Ako postoji ijedan razlog zašto bi, u izbornoj kombinatorici tako spominjane, reforme napokon trebale biti ‘ad acta‘ onda je to Standard & Poor‘s-ovo (S&P) svježe ocjenjivanje hrvatskoga kreditnog rejtinga.
Ocjena se, istina, nije mijenjala – dugoročni rejting BB, kratkoročni B (dva stupnja ispod investicijske razine) – no uz zadržane negativne izglede. I to unatoč iznenađujuće visokom rastu BDP-a u trećem tromjesečju od 2,8 posto (najviše od 2008., od početka urušavanja). Analitičari su uvjereni da će i četvrto tromjesečje biti solidno, pa bi ukupni godišnji rast BDP-a mogao premašiti 1,5 posto.
Zašto onda negativni izgledi? Nekoliko je razloga. Gospodarski će rast u 2016. biti mršav, oko 1,5 do 1,8 posto (mršav zato što je ukupni kumulativni pad u šestogodišnjoj recesiji dosegnuo 12 posto), a i to malo bit će rezultat vanjskih utjecaja: izvora roba i turizma, ne rasta proizvodnje i investicija.
Već smo dvije godine u proceduri prekomjernoga deficita, no javne financije još nisu pod kontrolom. Kakav će biti državni proračun za ovu godinu nitko nema pojma, Vlada se tek sastavlja, k tome nimalo nije jasno tko će sve konce (ili barem najvažnije) imati u svojim rukama, kao ni to je li budući premijer potpuno samostalan u donošenju odluka, dakle hoće li njegova biti zadnja, ili je tek nečija lutka na koncu. Reforme su zasad samo riječ u nabacivanju argumentima, kamo će, kojim smjerom, ni to nije jasno. S&P zato procjenjuje kako postoji točno 33 posto šansi da nam rejting u 2016. dodatno smanje.
Na istome su tragu i ostale dvije, investitorima ključne agencije, Fitch i Moody‘s, obje nam rejting drže ispod investicijskoga, s negativnim izgledima.
Ako nam rejting za šest ili 12 mjeseci još malo umanje to neće biti toliko tragično, jer ove godine još nema astronomskih otplata duga. Astronomija će nam biti golemi problem od 2017. kada nam na naplatu stiže 30 milijardi eura. Ako u računicu ubacimo i ‘sitnicu‘ poput činjenice da je FED nedavno povisio referentnu kamatnu stopu – jer se američko tržište rada oporavilo – to znači da će se kamate uskoro početi korigirati na više i u ostatku svijeta. I u Americi i u tome ‘ostatku‘ svijeta Hrvatska kupuje refinanciranje svojih obveza/prodaje državne vrijednosnice. S obzirom na veličinu otplatne kvote ni najmanje nije bezazlena razlika između primjerice 5,15 i 6,95 posto kamate. Treba li uopće spominjati da i sada, kada su kamate povijesno niske, Hrvatska plaća zamalo pa najvišu cijenu u bližoj i daljnjoj okolici?
Koliko je dužnički problem golemi uteg trajnom i zdravom oporavku pokazuju i prvi potezi budućega premijera – počeo je obilaziti glavne financijere i opipavati im bilo. Čini se da ćemo prvi put u povijesti imati dva ministra financija. Ne bi bilo loše niti s dva ministra gospodarstva. Uz uvjet da se razumiju i voze u istome smjeru.