijama u odgojno-obrazovnim ustanovama od studenata i umirovljenih osoba – napomenula je Nuždić.
Prema Zakonu o volonterstvu volontiranjem se ne smatra obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa. No, volonter/ka ima pravo na naknadu ugovorenih troškova nastalih volontiranjem.
Po načelu besplatnosti volonter/ka ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke činidbe ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi. Pri tome se novčanom nagradom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju primjerice računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje te naknade za volonterska putovanja, smještaj i prehranu.
Dobrovoljnost za druge
Volonterstvo u Republici Hrvatskoj ima dugu tradiciju, podsjeća Nuždić, koja se može povezati s konceptom solidarnosti te se smatra dobrovoljnim ulaganjem osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit. Obavljaju ih osobe bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje. Infrastrukturu za razvoj volonterstva u Hrvatskoj, pojašnjava, gradi niz različitih organizacija iz civilnog i javnog sektora kao i zbir ključnih pravnih i političkih dokumenata, instrumenata, istraživanja i promotivnih inicijativa koje potiču njegov razvoj.
Za razvoj volonterstva u Hrvatskoj presudno je bilo globalno obilježavanje 2001. koju su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodnom godinom volontera. Hrvatska se uključila u obilježavanje osnivanjem Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva, koji je okupio najznačajnije organizacije civilnog društva i tijela javne vlasti te započeo izradu nacrta prvog Zakona o volonterstvu.
Osnivanje centara
Donošenje zakona 2007. pratilo je usvajanje Etičkog kodeksa volontera, navodi Nuždić, kao i pravilnika bitnih za uređenje evidentiranja volonterskih sati i dodjele Državne nagrade za volontiranje. Volonterski centri počeli su djelovati još krajem 1990-ih godina, a od 2008. g. usklađuju svoje djelovanje putem HMVC-a kao nacionalne platforme za razvoj volonterstva. Osnovna je zadaća volonterskih centara, veli Nuždić, osigurati povezivanje volontera s organizatorima volontiranja, edukacija, informiranje i savjetovanje organizatora volontiranja i volontera. Članice HMVC-a zajedničkim snagama doprinose razvoju volonterstva u Hrvatskoj kroz promociju i zagovaranje vrijednosti volonterstva, utjecaj na javne politike i pravno okruženje te iniciranje i afirmaciju inovativnih politika u razvoju volonterstva. HMVC je razvio i Standarde kvalitete volonterskih centara kao bazični dokument kojim se garantira kvaliteta usluge koju dobivaju građani i organizacije.