Vlada je odlučila Direktivu o uslugama napokon primijeniti i na odvjetništvo. Dio odvjetnika jako je uznemiren iz Bruxellesa guranom liberalizacijom. Pogotovo oni koji danas imaju monopole na unosne poslove. Kao što su ovrhe ili stečajevi
Zakucalo i na odvjetnička vrata! Neki je dan u Jutarnjem listu precizno objašnjeno: 'Akcijski plan Vlade za liberalizaciju tržišta usluga obuhvatio je i odvjetnike, koji bi prema tome planu odustali od fiksnih tarifa, ukinula bi se obveza pridržavanja minimalne satnice, odvjetnicima bi se dopustilo reklamiranje i oglašavanje, ali i zastupanje u zemljama članicama EU, pri čemu bi se proširio prostor stranim odvjetnicima za rad u Hrvatskoj.'
Samo po sebi, ništa što već nije viđeno u slučaju drugih reguliranih usluga. Međutim, izjave dopredsjednika Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Mladena Klasića u spomenutom članku zaslužuju posebnu pozornost.
Profit odvjetnika, što je to?
U tekstu stoji da u HOK-u tvrde da se Vlada nije konzultirala s njima, da bi nakon par odlomaka uslijedila izjava 'da je odvjetnicima predočen dio spomenutog plana i to kao uvjet koji je nametnuo EU'.
Slijedi, po mnogočemu, centralna izjava: 'Dolazimo do pitanja silnih pokušaja da se odvjetništvo svrsta u gospodarsku djelatnost, a ne u pravosuđe. Ta teza o gospodarskoj djelatnosti vrlo je opasna i zlonamjerna…'
Ne ulazeći u pravne akrobacije, teško je povjerovati da netko može tvrditi da odvjetništvo nije, uz ostalo, gospodarska djelatnost. Pa nije valjda da su odvjetnički uredi neprofitne organizacije? Uz ogradu da generalizacija nije dobra, slobodan sam primijetiti da je baš kod znatnog dijela odvjetnika izražen natprosječni motiv maksimizacije profita. Najuspješniji među njima imaju profitne marže veće i od IT-ovaca. Pa se tijekom godina kolekcioniraju stanovi, a kad i to postane dosadno, investira se u jahte, vinograde i vinske podrume.
Dakle, deplasirano je osuđivati zdravu pamet koja odvjetništvo gura bar u hibridnu pravosudno-poduzetničku poziciju. Još kad se u obzir uzmu dogovori s klijentima u stilu 'preuzimam slučaj, a ako pobijedimo, pristajete li da moj udio bude 30 posto?', onda zaista nema smisla tvrditi da tu nije na djelu i poduzetničko-gospodarska djelatnost.
Nije simpatično ni to kako dopredsjednik HOK-a, kad je riječ o namjeri ukidanja najniže cijene usluga, braneći svoj ceh napada drugi ceh: 'Nismo primijetili da su se upitnim pokazali troškovi vještačenja'.
Ono gdje je predstavnik HOK-a gotovo sigurno u pravu je procjena da se liberalizacija radi kako bi velike EU odvjetničke tvrtke pod egidom liberalizacije tržišta ostvarile monopol. Nije baš riječ o čistim monopolima, ali liberalizacija mnogih gospodarskih područja unutar zemalja članica EU radi se uz briselsko lobiranje velikih igrača. Imaju kapitala, uđu na neko tržište s dampinškim cijenama, potaracaju domaću konkurenciju i onda krenu raditi na povratu investicije. Onako uzgred, baš su mnogi odvjetnički uredi, kao sposobne poduzetničke tvrtke, odrađivali posao ulaska stranih kupaca hrvatskog tržišta. Trgovačkih lanaca primjerice. Onda im liberalizacija nije smetala. Stara priča: 'Ja sam za konkurenciju, ali ne u mom slučaju.'
Ni zrno žita neprijatelju
Jednom su se odvjetnici uspjeli izmaći Direktivi o uslugama. Upućeni tvrde da je liberalizacija trebala biti zapisana još kad su se slagali prvi uvjeti za uvođenje eura. Na kraju, ostala je liberalizacija usluga masaže i ukidanje certifikacije za voditelje gradilišta. Sada iz Vlade najavljuju da odustajanja nema, da će se liberalizacija provesti i kad je odvjetništvo u pitanju.
Zanimljivo, nekoliko odvjetnika pitanih za komentar nije pokazalo preveliko uzbuđenje. Jedni se nadaju da direktniji ulazak stranih odvjetničkih kuća (i dosad su u mekšoj varijanti već prisutne) neće zahvatiti kazneno pravo. Vjeruju da će ekipa koja je u ili pred Remetincem ipak preferirati lokalne odvjetnike koji znaju ovdašnje, recimo to, običaje. Drugi kažu da će stradati oni među njima koji ionako jedva preživljavaju (mi vidimo medijski istaknute igrače, a tvrde da ima mnogo onih koji više nemaju ni za pošteno odijelo da se u njemu pojave na ročištima). A treći primjećuju da bi prvi na udaru mogli biti oni koji imaju ovdašnje monopole na profitabilni biznis s ovrhama. Četvrti kažu da bi im bilo drago da veliki strani igrači razdrmaju dijelove odvjetništva koji su pretplaćeni na neke poslove jer su dobro povezani s dijelom politike i sudstva.
Sve u svemu, treba pratiti pokušaje HOK-a da smanji štetu za dio svog članstva. No, izgledi nisu veliki. Briselski lobiji ne žele ostaviti 'ni zrno žita neprijatelju'. Jedina branša koja se ne mora bojati inozemne konkurencije su političari. Na političkom tržištu domaće tvrtke (stranke) imaju potpuni monopol.