Vinkica Duvnjak, Jelena Đugum, Ilijana Krešić Rajić, Ana Mandac, Tena Mišetić, Ružica Njavro, Renata Ojurović, Ivana Pintar, Zdenka Pongračić, Josipa Rimac, Manuela Špoljarić, Nataša Turbić, Ines Uglešić, Marija Vučković.
Ovako je do prošlog petka teoretski mogla izgledati eksperimentalna, ženska lista HDZ-a za jednu izbornu jedinicu. Sve do velike Uskokove akcije koja je rezultirala nizom uhićenja, a tri političarke s te nesuđene izborne liste završile su (s dvojicom muških suosumnjičenika) u tridesetodnevnom istražnom zatvoru. Osumnjičene su ekspresno smijenjene s dužnosti u ministarstvima, a HDZ-ove članice čeka i najavljeno izbacivanje iz stranke.
Ova hobotnica zaista je specifična zbog 'ženske kvote'. Rijetko se dogodi da u muškom svijetu visoke politike i biznisa u bilo kojoj aferi žene imaju glavnu riječ. Iznimka je bila optužnica protiv nekadašnje sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, ali u toj priči nije bilo čak 14 ženskih likova. Doduše, neće svih 14 'junakinja' s početka teksta biti osumnjičeno. Već je sad jasno da Rimac nije uspjela kod svih ostvariti svoje interese, ali očito je da je oko sebe plela ponajprije žensku mrežu. Prema podacima iz istrage koji su po običaju pušteni u medije, 'kninska kraljica' rijetko se za svoje sumnjive poslove izravno obraćala ministrima, obično je svoje 'lobističke' molbe i zahtjeve nastojala ostvariti utjecanjem na visokopozicionirane žene iz drugih ministarstava i Vladinih ureda. Pa je čak i jedan državni tajnik bio sveden na ulogu kurira koji je prenosio USB njemu nepoznatog sadržaja.
Bez obzira na to jesu li ova uhićenja na pogon vjetra slučajna ili ih je netko tempirao uoči izbora, logično su zaokružila Plenkovićev mandat. Premijer na odlasku već je posmjenjivao desetak svojih ministara uhvaćenih s prstima u korupcijskom pekmezu. Uzalud ponavlja da je riječ o pojedinačnim slučajevima. Ova 'ženska' hobotnica s kracima koji vode prema bar šest ministarstava krunski je dokaz da je korupcijski virus zahvatio i drugi ešalon Plenkovićeve vlade. Kako je na nižim razinama, možemo samo zamisliti. A možemo zamisliti i da bi Josipa Rimac mogla ostati upamćena kao hrvatska Clara Zetkin u borbi za ravnopravnost žena – u korupciji.