Održivi turizam: Novi je zakon dobar, ali slijedi ono mnogo teže – provedba

Početkom godine stupio je na snagu prvi krovni Zakon o turizmu, koji naglašava razvoj turizma prema održivosti, poticanje ulaganja u turizmu te zaštitu i ocjenu resursne osnove. Uslijedilo je to nakon što je u prosincu 2022. Ministarstvo turizma i sporta izradilo Strategiju razvoja održivog turizma do 2030., koju je prihvatio Hrvatski sabor, te Nacionalni plan razvoja održivog turizma do 2027. Također, Hrvatska turistička zajednica donijela je Strateški marketinški i operativni plan hrvatskog turizma od 2023. do 2027. godine.

Novi zakon predviđa i donošenje niza podzakonskih akata, primjerice, pravilnika o pokazateljima za praćenje razvoja i održivosti turizma, o metodologiji izračuna prihvatnog kapaciteta, o načinu unošenja podataka integriranoga informacijskog sustava i pristupa njima, o metodologiji izrade plana upravljanja destinacijom, pravilnika o praćenju učinka potpora u turizmu, a Uredbu o poticanju ulaganja u turizmu hrvatska je vlada usvojila potkraj ožujka. Naši su sugovornici povoljno ocijenili nastojanja novog zakona.

Poticanje ulaganja

U Ministarstvu ističu da radne skupine intenzivno rade na svim pravilnicima koji će biti objavljeni na javnom savjetovanju. Nakon donošenju pravilnika, rekli su u Ministarstvu, turističke zajednice dužne su izraditi izračun prihvatnoga kapaciteta za odredište te plan upravljanja na način i u roku propisanima Zakonom. Zbog usklađivanja, nakon donošenja Zakona o turizmu, provest će se analiza potrebnih promjena u postojećim propisima.

– Unaprijedit će se sustav kategorizacije modernizacijom propisa o razvrstavanju i kategorizaciji objekata. Strategija i Nacionalni plan predviđaju redefiniranje uvjeta pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu uzimajući u obzir društvene, ekološke i ekonomske uvjete. To znači i diferenciranje domaćina od onih koji se pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu bave kao gospodarskom djelatnošću, odnosno rentijera. Nastavit će se poticati ulaganja umanjenjem poreza na dobit ili aktiviranje neaktivne državne imovine, ali i sredstvima Fonda za turizam.

Nakon što su donesene uredbe kojima se uređuje zakup turističkih zemljišta za hotele i kampove, očekuju se veći prihodi Fonda za turizam, time i veća ulaganja u javnu turističku infrastrukturu. Strategija i Nacionalni plan predviđaju još brojne mjere i aktivnosti te je još mnogo posla pred nama – iznose u Ministarstvu.

Izazovi ‘overturizma‘

Za Veljka Ostojića, direktora Hrvatske udruge turizma, novi Zakon o turizmu je dobar i snažno ga podržava kao i članice Udruge: Udruga poslodavaca u hotelijerstvu i Udruga kampista Hrvatske. Na Zakon gleda kao na početak promjene razmišljanja u hrvatskom turizmu prema održivosti, jer postojeći način njegova razvoja ne omogućuje održivost u dugom roku, a upitna je čak i srednjoročno. Objašnjava da je sada riječ o overturizmu u sve većem broju obalnih odredišta, nepovoljnijoj smještajnoj strukturi s eksplozivnim rastom nekretnina za kratkoročni turistički najam te sve manjem udjelu hotelskog smještaja.

– Najveći dio naših smještajnih kapaciteta nekretnine su za kratkoročni turistički najam u uskom obalnom pojasu. Te su nekretnine popunjene tek 60-ak dana na godinu i ne pridonose mnogo tamošnjim zajednicama izvan tog razdoblja. Sasvim suprotno, glavni su razlog jačanja problema ‘overturizma‘ ljeti na obali te nemogućnosti produljenja sezone izvan ljetnih mjeseci. U manje od dvadeset godina Hrvatska je udvostručila broj turističkih kreveta, na njih gotovo dva milijuna, a infrastruktura je malo napredovala. Pritom je udio hotelskih kreveta pao na 9,5 posto ukupnih smještajnih kapaciteta, što je najnepovoljnije na Sredozemlju. Sve druge uspješne turističke sredozemne zemlje imaju višestruko veće udjele hotelskog smještaja, što je povezano s većom prosječnom turističkom potrošnjom i manjim utjecajem na okoliš i stanovništvo. Nacionalna strategija i novi Zakon žele zaokret s turizma u kojem dajemo svoje prirodno bogatstvo za relativno mali novac prema održivijem turizmu za koji je ključno povećati udio organiziranog smještaja u ukupnom turističkom smještaju. Hrvatska bi zbog održivosti trebala težiti ravnomjernijem raspoređivanju prometa tijekom cijele godine. Nova nacionalna strategija i novi zakon dobar su okvir koji mjesnim sredinama omogućuje kvalitetnije upravljanje turističkim razvojem i poticanje povećanja udjela organiziranog smještaja. Ubrzo ćemo vidjeti koje će mjesne zajednice posegnuti za rješenjima iz novog zakona – očekuje Ostojić.

Vjetar u leđa

Novi Zakon o turizmu daje Hrvatskoj odličan okvir za njegov razvoj, ali još važnije od toga je precizna operacionalizacija onoga što uređuje, misli Šime Klarić, predsjednik Nacionalne udruge obiteljskih i malih hotela. Prisjeća se da smo dosad imali mnogo planova i strategija koji su ostali mrtvo slovo na papiru te je ključno da se Zakon o turizmu sadržajno ispravno primjenjuje i bude vjetar u leđa ponajprije malom poduzetništvu. Posebno kada je riječ o složenom turističkom proizvodu, koji Klariću pokazuje da se kod njega poduzetnik upušta uz određene rizike, veće nego, recimo, kod iznajmljivanja apartmana.

– Dobro je i što će novim zakonom mjesna zajednica odlučivati o planiranju smještajnih kapaciteta. Međutim, pitanje je tko će odlučivati o planovima? Ako su to konzultanti, moglo bi se dogoditi da zastupaju svoje vizije, a ako su građani, mogli bi stati na stranu apartmanizacije. Treba biti oprezan i gledati na opće interese, jer održivosti pridonosi konkurentnosti poslovnih subjekata i odredišta na svjetskom tržištu. Ulaganje obiteljskih i malih hotela u održivo poslovanje dugoročno donosi uštede i to se najbolje vidi na sve skupljoj energiji. Da bi se smanjio taj trošak, potrebno je uložiti u obnovljive izvore energije, dizalice topline i učinkovitije sustave. Investiranju obiteljskih i malih hotela svakako će pridonijeti Nacionalni plan oporavka i otpornosti, novi financijski instrumenti za sljedeće razdoblje, a naša udruga pregovara s odgovornim ministarstvom da se uspostavi posebna linija za obiteljske i male hotele u Fondu za energetsku učinkovitost. Prije tri godine u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta prvi smo pokrenuli projekt Eco zeleni hotel te više od 30 naših objekata ovisno o kriterijima ima srebrni, zlatni ili platinasti certifikat i prestižnu oznaku Eco zeleni hotel. Pokrenuli smo i novi projekt održive gastronomije ‘Gorumet Authentic‘, a od ove godine u sklopu projekta ‘Dekarbonizacija obiteljskih i malih hotela‘ prvih sedam objekata dobilo je certifikat o mjerenju ugljičnog otiska. Do kraja godine očekujemo da će im se pridružiti još njih najmanje trideset – navodi Klarić.

Naglasio je da iznimno cijeni privatne iznajmljivače jer su mnogi današnji obiteljski i mali hoteli izrasli iz te tradicije. Zapravo uviđa da problem apartmanizacije leži u krupnim svjetskim nekretninskim igračima koji koristeći se našom infrastrukturom, prekrasnim plažama, prirodom i baštinom iznajmljuju i po desetak apartmana na različitim mjestima plaćajući simboličan porez.

– Dobro je što novi zakon ima za cilj sprječavanje daljnjeg bujanja apartmana, jer bi se u suprotnom dogodio slom tržišta. Zbog velikog broja apartmana nikome se ne bi ništa isplatilo iznajmljivati. Ipak, Hrvatska je sigurna, najbliže je odredište najvećim emitivnim tržištima s jako dobrim odnosom cijene i kvalitete. Stoga je naša zemlja i ove godine u vrhu turističke potražnje. A buking će uvijek ovisiti o kvaliteti naše ponude. Nastavimo li rasti u kvaliteti, ne trebamo se brinuti za budućnost našeg turizma – uvjeren je Klarić.

Očuvanje naslijeđa

Prema članu Uprave Jadranka turizma Zoranu Pejoviću, novi zakon pokazuje zadovoljavajuću razinu razumijevanja potreba turizma. Izračun prihvatnoga kapaciteta po članku 18 ključan je Pejoviću za uravnoteženje turističkog razvoja s očuvanjem okoliša i kvalitete života. Najvažnije je, rekao je, osigurati da se pravilnici i uredbe primjenjuju učinkovito i pravedno, da svi dionici budu obučeni i opremljeni za primjenu te da male zajednice imaju resurse potrebne za usklađivanje. Pri tome smatra da prelazak na održivost može isprva povisiti troškove, ali dugoročno je riječ o ulaganju u budućnost.

– Članak 18 pruža okvir za upravljanje apartmanizacijom, ali njegova učinkovitost ovisit će o sposobnosti prilagodbe mjesnim posebnostima. Dobar je korak, ali zahtijeva osjetljiv pristup. Također, promjene u Zakonu utjecat će na buking jer će promicati odredište usklađeno s održivim praksama. Ipak one nisu jedinstveni koncept koji se jednako primjenjuje svuda. Ono što se smatra održivim u Zagrebu možda neće odgovarati posebnostima vanjskog otoka poput Lošinja. Osim toga, vrijednost koju postojeće strukture donose estetski i kulturno često prevladava prednosti koje bi novogradnja mogla ponuditi. Nije li bolje očuvati građevine stare 150 godina koje možda ne zadovoljavaju sve moderne održive standarde, umjesto da se potiče gradnja novih objekata koji često zanemaruju estetsku i umjetničku vrijednost? Takav pristup može donijeti dodatnu vrijednost, osobito u očuvanju kulturnog identiteta i bogatog nasljeđa. Ključno je i pitanje sezonskih radnika te njihova utjecaja na odredište u vrhuncu turističke sezone. Ono zahtijeva kontekstualno znanje i suradnju raznih djelatnosti od turizma i gradnje do migracijskih politika i urbanog planiranja koje omogućuje gradnju stambenih objekata ili smještaja za sezonske radnike – poručio je Pejović.