Da su upravo tvrtke s malo zaposlenih one koje nose najjača svjetska gospodarstva vidljivo je iz podatka da od 27 milijuna tvrtki u Sjedinjenim Američkim Državama njih 70 posto ima jednog zaposlenog. Poslovi se uglavnom vode iz kućnih ureda, a za određene djelatnosti takve tvrtke koriste usluge drugih tvrtki (isto s malo zaposlenih) izdvajanjem posla. Mnogi se Amerikanci odlučuju za napuštanje sigurnog radnog mjesta, jer im se takvo zapošljavanje, zapravo samozapošljavanje, čini izuzetno privlačnim. Očekuje se stoga da će sve više nadarenih zaposlenika napuštati velike tvrtke i otisnuti u samostalne poslovne vode. Niti Europska unija nije iznimka stoga što bez ijednog radnika posluje čak 59 posto subjekata njenog malog gospodarstva. U Češkoj, Nizozemskoj, Malti, Francuskoj, Belgiji i Poljskoj bez zaposlenih je više od 70 posto tvrtki, iznose u Ministarstvu poduzetništva i obrta dok je ispod 40 posto samo u Hrvatskoj, Cipru te odlazećem Ujedinjenom Kraljevstvu. Najviše ih je u trgovini i uslugama, prerađivačkoj industriji i graditeljstvu. No, u Hrvatskoj je često takva tvrtka označena sumnjivom jer se smatra da postoji samo kako bi se izvukao novac i odradili mutni poslovi. Ljagu s njih je teško skinuti i mnogi smatraju da su s pravom zaradile takav dojam.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz kolovoza ove godine u Hrvatskoj najveći udio, 49,7 posto, imaju subjekti od jednog do devet zaposlenih, 39,7 posto je bez zaposlenih, osam posto ima 10 do 49 zaposlenih, 2,3 posto od 50 do 249 zaposlenih te samo 0,4 posto udjela imaju subjekti s više od 250 zaposlenih. Najveći broj takvih subjekata u Hrvatskoj su trgovačka društva tj. društva s ograničenom odgovornosti.
- Ona ne moraju imati niti jednog zaposlenog što je povezano s radnim zakonodavstvom i Zakonom o trgovačkim društvima. Trgovačko društvo naime, mora imati obvezna tijela društva i ne može postojati bez osobe ovlaštene za zastupanje. Kako je trgovačko društvo pravna osoba, u praksi je poznato da društva s nula zaposlenih imaju osobu za zastupanje, direktora, koji ne mora biti zaposlen u radnom odnosu sa društvom kojega je direktor. Bilo je u proteklom razdoblju izmjena zakona uvođenjem odredbi o obveznom zapošljavanju. Međutim, prema odluci Ustavnog suda odredbe o obveznom zapošljavanju su ukinute, jer su bile u suprotnosti s ustavom među ostalim i zbog onemogućavanja i ograničavanja poduzetnika – pojašnjavaju u Ministarstvu poduzetništva.
Tri milijarde kuna gubitka
Prema mišljenjima stručnjaka, dodaju, u razvijenom svijetu društva s nula zaposlenih obično se promatra kao projektna društva. Ponekad se takva društva osnivaju s ciljem financiranja, vele u ministarstvu, uzimaju kredit da bi se kasnije spojila s matičnom tvrtkom kako bi se optimizirao dug. Neka društva bez zaposlenih se osnivaju radi stjecanja vlasničkih udjela, a ima i leasing društava bez zaposlenih. U ministarstvu opisuju to i kao oblik dopunskog rada, posebno u novije vrijeme kad se posao može obavljati internetski i od kuće. Tada se, uz ugovor o radu kod nekog poslodavca, kroz vlastitu tvrtku provodi poduzetnički projekt čiji prihodi nadopunjuju kućni proračun.
Po Državnom zavodu za statistiku najviše tvrtki bez zaposlenih je u uslužnim djelatnostima, njih 9.793, potom u trgovini 8.433, stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima 6.000, građevinarstvu 4.766, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme i usluživanja hrane 4.299 i prerađivačkoj industriji 3.776.
No, vele u ministarstvu, u 2014. godini su poduzetnici bez zaposlenih u 16 djelatnosti iskazali neto gubitak, a četiri djelatnosti su poslovale pozitivno. Ukupan neto gubitak svih poduzetnika bez zaposlenih iznosio je tri milijarde kuna. Najveći neto gubitak ostvaren je u poslovanju nekretninama, 903,2 milijuna kuna, pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, 882,5 milijuna te u građevinarstvu, 639,5 milijuna kuna. U ministarstvu teško mogu procijeniti koliko je takvo poduzetništvo dobro ili loše.
- Neke informacije navode da su takve tvrtke najveći dužnici koji će teško vratiti svoje kredite. Prema dostupnim izvorima od 20 tvrtki s nula zaposlenih koje su kreditno zadužene tek je jedna zadužena i u problemima zbog izgradnje proizvodnih kapaciteta. Podaci Hrvatske narodne banke navode da je čak 30 posto teško naplativih kredita. Moglo bi se ocijeniti da je sumnjivi imidž rezultat špekulativnih financiranja i propalih ulaganja u nekretninske projekte - navode u ministarstvu.
Najgori u stečaj
Nadalje, od rujna prošle godine provodi se novi stečajni zakon prema kojem je Fina obvezna pokrenuti u roku od osam dana stečaj svake tvrtke čiji su računi blokirani dulje od 120 dana. Novim zakonom, vele u ministarstvu, uređuje se i prodaja imovine u stečaju u najviše pet krugova u roku od godine dana. Tako će u prvom valu u stečaj blokirane tvrtke bez ijednog zaposlenog s 14,8 milijardi kuna ukupnog duga, pa onda i sve nove koje za 120 dana ne uspiju odblokirati svoj račun.
- Predujam za provedbu postupka od 20.000 kuna i još tisuću za stečajni fond, naplatit će se od direktora, članova nadzornog odbora ili osnivača tvrtke, ako treba i iz njihove privatne imovine. Imena blokiranih tvrtki bit će javno objavljena na mrežnoj stranici sudova, s podacima o vlasnicima i postupcima u okviru stečaja. Također, ekonomski analitičari proučavaju pretjerano korištenje ugovora na određeno vrijeme te zaključuju kako privremeno zapošljavanje nije dobro ni za zaposlene niti za poslodavce. Prvi nemaju stalnost, a drugi ne osiguravaju tržišni položaj usklađen s tehnološkim napretkom. Međutim, privremeni poslovi i ugovori na određeno vrijeme, uključuju i ponude tehnoloških tvrtki za one koji inače uopće ne bi našli zaposlenje, poput osoba bez radnog iskustva ili dugotrajno nezaposlenih – tvrde u ministarstvu.
Dodatan prihod i samozapošljavanje
U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) smatraju da su prednosti tvrtki bez zaposlenih, s jednim ili malo radnika, efikasnost i prilagodljivost poslovanju i tržištu, jer je primarno riječ o uslužnim, ne proizvodnim tvrtkama. Po HGK bi valjalo usporediti prihode i imovinu takvih tvrtki kao i djelatnosti kojima se te tvrtke bave i odmah će biti vidljivo koje su to tvrtke koje su osnovane iz nužde, uglavnom s jednim zaposlenim i manjim godišnjim prihodima te one bez zaposlenih čiji prihodi godišnje premašuju višemilijunske iznose, a čiji vlasnik ili direktor je zaposlen u nekoj drugoj tvrtki. Radi se, dakle, uglavnom o uslužnim djelatnostima, gdje postoji veća mogućnost udruživanja malih tvrtki. One mogu angažirati podizvođače, najamne radnike ili koristiti izdvajanje poslova, kažu u HGK.
- Tvrtke bez zaposlenih osnivaju se i zbog financiranja, pa se uzme kredit te se, kada se kasnije spoji s ‘glavnom‘ tvrtkom iz njezina ‘cash-flowa‘ servisira kredit. Takva tvrtka nema troška zaposlenih i sav prihod je oporeziv. Vrlo često se radi i o nekretninskim tvrtkama ili onima kojima nekretnine nisu ‘core business‘, pa njihovu kupnju izdvajaju da se ne miješaju s matičnim poslovanjem. Takve tvrtke često osnivaju stranci za akvizicije i u njih stavljaju vlasnički udjel, koji tako kasnije mogu lakše prodati, ili, ako se žele dalje širiti, preko takve tvrtke kupuju nove udjele. Na Zapadu su ona poznata kao projektna društva. Njihovi direktori najčešće su zaposleni u matičnim društvima. Karakteristična su recimo za leasing kuće koje na taj način kupuju nekretnine, građevinare ili služe za stjecanje vlasničkih udjela. S porezne strane ukoliko se kontrolira ne bi trebalo biti problematično jer su direktori takvih društava zaposleni u drugom društvu, a ako nisu, svejedno plaćaju doprinose. Ono o čemu se treba voditi računa jest da nema nekih sumnjivih prebacivanja iz tvrtke u tvrtku, a takve pojave se smanjuju povećanim poreznim nadzorima, odnosno povećanjem efikasnosti funkcioniranja pravne države – objašnjavaju u HGK.
Na zapadu često kažu da je 40-satno radno vrijeme tjedno dovoljno za preživljavanje, navode u HGK, no ukoliko se želi ostvariti dodatni prihod mora se raditi više i zato je tamo normalna pojava da ima puno tvrtki s nula zaposlenih jer njihovi vlasnici još negdje rade. Ali u Hrvatskoj se u takav vid poduzetništva tržišni dionici uključuju uglavnom zbog nužde, misle u HGK. Po njima država mora stvoriti poticajno okruženje jer je percepcija o prilikama početni okidač za stvaranje namjere poduzetničkog djelovanja. Zaključuju stoga da se nezadovoljstvo kvalitetom života treba pretvoriti u poduzetnički izazov razmatranjem samozapošljavanja.