Gotovina živi u EU: U ovim europskim zemljama keš je i dalje kralj

Iako uporaba gotovine u Europi opada, više od polovice svih transakcija se još uvijek obavlja novčanicama. No, kada govorimo o vrijednosti plaćanja, udio gotovine znatno je manji.

Podaci istraživanja koje je provela Europska središnja banka (ECB) pokazuju da su u 2024. godini gotovinske transakcije činile 52 posto ukupnog broja plaćanja u eurozoni. Također, brojke pokazuju da je u odnosu na vrijednost transakcija, udio gotovine iznosio 39 posto.

U 14 od 20 zemalja eurozone gotovina je i dalje najčešće korišteni način plaćanja, dok u oko polovici zemalja čini između 45 i 55 posto svih transakcija. Pritom najveće razlike postoje između sjeverne i južne Europe. Dok u Nizozemskoj gotovina sudjeluje u svega 22 posto transakcija, na Malti taj udio doseže 67 posto.

Južna i istočna Europa vole keš

U zemljama južne i istočne Europe gotovina i dalje dominira. Italija bilježi ukupno 61 posto plaćanja u gotovini, Španjolska 57 posto, a Slovenija čak 64 posto. Hrvatska je također u gornjem dijelu ove tablice s 55 posto.

S druge strane, u sjevernoj i zapadnoj Europi gotovina je sve rjeđa. Nizozemska (22%), Finska (27%), Luksemburg (37%), Belgija (39%) i Francuska (43%) prednjače u digitalnim plaćanjima, dok u nekima od tih zemalja gotovina gotovo nestaje iz svakodnevne upotrebe. Među četiri najveće ekonomije EU, Francuska je jedina ispod prosjeka eurozone od 52 posto, dok Njemačka stoji tek nešto iznad, s 53 posto.

- U Nizozemskoj su vrlo raširena digitalna plaćanja, uključujući beskontaktna plaćanja karticom ili mobitelom. Potrošači ih percipiraju kao brža i praktičnija od gotovine ili tradicionalne kartice - izjavio je za Euronews Business glasnogovornik Nizozemske središnje banke. Dodao je da su i gotovina i kartice široko prihvaćeni kod trgovaca, djelomično zbog niskih naknada i kampanja banaka koje potiču digitalna plaćanja za male iznose.

Udio gotovine u vrijednosti plaćanja

Kada se gleda vrijednost transakcija, gotovina u eurozoni ima udio od 39 posto, pri čemu se raspon kreće od 17 u Nizozemskoj do 59 posto u Litvi. Najveća ovisnost o gotovini, gdje više od polovice ukupne potrošnje ide u novčanicama, zabilježena je u Litvi, Slovačkoj (56%), Sloveniji (56%), Austriji (56%), Malti (54%) i Hrvatskoj (51%).

U srednjem rasponu po vrijednosti nalaze se Italija (49%), Portugal (47%), Španjolska (45%), Irska (44%), Cipar (43%) i Grčka (42%). Šest zemalja bilježi udio gotovine od 35% ili manje: Nizozemska (17%), Finska (28%), Luksemburg (29%), Njemačka (30%), Francuska (34%) i Belgija (35%). Čak i među susjednim zemljama vidljive su velike razlike. Recimo, Litva prednjači, dok Latvija stoji na 36 posto.

Rezultati pokazuju da je gotovina i dalje ključna za male iznose, dok se za plaćanja iznad 50 eura najčešće koriste kartice. Tako primjerice Njemačka, iako slična Austriji po kulturi plaćanja, sve više prelazi na digitalna rješenja, dok je keš i dalje u fokusu u Austriji.

Zašto ljudi još koriste gotovinu?

Sudionici istraživanja ECB-a naveli su nekoliko prednosti gotovine u odnosu na kartice. Najčešće je istaknuta anonimnost i zaštita privatnosti (41%), potom veća kontrola nad troškovima (35%) i trenutno poravnanje transakcija (30%).  Dodatnih 28 posto ispitanika reklo je da koriste gotovinu jer se prihvaća u više situacija, dok je otprilike svaki peti spomenuo da je gotovina lakša ili brža. Samo 18 posto navelo je gotovinu kao sigurniju opciju plaćanja.

Razlike se mogu povući i prema dobnim granicama, jer se mlađi kupci općenito osjećaju ugodnije s digitalnim metodama plaćanja. Podaci pokazuju da su potrošači mlađi od 40 godina koristili gotovinu za manje od 50 posto svojih transakcija, dok su osobe u dobi od 65 i više godina obavile 57 posto svojih plaćanja gotovinom.

Politika bezgotovinskog društva

I dok sjeverne i zapadne zemlje Europu guraju prema bezgotovinskom društvu, pitanje sigurnosti i privatnosti potrošača trebalo bi postati ključno, a pitanje je hoće li. Digitalna plaćanja, iako praktična, otvaraju vrata masovnoj mogućnosti praćenja i profitu tehnoloških platformi i banaka. Svaka transakcija u virtualnom svijetu ostavlja digitalni trag, pa se vrlo lako mogu pratiti navike potrošača, potrošnje, pa sve do lokacija, što u rukama privatnih tvrtki ili države može postati alat nadzora. Bez gotovine nestaje anonimnost i mogućnost prave financijske slobode, a sustav postaje ranjiviji na cyber-napade, kvarove i manipulacije. Europa riskira da se udobnost digitalnog plaćanja pretvori u alat kontrole, gdje građani, umjesto da biraju, zapravo budu prisiljeni pratiti tehnološke diktate i to uglavnom bez orava na izbor.