U sve većoj nezaposlenosti mnogi se nastoje dokopati neke ovlasti da mogu ostvarivati prihode bezobzirno utjerujući tuđa potraživanja od sugrađana koji su bankrotirali.
Piše mi čitateljica Mila Jurić: ‘Poštovani gospodine, sjela mi je ovrha na plaću i dječji doplatak zbog neplaćenih računa za HRT u 2006. i 2007. u iznosu od 4600 kuna. Zanima me moram li platiti cijeli taj iznos? Posjedujem sve uplatnice od 2008. do danas i napominjem da sam uredan platiša HRT-u. Zanima me nastupa li i kad zastara za plaćanje RTV pristojbe i ima li osnove za ovrhu u tolikom iznosu? Udovica sam, majka troje djece, a primanja su mi 3300 kuna i dječji doplatak od 450 kuna. Jedno je dijete punoljetno i studira. Molim Vas za savjet’, piše čitateljica. I što savjetovati? Ili slegnuti ramenima i bezobzirno pitati zašto je čitateljica s djecom gledala/slušala nacionalni radijski i TV program ako nije imala novca za tzv. RTV pristojbu?
Oduzimanje prava U posljednje vrijeme počeo me jako zanimati moralni lik utjerivača raznih oblika prisilnih naplata, carinika i poreznika, bankarskih i Fininih službenika, sudaca, odvjetnika, bilježnika, javnih i nejavnih ovršitelja itd. Svi su se nekako dokopali ovlasti da mogu što bezobzirnije utjerivati tuđa potraživanja od sugrađana dužnika koji su bankrotirali.Često se svi ti bešćutni ovršitelji kao zagovornici djelotvornije naplate neplaćenih dospjelih potraživanja zauzimaju i za uvođenje osobnog bankrota (svakoj osobi koja je bankrotirala sud mora dodijeliti i skrbnika, što je prilika sve brojnijim tzv. ovršiteljima za nove prihode).Problem kod stečaja općenito, a osobito kod osobnih bankrota, nije toliko u prisilnoj (najčešće nedjelotvornoj) naplati potraživanja. Mnogo je veći problem u isključivanju iz pravnog i financijskog prometa nesposobnih za podmirivanje dospjelih dugovanja. A to u primjeni osobnog bankrota znači da se iz pravnog i financijskog prometa isključuju ljudi, primjerice, udovice s troje djece, ili pravnim govorom rečeno, fizičke osobe.Protivno svim međunarodnim konvencijama o temeljnim ljudskim pravima i protivno svim ustavima u svim zemljama, primjenom osobnog bankrota građane se dijeli na ravnopravne i dužnike (isključene iz financijskog i pravnog prometa). Jesu li dužničko-vjerovnički odnosi iznad međunarodnih konvencija o temeljnim ljudskim pravima i ustavnih proklamacija o jednakosti pred zakonom. Ili ljudima koji su dužni a ne mogu podmirivati dugovanja treba (privremeno ili trajno, ovisno o iznosu neplaćenog duga) suspendirati građanska prava?
Odgovornost vjerovnika Gospodarska kriza u svijetu nastala je poticanjem i ubrzavanjem potrošnje, odnosno zaduživanjima hipotekarnim kreditima do razine neizdrživosti. A onda su počele ovrhe (oduzimanjem založenog) i na tržištu je ponuda zaplijenjenih dobara premašila potražnju.I umjesto da i kreditori bankrotiraju zbog nenaplaćenih založnih (hipotekarnih) prava jednako kao i kreditni dužnici, u Americi su novcem poreznih obveznika pokrili gubitke najvećih kreditora (vjerovnika). Slično su prije i u Hrvatskoj ‘sanirane‘ bankrotirane banke novcem poreznih obveznika.Nenaplaćeno dospjelo potraživanje mora biti problem vjerovnika jednako kao što je dužnikov problem dospjeli nepodmireni dug. Udovica i njezino troje djece ne mogu jedini snositi posljedice nenaplativosti pristojbe za slušanje/gledanje nacionalnog TV ili radijskog programa. Posljedice rizičnosti naplate tzv. RTV pristojbe mora snositi i vjerovnik.
RTV pristojbaMonopolističko stjecanje bez osnoveRadijska pretplata uvedena je kad je trebalo osigurati investicijski novac za gradnju infrastrukture za emitiranje nacionalnog radijskog (i poslije TV) programa. Danas se gradnja infrastrukture treba financirati novcem od koncesijskih naknada za korištenje frekvencijama.Pojam tzv. RTV pristojbe izmislio je Ivan Iveković, tadašnji ravnatelj Porezne uprave. U Zakonu o naplati RTV pristojbe uopće se ne definira pojam ‘pristojbe’, pa je nejasno je li to porez ili samo stjecanje bez osnove za monopolističku državnu radijsku i TV tvrtku.