HUP traži manji rast minimalca: Evo koliko bi trebao iznositi u 2027.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) predlaže da se minimalna bruto plaća u 2027. poveća najviše 3,5 posto, s trenutačnih 1050 na 1086,75 eura, uz istodobno povećanje osnovnog osobnog odbitka kako bi dio tereta rasta primanja preuzela i država.

Poslodavci upozoravaju da su plaće u Hrvatskoj posljednjih godina rasle znatno brže od produktivnosti te da bi nastavak snažnog administrativnog povećavanja minimalca mogao negativno utjecati na konkurentnost poduzeća, zapošljavanje i investicije.

Prema najnovijoj analizi HUP-a, objavljenoj u publikaciji Fokus tjedna glavnog ekonomista Hrvoja Stojića, minimalna plaća u Hrvatskoj od 2019. do 2026. nominalno je porasla čak 107 posto, odnosno više nego trostruko u odnosu na prosjek Europske unije, gdje je povećanje iznosilo 32 posto. U zemljama srednje i istočne Europe rast je u istom razdoblju iznosio 68 posto.

 

U HUP-u smatraju da je takav rast pridonio poboljšanju životnog standarda, ali da je Hrvatska sada dosegnula razinu na kojoj svako novo znatnije povećanje minimalne plaće ima sve manji socijalni učinak, a sve veće posljedice za gospodarstvo.

Hrvatski minimalac po kupovnoj moći dosegnuo sredinu EU-a

 

Prema podacima koje iznosi HUP, kupovna moć hrvatske minimalne plaće od 2019. porasla je 89 posto, najviše među članicama Europske unije. Pritom su potrošačke cijene kumulativno porasle 33,8 posto.

 

Hrvatska je, prema kupovnoj moći minimalne plaće po satu, s 8,49 jedinica standarda kupovne moći (PPS) zauzela 11. mjesto među 22 članice EU-a koje imaju zakonski propisanu minimalnu plaću. Po tom kriteriju hrvatski minimalac ima 34 posto veću kupovnu moć od mađarskog, 33 posto veću od slovačkog, 25 posto od češkog i 15 posto od portugalskog. Istodobno je samo 13 posto niži od slovenskog.

 

HUP ističe da je Hrvatska napredovala i prema drugim pokazateljima životnog standarda. U 2025. prestigla je Češku i Estoniju prema realnom medijalnom dohotku, dok je zaostatak za prosjekom EU-a od 2019. smanjen s 39 na 13 posto. Istodobno, stopa teške materijalne i socijalne deprivacije u Hrvatskoj iznosi dva posto, u usporedbi sa 6,3 posto na razini EU-a.

 

Poslodavci zato smatraju da se rasprava o minimalnoj plaći više ne može voditi kao da je Hrvatska na europskom začelju te da bi socijalnu politiku trebalo sve više usmjeravati prema ciljanoj pomoći kućanstvima, umjesto da se standard stanovništva dominantno podiže povećavanjem troška rada.

Glavni problem, prema ocjeni HUP-a, nije sam rast plaća, nego činjenica da ga ne prati odgovarajući rast produktivnosti.

Od 2019. realna primanja zaposlenih u Hrvatskoj povećana su približno 29 posto, dok je produktivnost porasla oko 13 posto. Produktivnost po radnom satu pritom doseže tek oko 63 posto prosjeka Europske unije.

 

Hrvatska je u posljednje dvije godine, nakon Italije, imala drugu najnižu stopu rasta produktivnosti među promatranim članicama EU-a, od približno 1,1 posto, dok je europski prosjek bio 3,4 posto.

 

Prema HUP-ovoj analizi, u razdoblju od 2019. do 2025. Hrvatska je zabilježila najveći raskorak između realnog rasta minimalne plaće i bruto dodane vrijednosti po satu. Prosječna godišnja stopa realnog rasta minimalca iznosila je 9,9 posto, a bruto dodane vrijednosti po satu 5,6 posto.

 

Posljedice se, upozoravaju poslodavci, već vide u poslovanju poduzeća. Ukupne naknade zaposlenima u 2025. dosegnule su gotovo 60 posto bruto dodane vrijednosti, dok je taj udio u EU-u iznosio 54 posto, a u zemljama srednje i istočne Europe 49 posto.

 

Udio troška rada u prihodima nefinancijskih poduzeća u samo tri godine povećao se s 11,9 na 14,8 posto. Istodobno su profitne marže blago smanjene, a profitabilnost po zaposlenom upola je niža od prosjeka EU-a i četvrtinu ispod prosjeka zemalja srednje i istočne Europe.

 

HUP upozorava da takva kretanja ograničavaju sposobnost poduzeća da ulažu u tehnologiju, inovacije i povećanje produktivnosti, što dugoročno može dodatno produbiti razlike između Hrvatske i razvijenijih europskih gospodarstava.

Prerađivačka industrija posebno je izložena pritisku

 

Najveći rizik zbog nastavka snažnog rasta troška rada HUP vidi u prerađivačkoj industriji, u kojoj je produktivnost mjerena bruto dodanom vrijednošću po satu, prema standardu kupovne moći, na samo približno 30 posto prosjeka EU-a i 20 posto njemačkog prosjeka.

 

Broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji smanjen je 1,4 posto u 2025., dok se u prvih sedam mjeseci ove godine godišnja stopa pada zaposlenosti ubrzala na 4,8 posto.

 

Dodatno zabrinjava procjena da je oko 40 posto zaposlenih u tom sektoru koncentrirano u djelatnostima koje posluju s gubitkom, ostvaruju vrlo malu dobit ili bilježe snažan pad profitabilnosti.

 

U HUP-u upozoravaju i na takozvani harmonika-efekt povećanja minimalne plaće. Budući da je oko 68 posto zaposlenih obuhvaćeno kolektivnim ugovorima koji definiraju platne razrede i međusobne odnose plaća, povećanje minimalca stvara pritisak na rast plaća i u višim platnim razredima.

 

Ako se pritom ne povećava produktivnost, poduzeća se suočavaju s dodatnim troškovima koji mogu dovesti do povećanja cijena, usporavanja zapošljavanja, odgađanja investicija ili smanjivanja razlika u primanjima između manje i više kvalificiranih radnika.

 

HUP pritom upozorava da se negativni učinci previsokog minimalca ne moraju odmah očitovati kroz otpuštanja. Poduzeća se mogu prilagođavati i smanjivanjem broja radnih sati, sporijim zapošljavanjem novih radnika ili ubrzanom automatizacijom.

Plaće u javnom sektoru 30,9 posto više nego u privatnom. Dodatni pritisak na tržište rada, prema HUP-u, stvara i snažan rast plaća u javnom sektoru.

 

Masa plaća opće države u samo tri godine povećana je 51,4 posto, dosegnuvši 13,5 milijardi eura, odnosno 13,5 posto BDP-a.

Istodobno je prosječna plaća u javnom sektoru u 2025. bila 30,9 posto viša nego u privatnom sektoru, dok je 2019. ta razlika iznosila 15,3 posto.

 

U HUP-u smatraju da država takvim povećanjima dodatno podiže očekivanja zaposlenih na tržištu rada, dok najveći teret prilagodbe ostaje na privatnim poduzećima.

 

Takav odnos posebno je problematičan za radno intenzivne djelatnosti i proizvodne tvrtke koje posluju na međunarodnom tržištu te povećanje troškova ne mogu jednostavno prenijeti na kupce.

Poslodavci upozoravaju i na nelogičnost sadašnjeg poreznog sustava, u kojem država odlukom o povećanju minimalne bruto plaće poslodavcima povećava trošak rada, a zatim dio povećanja radnicima uzima kroz porez na dohodak.

 

Na sadašnju minimalnu bruto plaću od 1050 eura, porezna osnovica nakon mirovinskih doprinosa iznosi oko 840 eura. Budući da osnovni osobni odbitak iznosi 600 eura, radnik samac koji prima minimalnu plaću mjesečno plaća gotovo 60 eura poreza na dohodak, prema izračunu HUP-a.

 

Kako bi minimalna plaća bila u cijelosti izuzeta od poreza na dohodak, osnovni osobni odbitak trebalo bi povećati za približno 240 eura, odnosno 40 posto, na oko 840 eura.

 

HUP predlaže da se ubuduće svako povećanje minimalne plaće automatski prati odgovarajućim povećanjem osobnog odbitka, najmanje do razine minimalne bruto plaće.

 

Time bi, smatraju poslodavci, država preuzela dio odgovornosti za povećanje kupovne moći radnika, a rast neto primanja ne bi se osiguravao isključivo povećavanjem troškova poslovanja.

 

Veći osnovni osobni odbitak istodobno bi povećao porezne olakšice za uzdržavane članove obitelji i djecu, kao i neoporezivi prostor za primitke učenika i studenata.

Umjesto dosadašnjeg načina određivanja minimalne plaće, HUP predlaže uvođenje transparentne i predvidljive formule koja bi povezivala inflaciju i realni rast produktivnosti.

 

Prema toj formuli, stopa povećanja minimalne plaće bila bi određena zbrojem inflacije i rasta produktivnosti. U slučaju pada produktivnosti povećanje minimalca bilo bi odgovarajuće umanjeno.

 

Uz očekivanu harmoniziranu inflaciju od približno četiri posto i procijenjeni realni pad produktivnosti od 0,5 posto u 2026., predložena formula daje povećanje minimalne plaće za 3,5 posto u 2027., odnosno na 1086,75 eura bruto.

HUP navodi da je takav iznos vrlo blizu europskim indikativnim referentnim vrijednostima prema kojima minimalna plaća iznosi 50 posto prosječne ili 60 posto medijalne bruto plaće.

 

Prema podacima iz analize, 50 posto prosječne bruto plaće od 2163 eura iznosi približno 1082 eura, dok 60 posto medijalne bruto plaće od 1816 eura iznosi oko 1089 eura.

 

Poslodavci naglašavaju da ti pragovi nisu obvezujući godišnji ciljevi, nego orijentiri koje treba uskladiti s produktivnošću i mogućnostima gospodarstva.

 

Kao primjer dobre prakse HUP izdvaja Rumunjsku, koja pri određivanju minimalne plaće kombinira inflaciju i realni rast produktivnosti. Pojedine druge europske države koriste automatsku indeksaciju prema inflaciji ili formule koje uključuju kretanje plaća.

 

Uz novu formulu za minimalac i povećanje osobnog odbitka, HUP predlaže i razmatranje uvođenja minimalne satnice zbog mjesečnih razlika u fondu radnih sati, preispitivanje tretmana plaćene stanke te reformu sustava bolovanja. Među prijedlozima su skraćivanje razdoblja bolovanja na teret poslodavca i učinkovitije kontrole medicinski neopravdanih izostanaka.

 

Traži se i vraćanje olakšica za zapošljavanje mladih na režim koji je vrijedio prije 1. siječnja 2025., kao i dodatno porezno rasterećenje srednjih i viših plaća radi zadržavanja stručnjaka, tehnološkog razvoja i poticanja privatnih ulaganja.

Prema najnovijim prognozama HUP-a, rast plaća u Hrvatskoj trebao bi postupno usporavati. Nakon povećanja od 10,8 posto u 2025., u ovoj godini očekuje se rast od sedam posto, a u 2027. od 4,7 posto.

 

To je i dalje brži rast nego u eurozoni, za koju HUP u ovoj godini prognozira povećanje plaća od 3,4 posto, a u sljedećoj od 3,2 posto.

 

Istodobno se za Hrvatsku u 2026. očekuje inflacija od pet posto, a u 2027. od 2,8 posto, što upućuje na nastavak rasta realnih primanja, ali znatno sporijim tempom nego prethodnih godina, pod uvjetom da se prognoze ostvare.

 

HUP smatra da Hrvatska nakon razdoblja snažnog povećavanja plaća treba prijeći na model u kojem rast primanja sve više proizlazi iz produktivnosti, ulaganja i stvaranja veće dodane vrijednosti, a manje iz administrativnih odluka.

 

Temeljna poruka poslodavaca jest da daljnje povećanje životnog standarda mora biti zajednička odgovornost gospodarstva i države, pri čemu država treba sudjelovati u povećanju neto primanja poreznim rasterećenjem, umjesto da cjelokupan trošak prepušta poslodavcima.