Od Martine Dalić i Ante Žigmana tražim novi razvojni iskorak Partner banke

• Izuzev rada u Partner banci Škegro i ja nemamo drugih zajedničkih poslova • Prihvatili smo želju Marije Šole da se pridruži sinu u Karlovačkoj banci. Nastavit ćemo suradnju naših dviju banaka

Razgovarali: Miodrag Šajatović i Marija Čekada Foto: Željko Jelenski Poduzetnik Božo Čulo, premda vlasnik banke i jedan od važnih igrača na tržištu nekretnina, veoma se rijetko pojavljuje u medijima. Posljednji intervju dao je prije 11 godina. Činjenica da je za članove nove Uprave Partner banke postavio dvoje dojučerašnjih državnih tajnika Martinu Dalić i Antu Žigmana, izazvala je veliko zanimanje javnosti, što je bio povod za ovaj razgovor. Budući da je Čulo u međuvremenu ušao i u turistički biznis, bilo je elemenata za višetematski razgovor s ekonomistom koji za sebe s ponosom kaže da od prvog zaposlenja 1976. nijedan dan nije proveo u državnoj tvrtki. Bio je predstavnik Dow Chemicala za Hrvatsku, a od 1984. radio je u Njemačkoj, među ostalim i trgujući lakim i obojenim metalima na robnim burzama. Godine 1991. vratio se u Hrvatsku i osnovao Partner banku. Od Croatia osiguranja je 1996. kupio Metroholding, čiji je danas stopostotni vlasnik i direktor.

• Većina banaka osnovanih 1991., kad i Partner banka, propalo je. Kako ste vi opstali? - Odgovorno pristupam poslu, a banku shvaćam kao opće dobro u koje su pohranjeni imovina i kapital drugih ljudi i gdje u rukama imate sudbinu stotina i tisuća tvrtki, obitelji i privatnih osoba. Zbog toga smo od početka odgovorno nastupali i vodili računa da ne zapadnemo u probleme. Naš je glavni cilj tada, kao i danas, bio održati Partner banku stabilnom i vrlo konzervativnom, i mislim da smo u tome uspjeli. Bankarska kriza u Hrvatskoj nije nas ni dotaknula, a kamoli da smo imali kakav problem. Danas mogu priznati da sam u to vrijeme u više navrata ulagao vlastiti novac kako bih ljudima koji su dolazili po depozite oročene na mnogo godina mogao uredno vratiti ulog kad su ga zatražili. Kad su naši klijenti vidjeli našu praksu i uvjerili se u našu pouzdanost i ozbiljnost, događalo se da su se već drugi dan ili nekoliko dana poslije vraćali s istim depozitima te da su i dan-danas klijenti Partner banke.

• U Partner banku doveli ste novu Upravu, Martinu Dalić i Antu Žigmana. Što vas je na to navelo i što to znači za buduće poslovanje? - Uz HNB-ovu potvrdu dogovorili smo se da će u Upravu doći Martina Dalić kao predsjednica i Ante Žigman kao član. Dva su nas razloga navela na to: već je poznato da je gospođa Šola, na vlastiti zahtjev, prema svojoj i sinovoj želji, što je logično i očekivano, odlučila otići u Karlovačku banku. Njezinu smo odluku prihvatili, to više što Partner banka s Karlovačkom dobro surađuje već neko vrijeme. Kad naša banka ne može udovoljiti zahtjevima klijenta, pošaljemo ga u Karlovačku i obrnuto, ne može li Karlovačka banka, možemo mi. Tako surađujemo i s nekim drugim bankama, i to bih preporučio i malim bankarima: da jedni druge ne gledaju konkurentski i kao opasnost za odvlačenje klijenata, nego kao suradnike koji tako mogu bolje obaviti posao. Vrijeme odlaska stare uprave i dolaska nove sretno se poklopilo s našom željom da pokrenemo novi razvojni ciklus Partner banke. Pri izboru nove uprave postavilo se pitanje kako naći kvalitetne osobe koje mogu dostojno zamijeniti poznata imena u bankarstvu, a drugo kako će te osobe odgovoriti na nove planove i pokrenuti novi razvojni ciklus Partner banke. Uz mnogo promišljanja i razgovora, na prijedlog Borislava Škegre počeli smo pregovarati s Martinom Dalić i Antom Žigmanom. Na moje zadovoljstvo uspjeli smo se dogovoriti, pa mogu reći da sam od tog trenutka rasterećen kad je riječ o poslovanju banke.

• Martina Dalić i Ante Žigman radili su u bankama, ali nisu na operativnim poslovima. Je li to ipak bila pomalo rizična odluka? - Ne bih rekao da nisu radili u operativnom dijelu poslovanja, pogotovo kad iza sebe imaju vođenje institucije poput Ministarstva financija, u kojem je 7.000 ljudi, i izradu ekonomskih programa na koje se naslanja cijela država. Riječ je o mladim ljudima koji su u karijeri mnogo napravili i koji su u bankarstvu prošli su imali mnogo zahtjevnih uloga. Martina Dalić je provela četiri godine u Privrednoj banci i ukupno osam godina u Ministarstvu financija te vrlo dobro poznaje makroekonomiju i financije. Isti je slučaj i s Antom Žigmanom, koji je osim u Ministarstvu financija bio u Raiffeisen banci i u Hrvatskoj narodnoj banci.

• Kakvi su vaši poslovni odnosi s Borislavom Škegrom, koji je, osim što je predložio kandidate za novu upravu, na čelu Nadzornog odbora vaše banke? - Nadam se da ne aludirate na politiku jer ona u našu ‘butigu‘ nikad nije ušla. Borislava Škegru poznajem s Ekonomskog fakulteta, bio je generacija nešto mlađa od mene. Nakon dugo godina ponovno smo se sreli 2002., i to doslovce na Trgu bana Josipa Jelačića, u vrijeme kad se obnavljala Varteksova zgrada, što je on tada vodio. Ubrzo nakon tog susreta ponudio sam mu mjesto predsjednika Nadzornog odbora banke. Škegro svoj posao izvrsno radi i čast mi je što je i dalje predsjednik Nadzornog odbora Partner banke i što mi je predložio kandidate za novu upravu, a nakon što sam sve sagledao, nakon svih ocjena i analiza, to mi se učinilo uistinu najboljim rješenjem. Izuzev rada u Partner banci nas dvojica nemamo nikakvih drugih zajedničkih aktivnosti ili poslova.

• Što podrazumijevate pod novim razvojnim ciklusom Partner banke? Što su zadaci nove Uprave? - Partner banka se profilirala kao mala, konzervativna, stabilna i vrlo profitabilna banka, prepoznata je kao butik-banka. U tom bismo se smjeru željeli i dalje razvijati. Okrenuti smo malom i srednjem poduzetništvu i u tom smo segmentu, vjerojatno, vodeća mala banka. Želimo i dalje jačati taj segment posla i postati najbolja mala banka u Hrvatskoj, ne samo za male i srednje poduzetnike nego i za njihove obitelji i zaposlenike. Možda je prerano iznositi previše detalja o tome u kojem će se smjeru Partner banka razvijati jer je to, zapravo, posao i zadatak nove Uprave, koja će izraditi razvojni plan za četverogodišnje razdoblje.

• Zar vas nikad nije ‘povukla‘ ideja da se ipak pomaknete korak dalje od male butik-banke prema srednje velikoj? - U bankarstvu se povodim za izrekom da je bolje biti malen i zdrav nego velik i bolestan. Mnogi su se počeli naglo razvijati i jačati banke, ali na kraju su propali. Pristaša sam umjerenog rasta potrebnog za normalno poslovanje.

• U medijima se spominjalo da ste pregovarali o prodaji udjela talijanskim partnerima. Zašto niste prodali banku, što se dogodilo? - Zapravo sam slučajno bio uvučen u razgovor o tome jer nikad nisam tražio kupca za banku. Cilj mi je bio okrupnjivanje, a u banci smo razmatrali dvije opcije: udruživanje s drugim malim bankama ili prodaju dijela udjela strateškom partneru, ali uvijek s jasnom namjerom ostanka u bankarstvu. U tim razmišljanjima pojavila se konkretna ponuda, ali moji se interesi nisu u cijelosti poklopili s interesima druge strane, što se u poslu često događa. Stoga smo tu knjigu zaklopili i krenuli samostalno, sigurnim korakom, dalje.

• Jeste li i dalje otvoreni za novoga strateškog partnera? - Posao smo povjerili novoj Upravi, napravit ćemo strateški plan za sljedeće četiri godine, sada smo usredotočeni na to. Za razgovor sam uvijek otvoren, to je logika poduzetnika kojom sam došao do ovoga što sam danas. Nikad nisam odbio razgovor, bilo ozbiljan bilo neozbiljan, jer iz svakog razgovora kojem otvoreno pristupite možete izvući pametan savjet ili informaciju.

• Godine 1996. postali ste većinski vlasnik Metroholdinga kupivši 56 posto dionica od Croatia osiguranja. Što je bio cilj te kupnje? - Može se reći da sam u vrijeme kad sam želio ojačati položaj Partner banke kupnjom još jedne banke slučajno kupio Metroholding. Naime, tijekom pregovora o kupnji Hrvatske gospodarske banke došao sam u vezu s Metroholdingom. To je bila zdrava tvrtka čija je imovina uglavnom bila u nekretninama, a od svega mi je najzanimljivije bilo to što je imala mnogo lokacija, koje su tada bile dobrodošle i kao poslovnice Partner banci.

• Jeste li tada prvi put ušli u nekretnine? - Nekretninama sam se bavio i prije kupnje Metroholdinga, a preko te tvrtke dobio sam mogućnost zadržati kvalitetne i vrijedne. Volim posao s nekretninama, ali ne želim ga raditi konfekcijski i za tržište prena načelu ‘sagradit ću zgradu od 500 stanova i zaradit ću neki novac‘. To me ne veseli niti me zanima. Volim pomno birane projekte, koje pažljivo vodim, jer me to ispunjava. Iako u tome ne gledam primarno korist, naravno da se na kraju zadovolji i materijalni interes. U portfelju tvrtke imamo 10-ak tisuća četvornih metara premium poslovnih prostora na atraktivnim lokacijama koje iznajmljujemo renomiranim tvrtkama i veleposlanstvima. To je Metroholdingu uz bankarstvo glavni posao.

• Kako procjenjujete tržište nekretnina, cijene četvornog metra i najma? Isplati li se danas posao s nekretninama? - Prema mojem mišljenju zlatno doba nekretnina nikad nije gotovo i nikad ne prolazi, jedino se mora pratiti smjer tržišta, prilagođavati mu se i uočavati kako doskočiti i biti brži i drukčiji od drugih. U tome se dobro snalazimo. Za nekretnine koje se grade prema načelu ‘jeftino kupi, skupo prodaj i zaradi‘ ili ‘napravi veliku zgradu i prodaj stanove‘ moglo bi se reći da je zlatno vrijeme prošlo i da nema prostora za zaradu kakvog je prije bilo. Polazim li od toga kako sam nekad iznajmljivao prostore ili kupovao, naravno da je danas sasvim drukčije, ali s time smo računali i znali da će okolnosti jedanput promijeniti. Svojedobno sam četvorni metar poslovnog prostora mogao iznajmiti za 75 eura, da bismo danas došli na 16 ili 20 eura, i naravno da se tomu treba znati prilagoditi. Međutim, u turističkom segmentu na području Dalmacije, naše obale i otoka, bit će prilike za projekte koje se može dobro osmisliti, a na kojima će se, vjerujem, moći i dalje dobro zaraditi. Slična je situacija i u industriji zabave, posebno u građevinskim projektima posebne namjene i specijalnih projekata. Dakle, vrijeme nekretnina nipošto nije prošlo, za njih je uvijek vrijeme.

• Koliko ste kreditno izloženi u svojim poslovima s nekretninama i u turizmu? - Do zadnjega kredita koji smo uzeli zbog otkupa dionica i plana koji smo imali s bankom koju spominjete gotovo se nismo kreditno zaduživali. Moje je načelo u poslu ne zaduživati se ako nije prijeko potrebno, jer i jeftin kredit treba vratiti. Niste li dobro uložili, vraćanje kredita može postati problem. U segment turizma Metroholding tek pokušava ući; tu je bilo nekoliko neuspjelih akvizicija. Nekoliko smo se puta prijavili na natječaj za hotel Dubrovnik u Zagrebu, bili smo najbolji ponuđač, ali izmaklo nam je jer su vrijedili drugi kriteriji. Natjecali smo se i za hotel Marjan u Splitu; na tom se natječaju pojavio još jedan ponuđač s enormno visokom cijenom, pa ga nismo uspjeli kupiti. Bili smo zainteresirani i za nekoliko hotela u Dubrovniku. Imali smo volju i interes ući u hotelski segment, ali za sada imamo splitski gradski hotel Park, koji, iako sjajno posluje i napreduje, zapravo nije u turizmu. U ovom vam trenutku, zapravo, nemam što zanimljivo reći kad je riječ o toj branši.

• Ima li ili nema, prema vašem mišljenju, zarade u hotelijerstvu? - Ovisi. Naš hotel Park radi iznad svih kriterija, ima fantastičnu dobit i veliku vrijednost jer ga se dobro vodi. Samo je stvar ljudi i načina na koji projekt postavite. Direktor hotela Park radi čuda i hotel je na izvrsnu glasu. Kad imate takav tim i takve ljude, upustio bih se u daljnje poslove u hotelijerstvu. To je bio jedan od razloga zbog kojih sam se natjecao za hotel Marjan. Hotelijerstvo je dobro jer je stabilan i dugoročan ulog, znate da se desetljećima nakon početne investicije možete kretati u tim okvirima.

• Polako se povećava inflacija, rastu kamatne stope. Je li vas možda strah recesije s obzirom na to da su protekle godine bile dobre za svaki posao? - Bit će teže poslovati i raditi upravo Upravi Partner banke. Hoće li to utjecati na naš financijski rezultat, ostaje da se vidi. Inflacija, dok je pod kontrolom, neće naštetiti, nego će ići u prilog vještijima, koji znaju prepoznati tržište. Strateški plan za sljedeće četiri godine Partner banke sadržavat će sva predviđanja, a ako netko razumije makroekonomsko okruženje, to je sigurno naša uprava, koja je na prijašnjim položajima takve projekcije izrađivala za državu. Kad je riječ o bankarstvu, u SAD-u na 50.000 stanovnika postoji jedna mala banka, a u Hrvatskoj na 250.000 stanovnika. Bez obzira na okolnosti, prostora na tržištu za male banke sigurno ima, ali, naravno, za zdrave banke. Jedanput sam izjavio da je previše malih banaka, ali pritom sam mislio na one koje loše posluju i koje se žele vrlo brzo razvijati i postati velike. Danas je ostalo malo privatnih banaka koje ne mogu udovoljiti svim zahtjevima klijenata, a budućnost je malih banaka u prepoznavanju tržišnih niša i njihovu kvalitetnom servisiranju.

• Gdje sebe vidite za pet godina? - Vidim se pet godina stariji i s pet novih biser-projekata u segmentu nekretnina. Volim nekretnine, ali ne sve, nego projekte koji me vesele kao što su, primjerice, projekt Plitvičkih jezera, vila na Tuškancu i, možda, projekt na Krku. Na Plitvičkim jezerima pripremamo projekt u seoskom turizmu Autohtone ličke kuće, seoska imanja koja su zaštićeni spomenici kulture i koje treba obnoviti točno onako kako su izgledali prije stotinu godina. Za sada ne razmišljamo o njihovoj prodaji, služit će nam kao referencija. Ostala dva projekta od tih pet u pet godina rado bih realizirao na moru, ali za sada ih tražimo.