Budući da je Udruga Glas poduzetnika (UGP) podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o trgovini, ne mogu ne komentirati taj zakon koji je već na snazi. Prije koju sam ga godinu također komentirao, i to kad je tek bio najavljen upravo ovakav kakav je sada (zabrana rada trgovina nedjeljom osim šesnaest nedjelja u godini), nazvavši licemjerima te prigodne katolike u HDZ-u.
Uglavnom, UGP smatra da se osporavanim odredbama krše temeljna ljudska prava i slobode, što mi je, moram priznati, na prvu bilo neuvjerljivo, i to ustavne poduzetničke slobode te pravo na nepovredivost vlasništva. Kažu da se kršenje tih prava ne može pravdati da bi se zaštitilo drugoga (tj. radnika), što je načelno u redu, ali pitao sam se u čemu se to krše ljudska prava i slobode poduzetnika da bi se zaštitili radnici. I odmah je stigao odgovor: naime, osim zaposlenih u trgovinama, zabrana rada nedjeljom obuhvatila je vlasnike obrta ili malih tvrtki, koji često rade sami, bez drugih zaposlenih, ili su zaposlili članove svoje obitelji. Upravo je riječ o dobro nam poznatim vlasnicima cvjećarnica, suvenirnica, pekara i pekarnica, malim trgovcima...
Veliki barem nešto mogu
E, to je već nešto drugo jer u tim djelatnostima, dakle, malo je onih koji imaju više zaposlenika, pa se Vlada ne može pravdati time da zabranjuje rad i obrtima da bi zaštitila radnike. Primjerice, u mom kvartu jedan bračni par ima trgovinu voćem i povrćem. Ni prije nisu radili nedjeljom, ali oni su tako odlučili, odnosno procijenili su da im se to ne isplati, a ionako se moraju barem jedan dan u tjednu odmoriti. Dakle, što je njih kao vlasnike trgovine država uopće imala štititi zabranivši rad nedjeljom kad su oni to ionako odlučili i prije izglasavanja tih promjena?
Osim toga, kažu u UGP-u, odredbe Zakona o trgovini izazivaju nejednakost trgovaca na tržištu upravo zbog mogućnosti da veliki lanci odaberu kojih će šesnaest nedjelja u godini raditi. Naime, oni će se moći organizirati tako da jedna od njihovih prodavaonica u gradu radi svake nedjelje, ali mali trgovci rijetko se mogu organizirati na taj način jer najčešće imaju jednu prodavaonicu. I u tome UGP ima pravo. Upravo primjer mojih susjeda to potvrđuje: imaju samo jednu prodavaonicu i da su (kao što nisu) prije htjeli raditi nedjeljom, ne bi imali razne opcije kao trgovački lanci. Stavljanjem malih trgovaca u istu kategoriju s velikim trgovačkim lancima krše se one odredbe (sada mi je to jasnije) koje spominje UGP o poduzetničkim slobodama, odnosno ograničenjima sloboda koje će nemjerljivo veću štetu nanijeti malim trgovinama nego velikim trgovačkim lancima.
Godišnji odmor od katoličanstva
Sve bih to nekako mogao ‘provariti‘ da zapravo nije riječ o licemjerju, kako sam već naveo, vlasti u Hrvatskoj. Na živce mi ide forsiranje ideoloških odrednica koje nemaju veze s vezom, poput spomenutoga Zakona o trgovini, a diskriminiranje obrtnika i malih poduzetnika u trgovačkoj djelatnosti samo potvrđuje da vladajućem HDZ-u niti je stalo do vjere niti do tradicije, nego do glasova birača. Naime, ako trgovine mogu odabrati kojih će šesnaest nedjelja u godini raditi, onda to nije usklađivanje s katoličkom tradicijom jer, ako ćemo se držati toga da smo katolici, onda smo katolici uvijek, a ne da uzimamo godišnji odmor od katoličanstva tako što ćemo u sezoni raditi nedjeljom. Najava zabrane rada nedjeljom licemjerna je jer motiv vladajućih za tu najavu nije ništa drugo nego korist – odnosno opstanak na vlasti.
Prije svega, zašto se zabrana nedjeljom provodi samo u sklopu Zakona o trgovinama, a ne, kako bi se očekivalo, Zakona o radu, i to takvoga kojim bi se obuhvatile sve gospodarske i negospodarske grane? Doduše, i u Zakonu o radu piše da je nedjelja dan za odmor (čl. 75.), ali u istom tom članku stoji i to da, ako zbog organizacije posla radnik mora raditi i nedjeljom, onda mu se u sklopu tjednog odmora mora osigurati neki drugi dan. Zato vjerujem da će Ustavni sud, prije svega zbog diskriminacije malih trgovaca i obrtnika, ali i zbog diskriminacije svih trgovaca u odnosu na druge djelatnosti, i treći put srušiti odredbe o zabrani rada nedjeljom.
POST SCRIPTUM
Najlakše je Hrvatinama katolicima predstavljati se većim katolicima od Pape preko leđa radnika i poslodavaca u trgovini. Za radnim nedjeljama u trgovini, pošteno rečeno, nema prijeke potrebe jer kupiti robu možemo i drugim danima, pa je demonstracija katoličanstva prema toj djelatnosti sasvim primjerena. Ali, hajdete, gospodo vladajući, zabranite rad nedjeljom restoranima i kafićima! E, tu postoji problem, jer u tom slučaju napali bismo jednu od osnovnih hrvatskih potreba – možda malo manje odlazak u restorane, ali užitak ispijanja kava i drugih napitaka teško bismo podnijeli.