Antun Belić: Droga zbog koje sam dobio doživotnu robiju bila je podmetnuta

Dana 9. listopada 1986. egipatski je sud na doživotni zatvor osudio hrvatskog pomorca Antuna Belića, člana posade broda Bribir tadašnje Jugolinije. Bio je to početak jedne od najtragičnijih sudbina u povijesti hrvatskoga pomorstva, ali i priče koja će se u različitim oblicima ponavljati desetljećima poslije.

Belić, pomorac iz Lopara na Rabu, uhićen je godinu ranije u Egiptu nakon što je tijekom pretrage broda u njegovoj kabini pronađena torba s 15,65 kilograma opijuma. Od prvoga dana tvrdio je da mu je droga podmetnuta te da nije bio prisutan tijekom pretrage kabine. Egipatske vlasti nisu prihvatile takvu obranu. 

 

Dva dana nakon Belićeva uhićenja brod je isplovio za Kraljevicu. Neuobičajeno je što kapetan Jurko Karinčić uopće nije dao izjavu. Kasnije je još sedam puta plovio Sueskim kanalom, i u nekoliko navrata se preko agenata nudio da svjedoči. Odgovarano mu je da ga egipatske vlasti ne trebaju.

 

Pozvan je tek na ročište 10. svibnja 1986., u vrijeme kad je bio na bolovanju. Prilikom posljednjeg suđenja, kad je izrečena presuda, nije dobio nikakav poziv. Poslao je pismeno svjedočenje da nije bio prisutan u vrijeme pretresa Belićeve kabine, što bi išlo u prilog optuženiku, ali ne zna se je li sud to uzeo u obzir. 

'Bribir' su na iskrcaju u Kraljevici temeljito pretresli riječki inspektori. Ustanovljeno je organizirano krijumčarenje robe i dokazan šverc viskija, te bavljenje nedopuštenom trgovinom, zbog čega je procesuirano osmero članova posade, a šestorica su dobili otkaze. 

 

Belić je osuđen na doživotni zatvor, a tek je kasnije diplomatskim naporima kazna smanjena na 20 godina. Tragedija je bila tim veća jer je bio pred mirovinom. Trebala je to biti jedna od njegovih posljednjih plovidbi prije mirovine, a ispostavilo se da je bila i posljednja. Umjesto povratka kući na Rab, završio je u egipatskom zatvoru El Qanater pokraj Kaira, gdje je umro 4. studenoga 2003., dvije godine prije isteka kazne.

 

Belićev slučaj jedinstven je po tome što je on bio kormilar. Češće žrtve u slučajevima krijumčarenja narkotika bili su kapetani brodova, koji su tuženi i osuđivani po zapovjednoj odgovornosti.  

Već nekoliko godina ranije u Egiptu je završio zagrebački kapetan Stanislav Kramar, zapovjednik broda Salomina I. Osuđen je nakon što je u luci Port Said na brodu pronađeno osam tona hašiša. Kramar je tvrdio da je postao žrtva zavjere brodovlasnika i posade te da nije imao nikakve veze s krijumčarenjem. Osuđen je na 25 godina zatvora, a 1993. umro je u egipatskom zatvoru i ondje bio pokopan.

Dugo se činilo da će i dubrovački kapetan Kristo Laptalo doživjeti sličnu sudbinu. Grčke vlasti uhitile su ga 2007. nakon što je na brodu Coral Sea, kojim je zapovijedao, pronađen 51 kilogram kokaina skriven među teretom banana. Iako nije bilo dokaza da je znao za drogu, prvostupanjski je osuđen na 14 godina zatvora. Nakon 16 mjeseci provedenih iza rešetaka oslobođen je svih optužbi i vratio se u Dubrovnik, gdje su ga dočekale tisuće građana.

 

Slučaj Laptalo postao je simbol borbe protiv kriminalizacije pomoraca. Pokazao je koliko lako kapetan može postati glavni osumnjičenik kada se na brodu pronađe droga, čak i onda kada nema dokaza da je sudjelovao u krijumčarenju.

 

Gotovo identičan scenarij ponovio se i u najnovije vrijeme. Splitski kapetan Marko Bekavac uhićen je u Turskoj 2023. nakon što je na brodu Phoenician M pronađeno 137 kilograma kokaina. Prvostupanjski je osuđen na čak 30 godina zatvora, premda obrana i hrvatski pomorski sindikati tvrde da ne postoji nijedan dokaz koji bi ga povezivao s drogom. Nakon gotovo dvije godine provedene u turskom zatvoru pušten je na slobodu i 2025. vratio se u Hrvatsku.

Od Antuna Belića do Marka Bekavca proteklo je gotovo četrdeset godina, ali obrazac se gotovo nije promijenio. Na brodu se pronađe droga, lokalne vlasti traže odgovornu osobu, a prvi na udaru najčešće budu kapetan ili članovi posade. Potom slijede godine sudskih postupaka, diplomatskih intervencija i dokazivanja da pomorci možda nisu bili krijumčari, nego žrtve krijumčarskih mreža koje koriste globalni pomorski promet.

 

U nizu hrvatskih pomoraca koji su se našli pred stranim sudovima zbog droge pronađene na brodovima, dvije su priče završile najtragičnije. Kapetan Stanislav Kramar umro je nakon deset godina provedenih u egipatskom zatvoru, a mornar Antun Belić nakon osamnaest. Za razliku od Krista Laptala i Marka Bekavca, nikada se nisu vratili kući. Oni su iskusili i osmu koru mornarskoga kruha.