U ‘Bijeloj knjizi‘ Udruge stranih ulagača tri su ambiciozna cilja: demografska stabilizacija, dostizanje 90 posto dohotka EU-a i Hrvatska među top 25 poslovnih i investicijskih destinacija. Sve to do 2030. Ima i dio kako bi se to moglo ostvariti
Prije dva tjedna u ‘Ekonomalijama‘ pod naslovom ‘Da je meni četiri godine vlasti…‘ bilo je konstatirano da u Hrvatskoj svi kritiziraju vlast, ali nitko ne nudi što bi radio da osvoji mandat za njezino sastavljanje. Ovog utorka, međutim, predstavljen je dokument koji bi zadovoljio tražene uvjete: viziju, hrabrost i znanje, uza samo tri prioriteta. Riječ je o ‘Bijeloj knjizi‘ predstavljenoj na skupu Udruge stranih ulagača (predsjednik Burak Baykan, glavni tajnik Tomislav Šlat, urednik knjige Velimir Šonje).
Sve je jednostavno i pamtljivo. Glavni je cilj ‘zadržavanje, povratak i privlačenje ljudi radi demografske stabilizacije‘. Prvi izvedeni cilj jest ‘dostizanje 90 posto prosjeka realnog dohotka po stanovniku Europske unije‘. Drugi je izvedeni cilj ‘Hrvatska među top 25 poslovnih i investicijskih destinacija u svijetu do kraja ovog desetljeća‘.
Dobra polazna osnova
Da u strankama koje će se natjecati na skorašnjim izborima ima mudrosti, to bi bez problema mogla biti dobra osnova za kvalitetan predizborni program. Naravno, strani ulagači promiču svoje interese i važnost. Poručuju da dostignuta razina razvoja nije dovoljna ‘za demografsku stabilizaciju (uvijek neka stabilizacija u posljednjih pola stoljeća – nap. a.) i pokretanje snažnijeg vala povratka prije iseljenih građana‘. A kao rješenje nude ‘aktivno privlačenje znatnih privatnih inozemnih ulaganja u poslove u kojima postoji visoka koncentracija inovacija, istraživanja i razvoja te izvozna orijentacija‘.
Ima tu još argumenata. Od natprosječnoga doprinosa inozemno kontroliranih poduzeća plaćama i izvozu do podatka da udio zaposlenih u takvim tvrtkama u Hrvatskoj (oko 20 posto) zaostaje za udjelima zaposlenih kod stranaca u Sloveniji (24 posto), Češkoj (29 posto) ili Poljskoj (32 posto). Nude se i izračuni prema kojima bi veći udio stranih tvrtki smanjio strukturni problem nedostatka između 10 i 20 posto izvoza mjereno udjelom u BDP-u.
Bez obzira na nedostatak nekih podataka (uz izračun doprinosa stranih tvrtki izvozu očekivali bi se podaci o tome koliko strane tvrtke sudjeluju u uvozu i na pojedinim domaćim tržištima) ‘Bijela knjiga‘ odlična je polazna osnova za razradu cjelovitije strategije nove faze razvoja hrvatske ekonomije. Interese stranih ulagača treba staviti u kontekst ukupnih interesa ovdašnje zajednice. Navedeni argumenti Udruge stranih ulagača morali bi biti poticaj, kad bi postojala, i udruzi domaćih ulagača. Da i oni kažu svoje.
Indirektno, ‘Bijela knjiga‘ može uputiti i na zaključak da domaći poduzetnici sami nisu u stanju ozbiljnije sudjelovati u postizanju cilja od 90 posto prosjeka realnog dohotka EU-a. Bila bi zato dobrodošla slična analiza doprinosa tvrtki koje kontroliraju domaći privatni vlasnici (državne tvrtke posebna su priča). Pa se postavlja pitanje jesu li se ovdašnji poduzetnici umorili. Zapeli u pogrešnim sektorima? Zadovoljni su postignutim? Bi li uz drukčije ekonomske politike mogli dati veći doprinos?
Bilo bi najbolje da je što više primjera u kojima su domaći poduzetnici i strani ulagači ostvarili održiva partnerstva. Nažalost, takvih je primjera malo. Od oko 2200 poduzeća koja kontroliraju strani vlasnici samo je u njih 400-tinjak vlasništvo mješovito. Zanimljivo je da je procjena kako je prosječna veličina stranih tvrtki s prometom iznad milijun eura, kad je o zaposlenicima riječ, pedeset ljudi. Tu je teško očekivati da je uspostavljen ili zadržan odjel razvoja.
Hoćemo robote!
‘Bijela knjiga‘ potiče na odgovor hrvatske strane kako se postaviti prema stranim ulaganjima. Sektor usluga, predvođen turizmom, sâm po sebi atraktivan je stranim ulagačima. Dio gdje bi trebalo poticati dolazak inozemnih poduzetnika prije svega su industrija i proizvodnja visoke dodane vrijednosti za izvoz. Bitno je i koliko domaćih dobavljača takve proizvodnje trebaju. Što više, to bolje. Naravno, preduvjet za poseban tretman dobrodošlice jest i obećanje o najnovijim tehnologijama. Do prije pet godina uvjet bi bio i što više novih radnih mjesta. Danas je poželjno što više robota. Radno intenzivne investicije, u uvjetima nestašice radnika, među ostalim, znače da će se radnici otimati postojećim tvrtkama.
‘Bijelu knjigu‘ Udruge stranih ulagača valja pažljivo pročitati. Sigurno ima i drugih mogućih kombinacija, ali trebalo bi ih staviti na papir i argumentirati. Rukavica je bačena.