Moguć je i raskid neovisno o volji druge strane. No takavu mogućnost jednostranog raskida ugovora preporučljivo je unaprijed ugovoriti, primjerice za slučaj kašnjenja i slično
Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer
Premda ga mnogi u Hrvatskoj tako ne doživljavaju, ugovor je zakon za stranke, moraju ga poštovati i ispuniti. To je temeljno pravilo Zakona o obveznim odnosima kojim se želi naglasiti da je to ozbiljan pravni odnos koji obvezuje. Međutim, postoje i druga važna pravila koja na određeni način relativiziraju osnovno, uključujući i ona o raskidu ugovora. Raskid ugovora svakako treba razlikovati od slučajeva pobojnosti ili ništetnosti, pri kojima s ugovorom nešto nije u redu već u vrijeme sklapanja. Pri raskidu je riječ o prestanku pravno valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. Raskid ugovora moguć je sporazumom stranaka koje su ga, jednako kao što su ga bile ovlaštene sklopiti, ovlaštene i raskinuti. Međutim, ako je ispunjen, nema mogućnosti raskida - u tom slučaju može se samo sklopiti novi ugovor, ali tada sa suprotnim (obrnutim) ugovornim ulogama. To je posebno važno u odnosu na moguće porezne zahtjeve jer pri raskidu nema porezne obveze ni na osnovi prvog ugovora, a nema li raskida ugovora, ima poreznih obveza na temelju oba ugovora.
Načelo neformalnog raskida
Za razliku od rješenja u nekim drugim pravima u hrvatskom pravu vrijedi načelo neformalnosti raskida, što znači da se sporazum o raskidu može postići i usmeno, čak i kad je osnovni ugovor u pisanu obliku. Formalni raskid obvezan je kad ga propisuje zakon ili kad to proizlazi iz prirode stvari - preporučuje se, posebno radi lakšeg dokazivanja, uvijek sastaviti ispravu o raskidu, koja ne podrazumijeva nikakvu ovjeru suda ili javnog bilježnika. Pravno je dopušteno ugovoriti i jednostrani raskid, dakle neovisno o volji druge strane. To će oprezna ugovorna strana često ugovoriti, primjerice za slučaj kašnjenja i slično. S obzirom na to da je riječ o vrlo ozbiljnoj situaciji s važnim pravnim posljedicama i često suprotstavljenim stranačkim interesima, preporučljivo je pravo na jednostrani raskid ugovoriti ne samo u pisanu obliku nego i uza što jasniju ugovornu odredbu koja ne omogućava različita tumačenja i uopće nesporazume.
Promijenjene okolnosti
Kao posebnu situaciju Zakon o obveznim odnosima uređuje pravo na jednostrani raskid na temelju zakona, dakle bez potrebe za posebnom ugovornom odredbom o raskidu. Potrebno je dati izjavu o volji za raskid; daje je ona strana u čiju je korist pravo na raskid propisano, naravno, samo ako želi raskid. Riječ je o dvjema situacijama: prva je kada protustrana ne ispuni svoju obvezu, s time da, ako rok ispunjenja nije važan, sastojak ugovora mora biti dana mogućnost ispunjenja, koja se pruža opomenom ili pozivom na ispunjenje; ako to ne dovede do ispunjenja, a dâ se izjava o raskidu, nastupa raskid.
Druga je situacija tzv. promijenjenih okolnosti ili klauzule rebus sic stantibus, koja znači da ugovor obvezuje dok se ne promijene okolnosti u kojima je sklopljen. Naime, često se nakon sklapanja ugovora okolnosti promijene toliko da ga se ne bi ni sklopilo da su to ugovorne strane znale. Nevažne su promjene nakon zakašnjenja, dakle nakon što je već dospjela obveza, a nema prava na raskid ni zbog okolnosti koje se realno moglo predvidjeti. Naravno, dvije ugovorne strane često će različito interpretirati pravo na raskid i tada to može riješiti samo sud. Oprezna ugovorna strana zato će što preciznije i svakako u pisanu obliku predvidjeti moguće probleme i naglasiti svoje pravo na raskid pazeći pri tome da ti slučajevi budu navedeni samo kao primjeri jer bi, u suprotnom, to moglo značiti da su se ugovorne strane odrekle prava na raskid u svim drugim situacijama.
Po sili zakona
Zakon o obveznim odnosima propisuje u čl. 361. i situaciju u kojoj uopće nije potrebna izjava o volji za raskid nego do raskida dolazi silom zakona. To su situacije tzv. fiksnih ugovora u kojima je ispunjenje u roku bitan sastojak (primjerice, izdavanje akreditiva u određenom roku) i izjava o raskidu nije potrebna. Međutim, ako onaj komu akreditiv nije izdan (dakle onaj koji nije prekršio svoju obvezu) to želi, može svojom izjavom volje poništiti zakonsku odredbu o raskidu i održati ugovor na snazi. Ne postoji mogućnost raskida ostane li neispunjen samo neznatan dio obveze. Raskidom nastaje situacija kao da ugovora nema i svaka strana mora vratiti ono što je primila, ako je nešto primila (ako je riječ o novcu, mora vratiti i zatezne kamate od dana primitka do povrata). Međutim, strana odgovorna za raskid mora drugoj nadoknaditi štetu nastalu raskidom, što može značiti i vrlo veliku obvezu. Oslobođenje od te obveze moguće je samo ako dužnik dokaže (dakle, na njemu je teret dokaza) da nije ispunio svoju obvezu ili je zakasnio s ispunjenjem zbog okolnosti na koje nije mogao utjecati, otkloniti ih ili izbjeći.
Povećanje odgovornosti
Naš zakon dopušta i povećanje odgovornosti, što je korisno ugovoriti, ali uvijek u pisanom obliku i što jasnije, da bi se nejasnoće svele na najmanju mjeru. Veoma je važno da svatko tko pristupa sklapanju ugovora zna da je to vrlo ozbiljna stvar, nešto što obvezuje, ali isto tako i nešto što može (posebno ako druga strana nije baš najurednija i najsavjesnija, a to se događa) umjesto koristi koju svatko očekuje prouzročiti velike probleme. Jedan je od mogućih problema i da druga strana raskine ugovor koji nam je mnogo značio, čak i bez posebne izjave volje ako je riječ o zakonskom raskidu. Kao najvažniji savjet svima izdvojili bismo angažiranje stručnjaka za sklapanje ugovora, ali na način mnogo drukčiji od kod nas još uobičajenoga. To znači zahtijevati pisano gledište razvoja odnosa, argumentirano upozorenje bar na najveće i najčešće teškoće, uključujući i raskid ugovora, a posebno osvrt na rješavanje mogućih odštetnih zahtjeva i na to tko u kojem slučaju snosi teret dokaza. Naravno, savjetodavac je (uza stručnost, preduvjet da ga se uopće angažira) to prihvatljiviji što ima veći iznos osiguravajućega pokrića za štetu koje prouzrokuje u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti.
| Kad se ugovor ne može raskinuti |
| • Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. • Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete. • Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. • Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se prema pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. • Svaka strana duguje drugoj naknadu za korist koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. • Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je primila isplatu. |
| Pretpostavke za raskid ugovora |
| • Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. • Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili svladati. • Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. • Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravedno izmijene. |
| Iznimka za ugovore o prijenosu nekretnina |
| Iznimno je, posebnim propisom (Zakon o porezu na promet nekretnina) određeno da se prijenos u zemljiš-nim knjigama smatra konačnim ispunjenjem ugovora, pa se u roku od jedne godine od rješenja o utvrđivanju porezne obveze dopušta obnova poreznog postupka i stavljanje izvan snage porezne obveze - izvan navedenog roka takva mogućnost zbog raskida voljom stranka ne postoji. Nema li suglasnosti stranaka ili je premašen navedeni rok, jedina je mogućnost za ugovorne strane raskid sudskom odlukom, što znači dodatni gubitak i vremena i novca. U svim drugim slučajevima u kojima takav specijalni propis ne postoji, primjenjuje se opće pravilo i, ako je ugovor ispunjen (a prodavatelj je pri prodaji nekretnina sve izvršio sklapanjem ugovora i davanjem dopuštenja za uknjižbu pa bi se, da nema navedene posebne odredbe, sigurno smatralo da je ugovor ispunjen), nema mogućnosti raskida. |