Digitalni euro: strateška nužnost ili monetarni eksperiment?

Rasprava o digitalnom euru, jednom od najkontroverznijih projekata Europske središnje banke (ESB), ponovno je otvorena na sučeljavanju održanom u Matici hrvatskoj pod nazivom ‘Digitalni euro – prilika ili neprilika?’.

U raspravi su sudjelovali predstavnici akademske zajednice, središnje banke i kripto industrije - Dina Dogan, viša predavačica u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, Linardo Martinčević, predstavnik HNB-a koji sudjeluje u Radnoj skupini za projekt digitalnog eura i Vlaho Hrdalo, predsjednik Udruge za blockchain i kriptovalute UBIK - a cilj je bio otvoreno raspraviti mogućnosti i rizike uvođenja digitalnog eura. Raspravu je moderirala Magda Milas, predsjednica Udruge Alice in Blockchains.

Sudionici su se složili oko jedne ključne stvari, digitalni euro nije samo tehnološki projekt, nego i političko-ekonomski iskorak koji mijenja odnos snaga između centralnih i poslovnih banaka, globalnih platnih sustava i samih građana. No oko toga završava konsenzus, sve ostalo i dalje je bio predmet žive debate.

Primarni motiv: povratak monetarnog suvereniteta u europski platni sustav

Prvo pitanje moderatorice bilo je koji je primarni cilj uvođenja digitalnog eura iz perspektive centralnih banaka?

Prema Martinčeviću, cilj je jasan, centralne banke žele vratiti primat u platnom prometu, koji je danas pod snažnim utjecajem poslovnih banaka i, još važnije, američkih tehnoloških i kartičnih divova.

Danas je većina europskih bezgotovinskih transakcija tehnički ‘amerikanizirana’. Visa, Mastercard, PayPal, tri su velika igrača koja dolaze iz SAD-a, a Europa nema vlastitu jedinstvenu platnu infrastrukturu. Upravo zbog toga dio stručnjaka smatra da digitalni euro nije samo monetarna inovacija nego i strateški nužan projekt za Europsku uniju.

Martinčević je taj argument dodatno pojačao ističući da nedostatak europske platne mreže predstavlja ‘očiti tržišni nedostatak’ koji je potrebno ispraviti.

Privatnost: najosjetljiviji, ali i najslabije razjašnjen element

Druga tematska cjelina otvorila je možda najdelikatnije pitanje, privatnost.

Vlaho Hrdalo istaknuo je ključnu razliku između dvije opcije: ‘nećemo gledati vaše transakcije’ i ‘ne možemo gledati vaše transakcije’. Naglasio je da je s tehničke strane moguće izgraditi sustav koji će onemogućiti vidljivost transakcija korisnika, no takva odluka još uvijek nije jasno komunicirana.

Martinčević, s druge strane, tvrdi da privatnost u digitalnom svijetu ionako više ne postoji, ali i da će digitalni euro funkcionirati ‘slično kao bitcoin’, uz vidljive adrese, ali bez identiteta korisnika. Međutim, razina anonimnosti i dalje je predmet rasprave unutar EU institucija.

Ovo je područje koje će u konačnici presuditi prihvaćanju projekta, jer bez povjerenja nema upotrebe. Što vrijedi za stablecoine, vrijediti će i za centralne valute središnjih banaka (CBDC).

Limiti stanja: ključni mehanizam za zaštitu poslovnih banaka

Jedna od rijetkih stvari koje su gotovo sigurne jest da će digitalni euro imati ograničenje iznosa koji pojedinac može držati na svom digitalnom novčaniku.

Razlozi su prvenstveno sprječavanje odljeva depozita iz poslovnih banaka prema ESB-u, očuvanje financijske stabilnosti i sprječavanje pretvaranja digitalnog eura u štedno, a ne platno sredstvo.

Drugim riječima, ESB želi izbjeći scenarij u kojem digitalni euro postane ‘super siguran depozit’, što bi imalo dalekosežne posljedice po kreditnu aktivnost i trošak zaduživanja.

Ovdje se otvara zanimljiva usporedba sa stablecoinima, jer oni nemaju limit i funkcioniraju isključivo na osnovi osobnog izbora korisnika, što dio stručnjaka smatra ozbiljnom konkurencijom digitalnom euru.

Najveći izazov: korisnici, ne tehnologija

Tehnologija, koliko god kompleksna, nije najveća prepreka digitalnom euru. Sudionici su se složili da se glavni izazov nalazi na potrošačkoj strani.

Tu je demografski izazov jer europska populacija postaje starija, a onboarding će biti zahtjevan. Mladi su sve konzervativniji, kako je istaknula Dina Dogan, istraživanja pokazuju da mladi nisu toliko otvoreni za tehnološke promjene kao što se često pretpostavlja.

Isto tako sigurno će biti prisutna psihološka barijera prema promjenama jer svaki novi sustav je složeniji i teže razumljiv prosječnom korisniku.

Uz to, postoji i niz operativnih rizika: pilot faze, skaliranje na 350+ milijuna građana, pitanja aplikacije (zasebna aplikacija ili integracija u postojeće bankarske aplikacije), cyber rizici i stabilnost.

Sve to čini digitalni euro jednim od najzahtjevnijih projekata u povijesti monetarne politike EU-a.

Teorije zavjere i nedostatak informacija

Martinčević je naglasio da su strahovi o ‘potpunoj kontroli’ ili ukidanju gotovine neutemeljeni, nazvavši ih teorijama zavjere. Prema ESB-u, gotovina ostaje trajno dostupna, a digitalni euro treba biti komplement, a ne zamjena.

Međutim, i kritičari i zagovornici slažu se u jednom, a to je da su informacije iz ESB-a su još uvijek fragmentirane, nekompletne i bez jasnog kalendara provedbe. Niti pilot-faza nije službeno definirana.

U takvom informacijskom vakuumu raste prostor za pogrešne interpretacije i strahove.

Digitalni euro: između potrebe i skepticizma

Diskusija u Matici hrvatskoj pokazala je da je digitalni euro: strateški važan za europski monetarni suverenitet, tehnički izvediv, ali politički jako osjetljiv, ekonomski rizičan, psihološki i društveno izazovan.

Ako želi uspjeti, ESB će morati: jasno definirati model privatnosti, uvjeriti građane da projekt nije instrument nadzora, pojednostaviti korisničko iskustvo i uskladiti interese centralnih i poslovnih banaka.

Sve dok to ne napravi, digitalni euro ostaje, kako je u nazivu sučeljavanja istaknuto, prilika, ali i potencijalna neprilika.