Tri zlatna pravila: 1. gradonačelnik, župan i šef lokalne Komore moraju imati istu priču za investitora; 2. administracija je jaka koliko je jak najslabiji činovnik; 3. gdje zapne, onamo odmah ide predstavnik vlasti
Buđenje u pet sati ujutro. Ukrcavanje ostatka ekipe do šest sati. Vožnja do odredišta. Susreti s domaćinima. Dva-tri sata događaja. Druženje sa sudionicima. Ručak s nogu pa povratak u Zagreb. Tako izgledaju dani kad po Hrvatskoj konferencijom LIDER invest promičemo najnoviju Liderovu akciju ‘Izbor najboljih proizvodnih investicija’.
U rano jutro javi se dvojba je li nam baš trebao taj ‘roadshow’. Možda smo mogli i bez obilaska Varaždina, Splita, Osijeka i Rijeke. Ali kad Liderova ekipa stigne na odredište, kad počne druženje s partnerima iz županijskih komora i najvažnijim investitorima, svaka dvojba nestane. Diljem Hrvatske na stotine je investitora i investicija kakve se samo poželjeti može. Naš devetočlani žiri, nakon što 15. srpnja završi natječaj za prijavu investicija koje su počele proizvoditi između sredine 2014. i sredine 2015., čini se, imat će težak posao izabrati među mnogim velikim, srednjim i malim investicijama od kojih sve ispunjavaju zadane osnovne kriterije (usmjerenost na izvoz, broj zaposlenih, dodana vrijednost, suvremenost tehnologije, udio domaćih sirovina i repromaterijala...).
Turski investicijski poučak
Na svakom od dosadašnjih LIDER investa (Varaždin, Split, Osijek), a sigurno će tako sljedeće srijede biti i u Rijeci, čuli smo i lepezu zapreka. Možda je najdojmljiviju poruku svima nama zajedno poslao Ayhan Basci, turski menadžer, direktor hotelske kuće Libertas Rixos u Dubrovniku. Sudjelovao je na panelu LIDER investa u Splitu. Domaći igrači nabrajali su zapreke bržem i lakšem investiranju. Onda je došao red na predstavnika turskih investitora: ‘Nedovoljno poticajno investicijsko okružje u Hrvatskoj mi turski investitori smatramo prilikom. Da ste uređenija zemlja, dolazili bi vam investitori iz Njemačke, Austrije ili Velike Britanije. Budući da ste komplicirani, rijetki su investitori iz tih zemalja. Pa se otvorio prostor za nas iz Turske. Mi imamo više strpljenja, znamo se nositi s maglovitijim situacijama. Posao traje godinu-dvije dulje, ali investicija se ipak pokaže profitabilnom.’
Druga dojmljiva impresija s turneje LIDER investa ostala je nakon skupa u Varaždinu. Znali smo da sjeverozapadna Hrvatska, premda su zakonska pravila ista za cijelu Hrvatsku, ima najtopliju investicijsku klimu. Saznali smo i mnogo razloga zašto je to tako. Čedomil Cesarec, predsjednik županijskoga HGK, govorio je o nekim važnim pravilima kad se potencijalni investitor, domaći ili strani, svejedno, dođe raspitivati za mogućnosti investiranja. Jedno je od pravila da gradonačelnik, župan i predsjednik Komore imaju usklađene priče. A ne da potencijalni investitor od svakoga čuje druge činjenice i stajališta. Drugo je pravilo da lokalna administracija bude jaka koliko je jak najslabiji činovnik u njoj. Treće, ako negdje zapne, onamo više ne ide sâm investitor. Ide predstavnik lokalne vlasti. Da vidi tko i zašto koči.
Bura na slavonski način
Iznenađujuće je bilo čuti da su u Varaždinu i Županiji odlučili više ne privlačiti radnointenzivne investicije s relativno niskim plaćama za zaposlene. Iscrpili su kontingent takve vrste radne snage pa bi sada birali tehnološki zahtjevnije projekte. Još da im se iz Zagreba dopusti na lokalnom fakultetu obrazovati više informatičara...
Impresivan je bio i dolazak na LIDER invest ovog utorka u Osijeku. Vlasnik Žito grupe Marko Pipunić pristao je sudjelovati na panelu, ali uvjet je bio da prije skupa svratimo do Čepina i vidimo njegovu investiciju u tvornicu pršuta. Umjesto očekivane osrednje hale našli smo se pred tri u godinu dana sagrađene hale od kojih je svaka velika kao zagrebački Dom sportova. Četvrta se upravo dovršava. U jednoj od završenih već je probno započela proizvodnja pršuta. Još sirove svinjske butove premještaju robotske ruke, a uokolo se vozikaju drugi roboti koji istražuju kojim će putovima do komora u kojima se simulira bura voziti ‘napacane’ butove.
Investitor ne krije uzbuđenje i ponos, ali i ljutnju jer se u pitanje dovodi odavno završen natječaj iz Programa ruralnog razvoja – mjera 4. Prema propisanim pravilima ispunio je sve uvjete, računa na znatna sredstva. Međutim, sad bi nova ekipa u Ministarstvu poljoprivrede poništila natječaj jer prethodni ministar, prema mišljenju nasljednika, nije postavio dobre kriterije.
Prva asocijacija o investicijskom imidžu Hrvatske jest što će misliti potencijalni strani investitor kad čuje da čak i jedan od najjačih domaćih poduzetnika ne može protiv samovolje državnog aparata. Da se pravila naknadno mijenjaju. Međutim, stiže i otrežnjenje. Da je investitor iz npr. Njemačke, nazvala bi, ako drugačije ne bi išlo, i gospođa Merkel osobno.