Hrvatska
StoryEditor

Prostorna medicina: Gradski trgovi preobražavaju se u pitomije, zelene oaze

28. Studeni 2021.
Promjene navika građana zahtijevaju i prilagodbu gradskih i drugih, manje urbanih prostora. U razvojnim strategijama gradova trebala bi se tako naći rješenja za povećanje mogućnosti urbanog uzgoja voća i povrća, sadnju milijardi sadnica stabala i uvođenje zelene infrastrukture u svaki aspekt urbanog življenja. Prostor više nije puka fizička komponenta

Otkako su ušli u Europsku uniju, hrvatski gradovi nižu projekte održivog urbanizma kao da su na steroidima. Na neki način europska sredstva upravo to i jesu. U posljednjih sedam godina potekao je gust niz pametnih zelenih inovacija u stanovanju, gradskim jezgrama, prijevoznim rješenjima. A onda… Došla je ona. Nevidljiva napast s kataklizmičkim ambicijama u stilu 'nakon mene – potop!' Bilo je, doduše, poplava i još nismo sigurni hoće li cijeli svijet dovoljno snažno prionuti na zadatak sprječavanja rasta globalne temperature za ta majušna, a tako opaka dva Celzijeva stupnja, ali ledena kraljica, pandemija koronavirusa, nije uspjela zamrznuti razvoj gradova. Štoviše, čini se da mu je pogodovala i stvorila još veći apetit za zelenim i pametnim rješenjima.

– Nakon COVID-19 urbano projektiranje postat će oblik prostorne medicine, projektiranje okoliša pridonosit će zdravlju ljudi i planeta te njihovoj dobrobiti – napisao je Louis Rice, profesor arhitekture na Sveučilištu Zapadne Engleske u Bristolu, u stručnom članku u kojem je objasnio da je življenje u harmoniji s prirodom i potreba da u urbanoj sredini bude više prirode prioritet u pandemijskim uvjetima.

Suživot realnog i virtualnog

U razvojnim strategijama gradova to bi trebalo utjecati na povećanje mogućnosti urbanog uzgoja voća i povrća, sadnju milijardi sadnica stabala i uvođenje zelene infrastrukture u svaki aspekt urbanog življenja. A to življenje drastično se promijenilo u posljednje dvije godine. Hibridni oblici rada omogućili su bijeg iz gradova u ruralne sredine, potaknuli svekoliko stanovništvo da u svoje dnevne rituale uvede boravak u prirodi i sve što nije nužno obaviti fizički čini se digitalno. Izbjegavanje javnog prijevoza zbog opasnosti od širenja zaraze na ulice je izmamilo bicikle i razne električne jurilice, procvale su dostave i konzumacije to go, a društvene, kulturne ili sportske priredbe, kad god je to moguće, održavaju na otvorenome. Sve te promjene navika zahtijevaju i prilagodbu gradskih i drugih, manje urbanih prostora te koncept usluga koje urbane sredine nude svojim građanima i turistima.

– Nevjerojatne promjene u načinu života potaknule su nas da na razini grada prostor više ne gledamo samo kao fizičku komponentu nego i kao istodobnu digitalnu stvarnost, odnosno, kako smo to prošle godine definirali u velikome međunarodnom projektu za Istanbul, promatramo grad kao platformu. Tako smo i u nedavnim urbanističkim vizijama nekih gradova u Hrvatskoj za njihove gradske zone, velike nove komplekse i javne površine osim prostornog rješenja dizajnirali jednakovrijednu digitalnu aplikaciju koja omogućava suživot realnog i virtualnog u različitim uvjetima koji nas mogu zateći, što se nastavlja na postulate pametnoga grada – opisuje docent zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta Alen Žunić kako se reakcije na promjene iz svakodnevice već ugrađuju u vizije hrvatskih gradova.

image

Vizija Novog Pazina

foto

Posve novi dio grada

Primjerice, u viziji Pazina za 2030., nedavno završenom projektu njegova arhitektonskog ureda Albatross, osmišljen je potpuno novi dio grada koji su nazvali Novi Pazin jer je riječ o zoni posve planiranoj ab ovo​. U toj viziji uzeti su u obzir svi najnoviji trendovi, pa i demografska slika Hrvatske.

– Pokušali smo unaprijed biti spremni na redukciju ili stagnaciju stanovništva pa smo umjesto planiranja ekstenzivnih stambenih zona projektirali složene i hibridne dijelove grada koji odgovaraju suvremenom načinu života u kojem smo naviknuti naći sve dodatne sadržaje u krugu od 15 minuta hoda, počevši od novog vrtića i manjih stambenih objekata, kulturnih ustanova i nove škole do tržnice, većih poduzetničkih zona, hubova, inkubatora i centara inovacije. Plan toga novog centra predviđa uvođenje pojedinih multifunkcionalnih otoka, gradskih insula koje se redovito naslanjaju na zelene linije. Budući da će se u idućih deset do trideset godina u svijetu zasigurno događati veliki tehnološki, ekonomski i društveni pomaci, i to sve intenzivnijim eksponencijalnim rastom, taj je koncept, na prvu vrlo ambiciozan, osmišljen tako da pokaže da se grad Pazin može razvijati u skladu s vremenom koje nam sve brže dolazi – objašnjava stručnjak za urbane preobrazbe Žunić razvoj modela planiranja gradova i projektiranje dijelova urbanih sredina.

Građevine u prirodi

U viziji Pazina osobito se ističe megakompleks planiran u podnožju nekadašnjega kamenoloma koji je ugrađen u zapuštenu kavernu. Budući da bi spuštanjem zelenog krova taj objekt pratio konfiguraciju terena i obodne brze prometnice, bio bi gotovo nevidljiv, što je golem zaokret u odnosu na impozantne građevine koje paraju oblake. Arhitektonska skromnost i poniznost pred prirodom sušta su suprotnost vremenima kad ju se pokoravalo velikim stršećim građevinama. Uklopljenost građevina u prirodu, poput zdanja slatkovodnog akvarija Aquatika u Karlovcu, u idućim desetljećima mogla bi se sve češće viđati kao posljedica imperativa da urbani prostori ostavljaju više prostora za aktivnosti na zraku.

– Kompleks bi, kako smo ga zamislili, bio idealan spoj arhitekture, urbanizma i krajolika te bi jasno utjelovio jednu od ključnih premisa našeg pristupa: da se može graditi zelenilom jer je travnati krov formiran kao javna šetnica i atraktivan gradski park – navodi Žunić objašnjavajući da je pred novim objektima, parkovima i trgovima zahtjev da budu sadržajno višeslojni i fleksibilni s velikim brojem mogućih scenarija upotrebe unutar istog prostora.

image

Vizija nove gradske plaže u Novalji

foto

Slične različite vizije

Takvih je zahtjeva bilo i prije pandemije koronavirusa. Šibenski trg Poljana također je preuređen tako da se može svakodnevno mijenjati, ovisno o trenutačnim potrebama u gradskom središtu, a radovi na podzemnoj garaži počeli su u jesen 2018., kad su tek rijetki Hrvati znali gdje je Wuhan. Uređenje glavnoga gradskog trga osvojilo je mnogo nagrada, no, kako to voli istaknuti šibenski gradonačelnik Željko Burić, najveći uspjeh Poljane nije arhitektonsko ostvarenje, već to što je ona među sugrađanima zaživjela kao mjesto okupljanja, šetnje i druženja. Gledajući nekoliko desetljeća u budućnost, Žunićev tim napravio je i glavni plan urbanističkih intervencija u Novalji kojima bi se aktivirao centar toga grada na otoku Pagu. Proširenjem poduzetničke zone, uređenjem obale, nove gradske plaže i glavnog ulaza u grad središtu Novalje, koje je sada zapostavljeno jer ondje posjetitelji uglavnom spavaju prije odlaska na Zrće, mogao bi se udahnuti nov život. Upravo je to poveznica raznih vizija gradova budućnosti u kojima se središnji urbani prostori od čelika, stakla i žbuke polako pokušavaju preobraziti u pitomije oaze za građane.

Naznake da se grad vraća građanima vide se i u planovima Koprivnice koja preuređuje Zrinski trg, gdje će biti više zelenila, baš kao i na tamošnjem Trgu bana Jelačića. U lokalnim medijima koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić najavljuje da će 'bezličnu betonsku plohu' na Zrinskom trgu zamijeniti niz minisadržaja. Među ostalim, tu su umjetnička i knjiška zona u kojoj će se umjetnička djela moći izlagati na otvorenome odnosno sjediti i čitati pod vedrim nebom. Ispred Gradske vijećnice niknut će i fontana, a uz tematski osmišljen prostor ispred knjižnice i galerije u planu su nove zone s klupama, parkirališta za bicikle, solarno stablo s priključcima za punjenje pametnih uređaja te novi drvored podno kojega bi se trebale smjestiti zone za opuštanje i pop-up zone.

'Šumoviti' trend

Budući da se često ističe da jedno stablo može godišnje apsorbirati do 25 kilograma štetnih emisija i da se njihovom strateškom sadnjom u urbanim sredinama temperature ljeti mogu sniziti od pet do osam stupnjeva, mnogi su se gradovi odlučili zazelenjeti. Tako je, primjerice, u Bjelovaru u posljednje tri godine posađeno četiristotinjak stabala, a zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević nedavno je u sklopu akcije 'Zasadi stablo, ne budi panj' najavio da u metropoli do 2024. kani povećati broj stabala za dvadeset posto tako što će svake godine, uključujući i ovu, u gradu posaditi dvije tisuće stabala. Taj 'šumoviti' trend širi se razvojnim planovima svih svjetskih, europskih, pa i hrvatskih gradova jer se silom prilika rađa odgovornost prema zdravlju građana i planeta, a stablo je jedno od najjednostavnijih, najbržih i najpovoljnijih rješenja.

Arhitekt Žunić objašnjava da je urbanističko-arhitektonskim projekcijama za gradove budućnosti imperativ gradsku cjelinu sagledati kao jedinstven organizam, holistički i sinergijom svih dijelova, a zatim osmisliti ključne i najinspirativnije prostorne zone.

– Vizija je za nas kreativna prostorna misao, konceptualni, a ne dnevni provedbeni okvir za budući urbani razvoj grada u idućih nekoliko desetljeća, takav koji bi umjesto dosadašnjega krpanja prostora prema trenutačnim i kratkoročnim potrebama trebao ponuditi dugoročan plan, odrediti smjer kretanja koji će se tijekom vremena prema potrebi mijenjati i prilagođavati. Prednost je tog prijedloga da grad može aktivno odabirati među više opcija s obzirom na sve brže promjene potreba suvremenog života, a ne da samo bude vatrogasac koji ad hoc reagira na trenutačan gorući problem i slučajnu točku na kojoj bi netko nešto gradio – zaključuje Žunić. 

18. kolovoz 2022 03:36