McKinsey: Potražnja za naftom do 2035. mogla bi porasti 30 posto

McKinsey & Company objavio je novo izvješće pod nazivom 'Global Energy Perspective 2026' koje zaključuje kako više ne postoji jedna 'najizglednija' budućnost energetskog sektora, zbog čega poslovni lideri moraju razvijati strategije koje mogu biti uspješne u bitno različitim energetskim okolnostima.

Analiza pokazuje da se aktualna energetska tranzicija, pod utjecajem nestabilnih tržišnih uvjeta i niza uzastopnih, teško predvidivih događaja s velikim posljedicama, poznatih kao gray swan događaji, koji postaju sve učestaliji, sve više pretvara u energetsku ekspanziju.

Globalna potražnja za energijom porasla je za 2,7 posto u 2025. godini, pri čemu je istodobno zabilježen rast potrošnje nafte, plina, ugljena i obnovljivih izvora energije. Podatkovni centri predstavljaju segment potrošnje električne energije s najbržim rastom na tržištima zemalja OECD-a, a prema projekcijama, do 2030. mogli bi trošiti 10-15 posto ukupne svjetske električne energije.

Time se ključno pitanje mijenja: više nije riječ o tome hoće li svijetu trebati više energije, nego o tome koji će izvori zadovoljiti rastuću potražnju, po kojoj cijeni te s kakvim posljedicama za sigurnost opskrbe i emisije.

Među najvažnijim zaključcima izvješća ističu se:

• Geopolitička fragmentacija značajno povećava troškove i rizike u energetskom sektoru – U scenariju Fragmented Energy Order (fragmentirani energetski poredak), uspostavljanje novih lanaca opskrbe izvan Kine, umjesto postojećih visoko koncentriranih lanaca, moglo bi povećati kapitalna ulaganja u solarnu energiju za 20-25 posto, a u baterijske sustave za pohranu energije za 40-50 posto u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

• Umjetna inteligencija (AI) najveći je pokretač rasta potražnje za električnom energijom, no razvoj nakon 2030. ostaje vrlo neizvjestan – Prema scenariju Continued Momentum (nastavak postojećih trendova), očekuje se da će potražnja za električnom energijom samo u podatkovnim centrima do 2030. rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 24 posto. Nakon tog razdoblja projekcije postaju znatno neizvjesnije, a rast potražnje mogao bi se usporiti zahvaljujući velikim tehnološkim iskoracima u učinkovitosti računalnih sustava.

• Elektroenergetska mreža postaje najveće ograničenje brzine energetske tranzicije – U svim analiziranim scenarijima spremnost infrastrukture već predstavlja najčešće ograničenje. Kada njezin razvoj zaostaje, elektrifikacija se usporava ili zaustavlja, bez obzira na to koliko obnovljivi izvori energije postaju cjenovno konkurentni.

• Sljedeću energetsku krizu mogli bi jednako vjerojatno izazvati nedostatak opreme, radne snage, baterija ili kritičnih mineralnih sirovina kao i nestašica nafte – Sigurnost opskrbe energijom stoga više nije samo pitanje diversifikacije izvora goriva, nego i izazov koji zahtijeva promišljanje cjelokupne strukture i međusobne povezanosti energetskog sustava.

• U svijetu snažnog gospodarskog rasta potražnja za naftom mogla bi do 2035. dosegnuti gotovo 130 milijuna barela dnevno, što je 30 posto više nego danas – U scenariju Hydrocarbon Resilience (otpornost fosilnih goriva), predviđa se da bi potražnja za naftom tijekom sljedećeg desetljeća mogla rasti za više od 2,5 milijuna barela dnevno svake godine, što je približno dvostruko brže od stope rasta tijekom prethodnog desetljeća.

Izvješće zaključuje da zbog sve većih neizvjesnosti planiranje na temelju različitih scenarija postaje sve važniji alat strateškog upravljanja. Umjesto pokušaja utvrđivanja jedne točne prognoze, tvrtke mogu koristiti scenarije kako bi prepoznale okolnosti u kojima njihove strategije postaju ranjive, odredile koje mogućnosti trebaju zadržati otvorenima te pratile ključne tržišne pokazatelje koji bi trebali potaknuti promjene u raspodjeli kapitala i strateškom smjeru poslovanja.

Analizu možete u cijelosti pročitati i preuzeti na idućoj poveznici.