U sklopu prošli tjedan objavljene Godišnje ankete o rastu (AGS, Annual Growth Survey), Europska komisija preporučila je vođenje ekonomske politike temeljeno na tri stupa: jačanju investicija, nastavku strukturnih reformi i fiskalnoj odgovornosti.
Riječ je dakle o sličnom pristupu kakav je imala prošla Komisija, premda se sada stavlja više naglaska na javna ulaganja, čemu svjedoči predstavljanje velikoga Komisijinog investicijskog plana vrijednog 315 milijardi eura u iduće tri godine prošli tjedan u Strasbourgu. Kao što je bilo i razvidno cijele godine, europska ekonomija i dalje se muči s ostvarivanjem opipljivog rasta, pa je u okviru AGS-a to i konstatirano uz opasku da se pomaci mogu ostvariti samo zajednički, ali uz uvažavanje specifičnosti svake države članice.
Investicijski plan
U tom smislu AGS nudi okvirne smjernice za kreiranje ekonomskih politika u sljedećoj godini slijedeći navedena tri principa. Investicije su jedna od ključnih boljki gospodarstava gotovo svih članica, pa je stoga potrebno, tvrdi se u anketi, pojačati ulaganja u modernizaciju sustava socijalne zaštite, obrazovanje, istraživanje i inovacije, zelene tehnologije, internet i transportnu infrastrukturu. Pri tome će države članice moći računati na Investicijski plan, kojim će izbjeći stvaranje novog duga, ojačati investicije u navedenim područjima te ukloniti barijere investiranju.
Kada je riječ o obnavljanju predanosti strukturnim reformama, Komisija prije svega misli na daljnje širenje i jačanje zajedničkog tržišta, konkretnije na uklanjanje preostalih prepreka ulaganjima na razini EU. Od članica se, pak, traži da svoje napore usmjere prema dinamiziranju tržišta rada, osiguravanju održivosti socijalnog i mirovinskog sustava, fleksibilizaciji tržišta te smanjenju administrativnih procedura i povećanju njihove učinkovitosti.
Sve je rečeno i ranije
O fiskalnoj konsolidaciji u proteklih sedam, osam godina rečeno je sve, pa ni u tom segmentu AGS nema mnogo novoga za dodati. Konstatiran je veliki napredak u pogledu uravnoteživanja državnih proračuna, što potvrđuje i podatak da su u protekle tri godine prosječni deficiti na razini EU smanjeni s 4,5 na tri posto BDP-a. Isto tako, broj zemalja u Proceduri prekomjernog deficita smanjen je s 24 u 2011. na 11 ove godine. Posao je, ipak, daleko od završenog, javni dug je i dalje izvan kontrole u većini članica, a ni proces održivog smanjivanja deficita nije završen.
Jedini problem je što upravo u tome mnogi ekonomisti vide uzrok neuspješnom oporavku europske ekonomije, pa tim više tvrdnja o potrebi fiskalne politike naklonjene rastu pomalo čudi, kao i uvrštavanje dvaju za mnoge ekonomiste i stručnjake oprečnih ciljeva u ovogodišnje izvješće. Fiskalna konsolidaciji i smanjenje javnog duga proteklih godina vrlo su teško išli zajedno, a nejasno je zašto bi se to sada promijenilo.