Onaj tko ne planira, planira neuspjeh, izreka je koja se često prigodno citira kada se želi istaknuti važnost planiranja. No iznimno brze globalne, društvene, geopolitičke i tržišne promjene pretvorile su proces planiranja u rješavanje jednadžbi s previše nepoznanica. I dok je prije dvadesetak godina bilo uobičajeno da organizacije imaju petogodišnje ili čak desetogodišnje planove, koji su odražavali uvjerenje da je budućnost lako predvidljiva unutar relativno uskog raspona varijacija, koronakriza i deglobalizacija doveli su do toga da je neizvjesno okružje postalo ‘novo normalno‘. I dok si velike kompanije u pravilu mogu priuštiti dublje, detaljnije i dugoročnije planiranje, a mali i srednji poduzetnici obično nemaju taj luksuz. Ipak, najgore je uopće nemati plan, stoga male i srednje tvrtke moraju izraditi barem jednostavan plan neovisno o tome koliko je budućnost, posebice posljednjih godina, nepredvidljiva. O neizvjesnosti piše Antonija Knežević.
Kampanjska ulaganja poput ‘kud svi Turci, tud i mali Mujo‘ Hrvatsku obilježavaju gotovo od rođenja. Najprije su se, sjećamo se, tijekom privatizacije budzašto prodavala društvena poduzeća koja su ‘investitori‘ ciljali isključivo zbog zlata vrijednih zemljišta. Onda su se, u doba skupih sanacija, na trošak države, dakako, prodavale najbolje banke. Zatim su investitori nahrlili u turistički sektor (koji se s pandemijom ipak počeo ispuhivati), a danas ih eto kolektivno u zelenom i održivom. Ili, tematski još uže, u solarima…No, budući da i SAD i EU sve više rade na kontroli investicija, logično je zapitati se treba li i Hrvatska malo pažljivije razmatrati ulaganja, odnosno treba li uspostaviti kriterije prema kojima su neka ulaganja poželjna, a neka i nisu, pogotovo s obzirom na poplavu bombastičnih investicija otkako je članica eurozone i Schengena. O intevencionizmu i ulaganjima piše Gordana Gelenčer.
Kad je početkom godine imenovan ministrom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Šime Erlić već je imao poprilično iskustva s povlačenjem novca iz europskih fondova. Prije svega kao korisnik, i to na lokalnoj razini, u Zadru, gdje je bio pročelnik Ureda za EU fondove, a poslije kao državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU-a, koje i služi kao svojevrsni europski novčanik. To iskustvo daje mu, i to je teško ne primijetiti, određeno samopouzdanje, koje novoimenovani ministri rijetko imaju. Svjestan je, kaže, da s fondovima EU-a imamo ‘priliku generacije‘ i važno mu je da se dio tog novca iskoristi za smanjenje regionalnih razlika. Baš je radi toga njegovo ministarstvo nedavno u e-savjetovanje pustilo poziv za dodjelu nepovratnih sredstava ‘Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije‘ za industrijsku tranziciju regija, vrijedan stotinu milijuna eura. S ministrom je pričala Ksenija Puškarić.
Premda gotovo dnevnim ritmom nastaju nove titule i radna mjesta usklađena sa zahtjevima famozne zelene tranzicije, teško je oteti se dojmu da, barem zasad, u toj kategoriji dominiraju stari poslovi s novim ruhom. Primjerice, građevinski radnici koji rade na energetskoj obnovi zgrada tehnički se mogu smatrati ‘zelenim radnicima‘. Izgleda da je budućnost ‘oćeš-nećeš‘ zelena, ali poslovi još uvijek nisu, o čemu piše Jozo Knez.
Višemjesečne spekulacije tko će biti novi vodeći dioničar dubrovačkog brodara Atlantske plovidbe početkom studenoga i službeno su potvrđene. Zadarska Tankerska plovidba objavila je kako nakon provedene dokapitalizacije Atlantske plovidbe kontrolira ukupno 39 posto dionica te kompanije, zbog čega je obvezna dati ponudu za preuzimanje. Osvajanje dubrovačkog brodara na taj će način biti svojevrsna kruna investicijskog ciklusa Tankerske plovidbe, koja je u nepunih godinu i pol ‘progutala‘ čak tri kompanije, od toga dvije iz svoje temeljne, brodarske branše. Međutim, potpuno ovladavanje dubrovačkom kompanijom u ovom će slučaju biti malo teže izvesti. Sve o Tankerskoj plovidbi saznao je Tomislav Pili.
U novom broju očekuje vas i razgovor s Vladimirom Sabom, izvršnim direktorom E.ON Energije koji kaže ‘ili će HEP biti doveden na rub financijske održivosti ili će regulator otvoriti tržište za zdravu konkurenciju‘. Tu je i poduzetnička priča Darka Delića i njegovog Cowboy Rancha koji želi na imanju izgraditi samoodrživ sustav i futuristička tema o izvanzemljskim solarnim sustavima.
Uz sve to, stiže i poseban prilog ‘ Investitori i fondovi rizičnoga kapitala‘.