Hrvatska je u fazi kad je na poslovnu scenu izašla nova generacija poduzetnika i menadžera. Imaju niz novih pothvata. Drži se i zdravi dio starije generacije. Ali tu pozitivu uporno poništava država. Počevši od toga da su izdvajanja za plaće u državnom i javnom sektoru viša nego u Švedskoj i Finskoj
Lipanj je mjesec kad je u Lideru natprosječno uzbudljivo. Sa svake od, kako se to moderno kaže, platformi (tiskano izdanje s prilozima, web-portal, podcast i konferencije) stiže na desetke i desetke vrijednih informacija. Kako to obično biva, što je više informacija, to im je teže naći zajednički nazivnik. Pogotovo kad je o budućnosti ekonomije i biznisa riječ.
Baš kad kroničar pomisli da ima čvrstu tezu, mlatne ga neki primjer ili argument koji mu tu tezu, optimističnu ili pesimističnu, poljulja. Pa je jedina teza, a svaki je komentator koji drži do sebe mora imati, da smo svjedoci, a mnogi od nas i akteri, nikad različitijih silnica i da je gotovo nemoguće staviti sve karte na jedan smjer.
Plenkovićev grijeh
Odemo, primjerice, do Osijeka, gdje na Ekonomskom fakultetu održimo regionalni forum ‘Lider invest‘. Pa uočiš da više nema samokuknjave o propadanju Slavonije. Slušaš poduzetnika iz tvrtke koja je postala ozbiljan igrač na svjetskom tržištu komponenti za dronove. Pa onda i o tvrtki koja proizvodi, izvozi i dobro zarađuje na ekoplastici. A znaš i za niz drugih dobrih industrijskih priča.
Ali te za par dana dostigne vijest o dramatičnom padu poljoprivredne proizvodnje u Slavoniji. I jasno ti je da pojava desetak novih industrijskih priča neće moći nadoknaditi propadanje poljoprivrede.
Onda na žiriranju za ovogodišnje nagrade ‘Lider invest‘ za proizvodne investicije uočiš da su prijave stigle iz čak 12 županija. Pa dodjeljujemo nagradu dalmatinskoj tvrtki koja obrađuje ulje iskorišteno u hotelima i restoranima. Pa je onda nagrada za preradu ovčje vune u gnojivo otišla u Liku. Shvatiš da većina od 14 nagrađenih tvrtki pod investicijama podrazumijeva i jačanje svojih istraživačko-razvojnih odjela. Instituti mnogih velikih poduzeća su u pretvorbi uništeni. Sada nema uspješne srednje velike industrijske tvrtke koja ozbiljno ne ulaže u istraživanje i razvoj.
Ali onda, kao za inat, na Liderovu webu pročitaš da je Hrvatska prema izdvajanjima za plaće u javnom i državnom sektoru odmah iza Danske. A ispred Švedske i Finske. I jasno je da je Plenkovićevo predizborno kupovanje državnog aparata, a da se zauzvrat ništa nije tražilo, uteg za sve te poduzetničke priče koje nas fasciniraju. Neće biti dovoljno novca za privlačenje istraživača u razvojne centre privatnih tvrtki. Neće biti moguće iskoristiti momentum za privlačenje stranih investicija i ohrabrivanje domaćih poduzetnika da još ambicioznije idu u razvoj. Argument da je kvalifikacijska struktura u državnom sektoru viša nego u privatnom je strašan. Veću dodanu vrijednost može stvoriti samo visokokvalificirana ekipa u privatnim tvrtkama.
Skaliranje, a ne korupcija
Onda čovjek posluša mlade poduzetnike na Liderovu podcastu i opet mu se vrati optimizam. Društvene mreže dale su mogućnost mnogim bleferima, koji su danas stručnjaci za umjetnu inteligenciju, jučer su bili za big data, prekjučer za EU fondove i zelenu tranziciju. Ali u njihovoj sjeni stasala je nova ekipa pravih menadžera i poduzetnika čiji poslovni modeli nisu temeljeni na članstvu ili poznanstvima u stranci. Njihova ključna riječ nije korupcija na lokalnoj nego skaliranje na globalnoj razini.
Ali onda uvijek originalni analitičar ekonomskih procesa na našem skupu kaže da se ne zavaravamo. Da se nakon faze rasprodaje obiteljskog srebra i zaduživanja (do 2009.) i kuknjave u produljenoj recesiji (do 2015.) hrvatski ekonomski model temelji na turizmu. I da će tako i ostati. A da je utješno što kriza u turizmu može trajati godinu-dvije, pa će nam recesije biti kratke. Nadopuni ga drugi analitičar najavom da će investicije u željene dijelove nacionalne ekonomije u sljedećem razdoblju pasti 30 posto. I da će nas mnoge tranzicijske zemlje još više preteći.
Pa se uhvatiš za panel na prvom danu Liderova ‘Financijsko-investicijskog foruma‘, na kojemu se pokaže da novca za razvojne projekte ima. Da su poduzetnici koji pripuste u suvlasništvo investicijske fondove iznenađeni kako odjednom imaju na raspolaganju sredstva za razvoj kakva su samo mogli sanjati.
Ali te drugi dan ubije u pojam kad čitaš da su iz vladajućih krugova poslali umirujuće poruke mnogobrojnim ovisnicima o EU fondovima da se ne boje i da će novca iz fondova biti i nakon 2027. I tako uspješno demotiviraju one koji imaju projekte koji nisu za hrvatsku budućnost beskorisna ulaganja prema zamisli EU birokrata.
Iskusni su kroničari savjetovali: ‘Budi pesimist, veći su izgledi da ćeš biti u pravu.‘ No, s godinama kroničaru dosadi biti u pravu.