Svaka tvrtka ima samo dvije moguće sudbine – ili propasti ili (uz veći ili manji uspjeh) opstati. A iako bi mnogi rekli da je put od osnivanja do stabilnog egzistiranja tvrtke jednak za velika i mala poduzeća, te se tvrtke uvelike razlikuju, čime se razlikuje njihov razvoj, ali način upravljanja. Upravo zato smo nedavno pisali o pet faza razvoja malih poduzeća u kojima smo opisali glavna obilježja i ključne trenutke svake faze.
No, osim faza razvoje, postoji nekoliko čimbenika u određivanju konačnog uspjeha ili neuspjeha malih poduzeća, a njihova važnost se mijenja kako posao raste i razvija se.
Tako je Harvard Business Review u svom istraživanju o razvoju malih poduzeća identificirao osam ključnih čimbenika upravljanja poduzećima, pri čemu se prva četiri čimbenika se odnose na poduzeće, dok se ostali odnose vlasnika.
Osam čimbenika
Čimbenici iz prve kategorije, odnosno oni koji se odnose na tvrtku su: financijska sredstva (uključujući gotovinu i moć zaduživanja), kadrovski resursi (broj, dubina i kvaliteta ljudi), resursi sustava (stupanj sofisticiranosti informacijskih sustava, planiranja i upravljanja) te poslovni resursi (odnosi s kupcima, tržišni udio, odnosi s dobavljačima, proizvodni i distribucijski procesi, tehnologija i reputacija).
S druge strane, faktori koji se odnose na vlasnika su: ciljevi vlasnika za sebe i za tvrtku; njegove operativne sposobnosti u obavljanju važnih poslova poput marketinga, proizvodnje i upravljanja distribucijom; menadžerska sposobnost, volja vlasnika da delegira odgovornost i da upravlja aktivnostima drugih; te strateške sposobnosti da vlasnik ‘vidi‘ izvan sadašnjosti te da s time usklađuje snage i slabosti tvrtke.
A kako poduzeće prelazi iz jedne faze u drugu (od spomenutih pet: postojanje, preživljavanje, uspjeh, uzlet, zrelost) važnost čimbenika se mijenja.
Sve ovisi o fazi poslovanja
Izazovi s kojima se menadžeri susreću su vrlo promjenjivi. U ranim fazama djelovanja poduzeća, sposobnost vlasnika da obavlja posao je presudna za poslovanje. Zato je taj čimbenik na početku i od najveće važnosti, dok je sposobnost vlasnika da delegira odgovornost na dnu ljestvice, budući da ima malo ili nimalo zaposlenika.
S druge strane, kako tvrtka raste, drugi ljudi ulaze u poslovne procese te, u nekom trenutku, počinju prerastati vještine vlasnika. Tako se počinje smanjivati važnost operativne sposobnosti vlasnika, a raste važnost menadžerske sposobnosti i delegiranja. Nesposobnost mnogih vlasnika tvrtki da prepuste rad drugima i počnu delegirati posao uzrok je propasti mnogih poduzeća koja su došla do faze uspjeha. Vlasnik koji razmišlja o strategiji rasta mora razumjeti promjenu osobnih aktivnosti koju takva odluka uključuje i ispitati menadžerske potrebe. Slično tome, poduzetnik koji razmišlja o pokretanju posla trebao bi prepoznati potrebu obavljanja svih poslova.
Što se tiče čimbenika koji se odnose na tvrtku, s promjenom poslovanja, mijenja se i uloga financijskih sredstva. Naime, novac koji tvrtka posjeduje je iznimno važan resurs na početku, zatim se njime lako može upravljati u fazi uspjeha, a ponovno je glavna briga ako organizacija počne rasti. Kako se rast usporava na kraju i tvrtka ulazi u fazu zrelosti, novac ponovno postaje faktor kojim se može upravljati. Tvrtke moraju moći prepoznati financijske potrebe i rizike koje donose nove faze poslovanja.
Kadrovski resursi i sustava tvrtke postaju sve je važniji kako tvrtka napreduje od početnog rasta do brzog rasta. Ti se resursi moraju nabaviti nešto prije faze rasta kako bi bili ‘na mjestu‘ kada su potrebni. Usklađivanje poslovnih i osobnih ciljeva ključno je u fazi postojanja jer vlasnik mora prepoznati velike financijske, vremenske i energetske zahtjeve novog posla, dok je u fazi preživljavanja najvažnije, unatoč svim drugim čimbenicima, preživjeti.
Cijevi ponovo postaju važni u fazi uspjeha jer vlasnik mora odlučiti želi li nastaviti ulagati u razvoj poslovanja ili uživati u uspjehu?
Konačno, poslovni resursi su ono od čega se sastoji uspjeh. Oni uključuju izgradnju tržišnog udjela, odnose s kupcima, sigurne dobavljače, tehnološku bazu… a svaki od njih je važan u ranim fazama jer se gubici u ovom smislu lakše nadoknađuju kasnije.
Generalno, promjenjiva uloga čimbenika ilustrira potrebu za fleksibilnošću vlasnika. Velika preokupacija gotovinom vrlo je važna u nekim fazama, a manje važna u drugim, dok je rad nasuprot delegiranju važan u drugim fazama.
Primjena modela
Kako navodi Harvard Business Review, ova shema se može koristiti za procjenu svih vrsta situacija u malim poduzećima, čak i onih koje se na prvi pogled čine iznimkama. Pa kao primjer navode neku franšizu. Naime, takva poduzeća započinju fazu postojanja s nizom razlika u odnosu na većinu drugih poduzeća. Često prednosti popust: marketinškog plana koji je razvijen iz opsežnog istraživanja; imaju sofisticirani informacijski i kontrolni sustav; operativni postupci su im standardizirani i razvijen; te imaju podršku u obliku identifikacije marke pri pokretanju poduzeća.
Ako je davatelj franšize napravio dobru analizu tržišta i ima solidan, diferenciran proizvod, novi pothvat može brzo proći kroz faze postojanja i opstanka te otići u ranu fazu uspjeha. No, kako je jedan od načina za rast franšize stjecanje više jedinica, upravljanje s više njih zahtijeva drugačiji skup vještina od upravljanja jednom pa, primjerice, ovdje nedostatak iskustva preživljavanja može postati štetan.
Pa, upravo zato neravnoteža čimbenika može stvoriti ozbiljne probleme za poduzetnika. Doista, jedan od glavnih izazova u maloj tvrtki je činjenica da se i problemi s kojima se voditelji/vlasnici suočavaju i vještine potrebne za njihovo rješavanje mijenjaju kako tvrtka raste. Stoga vlasnici moraju predvidjeti čimbenike i njima upravljati kada postanu važni za tvrtku.