Studentski dom u Kninu potpuno je gotov, ali ipak je upitno hoće li u njega ove godine ući studenti iako je od dobivene prve dozvole za njegovu gradnju prošlo punih osam godina. I na tom se primjeru pokazalo da je sve što se piše i govori o nevjerojatnim propustima kako sudova tako i državne uprave, istina. Ponekad je to (uvjereni smo jako, jako rijetko) zla namjera, daleko češće riječ je o ozbiljnom nesnalaženju i/ili ozbiljnom neznanju. Dakle, jedno je vojno skladište u Kninu kao neperspektivno za Ministarstvo obrane prepušteno Gradu Kninu i on ga je kao vlasnik odlučio prenamijeniti u studentski dom. Ishodio je potvrdu glavnog projekta u prosincu 2008. godine, produljio njezino važenje sukladno zakonu i napokon je ovoga ljeta građenje dovršeno. Naravno, ugovor zaključen na temelju javne nabave je uz obvezu dovođenja do (uključivo) uporabne dozvole uključio na strani izvođača obveze koje su bile poznate prema propisima u vrijeme ishođenja potvrde glavnog projekta (prema sadašnjem zakonu to je građevinska dozvola) i svaki dodatak značio je jasan financijski gubitak.
Nema povratnog učinka
Kod podnošenja zahtjeva za tehnički pregled (1. kolovoza 2016.), koji je preduvjet za izdavanje uporabne dozvole, saznali su da je to prema mišljenju referenta novi postupak koji se vodi prema novom zakonu iz 2013. godine, a ne prema zakonu u vrijeme izdavanja potvrde glavnog projekta, pa slijedom toga investitor mora osigurati sve priloge kao da je dozvola izdana jučer, a ne 2008., što u praksi konkretno znači osam priloga umjesto četiri. Ostaje provjeriti je li referent u pravu. Prigodom provjere prvi je korak svakako pogledati prijelazne i završne odredbe aktualnog zakona iz 2013. godine. Tamo u čl. 173. izrijekom stoji da će se postupci započeti prema prijašnjem zakonu dovršiti prema tom zakonu, a ne prema novom. Makar bi ta zakonska formulacija mogla biti i jasnija, ipak ne ostavlja prostora za dvojbe – Gradu Kninu ne mogu se nametati prigodom ishođenja uporabne dozvole obveze kao da je dozvola ishođena prema aktualnom zakonu. Napokon, da se to dopusti bio bi to primjer prema Ustavu zabranjene retroaktivnosti zakona. Jedna mogućnost je i da referent formalno i potpuno formalistički postupak izdavanja uporabne dozvole smatra novim postupkom, neovisnim o postupku izdavanja dozvole za gradnju. Ako je to u pitanju, takav je postupak potpuno suprotan obvezujućim pravilima tumačenja pravnih normi, a posebno onom ciljnom ili teleološkom. Što jedino može biti ratio legis propisa o izdavanju uporabne dozvole nego provjeriti je li gradnja bila u skladu s aktom o građenju? Zakonodavac se štiti od odugovlačenja time što propisuje u kojem roku gradnja mora početi, danas i u kojem roku mora biti završena. No ne štiti se i ne smije se štititi povratnim učinkom, osim ako ispuni vrlo stroge uvjete iz Ustava. Nema mogućnosti pretpostavljanja povratnog učinka, to mora biti izrijekom propisano. Napokon, baš se aktualni zakon time rukovodio kada je propisao obveze koje se tiču fasada samo pro futuro, a nikako ne za postojeće građevine.
Stalno nešto mijenjamo
Dakle, potpuno smo sigurni da je svako tumačenje koje nameće investitoru koji gradi prema ranijem zakonu obveze prema novom zakonu nezakonito, osim ako bi riječ bila o nečemu što ide u korist investitora (in concreto je upravo obrnuto). Šteta je već nastala, investitor zaštitu može tražiti putem instituta šutnje administracije, ali to je već odgoda do drugog semestra. Ima li se itko pravo tako neodgovorno ponašati s društvenim sredstvima – mi mislimo da nema i da bi čak i da nema ovako jasne zakonske odredbe koju smo citirali putem ciljnog tumačenja trebalo naći rješenje tako da se uporabna dozvola izda, a da se nakon toga i neovisno o tome nađe način da sagrađeni objekti udovolje i novim zahtjevima (samo još jedan argument, a što ako primjerice geodezijski elaborat ima zahtjeve prema kojima zgradu treba malo pomaknuti – primjer jeste karikiran, ali dobro pokazuje bit problema). Vjerujemo da će, kao i mnogo puta ranije, Ministarstvo riješiti taj problem. No, nije bit u tome da probleme rješava Ministarstvo nego da već u prvom stupnju stranka dobije zakonitu odluku. Ako je to problem kod očitoga javnog interesa, što bi bilo da je riječ o fizičkoj osobi kojoj gradnju opstruira susjed?