Što vrijedi za neke materijale, vrijedi i za institucije. Do neke se granice mogu političkim ili nekim drugim silama savijati. Kad sila popusti, institucija se više-manje vrati u početno stanje. Ali kad vlast pretjera sa silom kojom djeluje na instituciju, kad se prijeđe granica elastičnosti, institucija trajno ostaje deformirana
Elastičnost je svojstvo nekih materijala da se nakon prestanka djelovanja neke sile (deformacije) vrate u početno stanje. To vrijedi do točke koja se naziva ‘granicom elastičnosti‘. Nakon te točke nema povratka u prijašnje stanje, tj. deformacija ostaje trajno.
Što vrijedi za neke materijale, vrijedi i za institucije. Do neke se granice mogu političkim ili nekim drugim silama savijati. Kad sila popusti, institucija se više-manje vrati u početno stanje. Ali kad vlast pretjera sa silom kojom djeluje na instituciju, kad se prijeđe granica elastičnosti, institucija trajno ostaje deformirana.
Prošlih dana zabilježena su tri primjera institucija koje su zbog pretjerane primjene sile aktualne vlasti na njih, prema svemu sudeći, došle do točke trajne deformacije. Prvi je slučaj ničim obrazložena smjena direktora regulativne agencije HROTE Borisa Abramovića, čovjeka koji je upozorio na viškove HEP-ova domaćeg plina. Onda se pokazalo da su dugogodišnji politički pritisci na USKOK rezultirali time da se za mjesto ravnatelja više nitko ne želi javiti. Da bi se na kraju unutar osječke policijske uprave dogodio pokušaj zataškavanja prave klasifikacije ubojstva djevojke koje je počinio policijski djelatnik te uprave.
Sanaderov sindrom
Ima neko prokletstvo u drugome uzastupnome mandatu. Ivo Sanader primjer je toga. Da je od Zorana Milanovića izgubio kad je i sâm očekivao (2007.), mnogo toga neugodnoga u životu ne bi mu se dogodilo. Pustimo sad prepuštanje upravljanja Inom i ostale stvari zbog kojih je završio na sudu i u zatvoru. Odigrala se jedna scena kad se u zagrebačkom hotelu održavala dodjela gospodarskih nagrada. Tadašnji premijer stigao je u bijelom kombiju. Izišao je sa suvozačkog mjesta i poručio vozaču neka upravljač prepusti drugom vozaču. Na iznenađenje prisutnih, ispostavilo se da je premijer natjerao jednog od svojih glavnih ministara da mu bude vozač.
Od Andreja Plenkovića ipak ne treba očekivati takve ekstravagancije u ostatku drugog mandata, ali lakoća s kojom se kompromitiraju institucije ili relativiziraju propusti koje u institucijama naprave HDZ-ovi članovi zaista je postala zabrinjavajuća. I dalekosežno opasna. Strašan je signal svim čelnicima državnih agencija smjena HROTE-ova direktora. Kažnjen je čovjek koji je samo radio svoj posao. Poruka je: želite li ostati na rukovodećemu mjestu, ne talasajte. Okrećite glavu od nepravilnosti i nezakonitosti.
Zato nije čudno što se nitko nije javio na natječaj za ravnatelja USKOK-a. Svi koji bi ispunjavali uvjete znaju kako godinama stvari s ‘nezavisnošću‘ te institucije funkcioniraju. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u radijskoj emisiji, međutim, ide čak tako daleko da za nejavljanje na natječaj krivi oporbu. Kao, ljudi se ne žele javiti jer ih oporba kritizira. Takva se razina ismijavanja godinama nije mogla čuti.
Bandićeva poštapalica
A kad se tako relativizira stvarnost, onda nije čudno što se u slučaju ubojstva djevojke u Osijeku šef tamošnje kriminalističke policije usudio pred novinarima izjaviti da je ‘nepromjenjivo utvrđeno‘ kako je policajac djevojku usmrtio slučajno, općeopasnom radnjom iz nehaja. Srećom, u instituciji zvanoj DORH usprkos dugogodišnjoj devastaciji ipak ima onih koji pokušavaju profesionalno raditi svoj posao. Pa se dogodila promjena ‘nepromjenjivo utvrđenoga‘. Što je najgore, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović sada danima uvjerava da nikakva pokušaja zataškavanja nije bilo. Kad bi se brinuo o dignitetu institucije, bar bi formalno naredio da Unutarnja kontrola utvrdi ima li odgovornosti odgovornih. Ali došlo se do trenutka kad se i osnovna forma ignorira.
Možda će jednoga dana upravo sredina rujna 2023. biti označena kao prijelomna kad je vlast pretjerala s učestalošću i snagom sile kojom su se kompromitirale državne institucije. Reći će netko da su najnoviji slučajevi samo posljedica nervoze uoči superizborne godine. Ali nasilje nad institucijama traje godinama i kontinuirano se pojačavalo i u godinama bez izbora. Ovo sada samo je ubrzanje trenda koji bi se mogao svesti na malo izmijenjenu poštapalicu nekadašnjega gradonačelnika Zagreba Milana Bandića. Pa bi ona sada, bez uvijanja i sarkazma iz Bandićevih dana, jednostavno glasila: ‘Neka institucije ne rade svoj posao.‘
Trajna deformacija institucija ne znači da će to izazvati i slom postojeće vlasti. Vrlo je vjerojatno da takvo nasilje neće biti kažnjeno na izborima. To znači da neće propasti vlast, nego će se trajno deformirati sustav vrijednosti u društvu kao cjelini.