Umjesto mandarina prodaju ugljik: Novi posao hrvatskih OPG-ova

Umjesto mandarina, lubenica, grožđa ili maslina, domaći poljoprivrednici počeli su prodavati ni manje ni više nego - ugljik. I to onaj pohranjen u poljoprivrednom tlu. Jest da ga se ne može ubrati, izvagati, složiti u gajbe ni odvesti na tržnicu, a nema ni otkupne klase, ni kalibra, ni cijene po kilogramu, ali  ima kupca, cijenu i, barem zasad, eksperimentalno tržište na kojem se njime može trgovati.

Inovativni financijski proizvod 

Premda zvuči kao još jedna od onih europskih zelenih ideja za koje se čovjek zapita tko ih je uopće smislio, trgovanje ugljikom iz poljoprivrede već je stiglo i u Hrvatsku. U dolini Neretve, poznatijoj po mandarinama nego po inovativnim financijskim proizvodima, poljoprivrednici su u sklopu projekta GECO 2.2 počeli prodavati ugljične kredite. Naravno, nisu prodavali ugljik u doslovnom smislu, nego dokaz da su svojim načinom obrade zemljišta pridonijeli njegovu dodatnom zadržavanju u tlu. Dakle kupac kredita nije dobio nikakav fizički proizvod, nego pravo na kredit koji predstavlja određeni, mjerljivi klimatski učinak.