[gallery columns="5" ids="226463,226464,226465,226466,226467,226468,226469,226470,226471,226472,226473,226474,226475"]
Knjiga koja se čekala. Ne zbog knjige nego zbog onoga što će o njoj reći njen autor: Željko Rohatinski. ‘Ogledi u realnom vremenu (2000.-2014.)‘ kompilacija je autorskih tekstova bivšega guvernera nastalih u tome razdoblju koja je i danas – nažalost – jednako aktualna.
Knjigu je recenzirala profesorica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov koja je odmah u uvodu naglasila očito.
- Vjerojatno vas čudi što sam recenzent, jer su mnogi moji tekstovi tražili aktivniju monetarnu politiku. No ja veliki fan Željka Rohatinskog i znam da nije bio u pravo vrijeme na pravome mjestu imali bismo istinsku financijsku krizu koju smo dosad očito izbjegavali – priznala je Ivanov.
Rohatinski za sebe kaže kako nije nikakav povjesničar s ambicijom prikaza povijesti hrvatskoga gospodarstva posljednjih 15 godina, a nije ni teoretičar koji će raspravljati o implikacijama ekonomskih politika na monetarnu. Ni danas, kao ni u trenutku stupanja na 12-godišnju guvernersku dužnost, kaže, nije bio apologeta nijedne ideologije ili ekonomske doktrine baš kao što nije ni demagog koji priziva ‘deus ex machina‘ koji će riješiti sve naše probleme, nazivao se on strani kapital, EU ili nešto treće.
- Preuzeo sam posao bez koncepcijskih predrasuda, djelujući zdravorazumski, bez podilaženja i nekritičkog preuzimanja stavova bilo kojih autoriteta. Uz to su išle stalne kritike, struke, biznisa, politike. Jedini je način rada bila otvorena komunikacija s javnošću u kojoj smo objašnjavali zašto HNB vodi takvu politiku. Koja je svrha izvlačiti iz ladice stare tekstove? Jedini je razlog u izreci da je onaj tko ništa nije naučio iz prošlosti osuđen ponavljati pogreške u budućnosti. Hrvatska je politika uvijek imala problema artikulirati različite interese ekonomskih i socijalnih struktura društva. Tako nam se dogodila osnovna slabost: inicijalno toleriranje visokog dvojnog deficita koji je u kratkome vremenu rezultirao neodrživim razinama javnoga duga. Bez spremnosti na promjena Hrvatska je sedam godina tonula u duboku krizu. Osnovno je pitanje kako povećati zaposlenost i kapacitete i to u uvjetima fiskalnog ograničenja i skupog financiranja. Odgovor znamo, strukturne reforme. No čini mi se da one nisu dovoljne, ne samo zato što one iziskuju dugo vrijeme prije negoli se pokažu rezulati nego i zato što se u sedam godina krize hrvatska ekonomija financijski devastirala, a društvo pauperiziralo. Nemamo vremena čekati reforme – poručio je Rohatinski.
Tko bi onda i kako trebao pogurati zemlju? Privatni sektor to ne može, kapital mu je pao 11 posto, zaposlenost 20 posto, a čak je trećina kredita slabo ili nikako naplativa (2008. to je bilo samo osam posto). Tak sektor ne može sam u kratkome roku kvalitativno i kvantitativno napraviti skok. Tko onda može? Proaktivna politika države! I to kao kombinacija umjereno/razumno restriktivne fiskalne politike, s promjenom u strukturi rashoda kako bi se ostavio prostor za investicije i nova radna mjesta, i razumne monetarne politike koja bi osnažila djelovanje takve fiskalne politike.
- To nije novost, to se parcijalno radilo 2010. i 2011., i tada je zaustavljen dramatičan pad proizvodnje. No tada nije postojao konsenzus glavnih aktera i rezultati su bili slabi. Ključ je u spremnosti preuzimanja rizika, po tome se budućnost mora razlikovati od prošlosti – zaključio je Roha još jednom pokazavši kako se argumentira čak i onda kada se (ako se) s njim ne slažemo.
Inače, knjigu je izdala EPH Media, zbog čega se nije moglo dogoditi da na predstavljanju knjige ne budu imena poput Franje Lukovića, Marijana Hanžekovića, Borisa Vujčića, Ivana Šukera, Mladena Bajića...