Proteklih tjedana na različitim kontinentima dogodila su se dva naizgled sasvim nepovezana događaja. U Europi je buknula višetjedna svađa na relaciji Bruxelles-Pariz oko skupne deportacije Roma iz Francuske iu Rumunjsku i Bugarsku, čiji će epilog biti tužba protiv Francuske, dok je u Americi njujorški gradonačelnik zabranio pušenje i na javnim površinama. Kakva je veza? Zapravo velika.
Francuzi su odlučili da su Romi vrlo problematična skupina koje se valja riješiti, što su ubrzo počeli i provoditi njihovom relokacijom na neko mjesto gdje će se više osjećati doma, a nakon što je Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe i temeljna prava Europske komisije povukla stanovite paralele s praksama iz Drugog svjetskog rata, Pariz se odlučio na krajnje neuvjerljivu obranu, svedenu na bijes zbog drskosti jedne činovnice koja se usudila dovesti u pitanje francusku predanost ljudskim pravima. Probali su i plasirati tezu kako nije riječ baš o Romima, no interni dopis, plus praksa demantirali su to. Na stranu sve očite argumente protiv ovakvog ponašanja, na kraju se samo može zaključiti kako je teško vjerovati da su jedini, pa čak i glavni problem Francuske, Romi.
Stati na stranu Roma stvar je načela, što nas vraća na početak i vezu s odlukom Michaela Bloomberga, bivšeg pušača koji je postao militantni nepušač, a zna se da su obraćenici uvijek najgora sorta. Demoniziranje skupina u društvu, uvijek ima predvdljiv tijek, a izbacivanje Roma i zabrana pušenja na javnim površinama samo su isti postupak u različitim fazama realizacije. Prvo se bave onima koji su svima antipatični. Onda se počnu baviti onima koji ne pobuđuju neke posebne emocije. Tu ste još podjeljenih osjećaja i tražite, s više ili manje uspjeha, argumente kojima bi opravdali izdvajanje potonjih. E onda krenu na one koji su vam zapravo sasvim simpatični i postane vam jasno da tu nešto ipak ne valja, ali tada je prekasno –vi ste sljedeći.
Prvo je netko ustvrdio da pušenje nije zdravo. Nije doduše, puno toga. Da ne počnemo o cugerima, narkićima, autima, lošoj vlasti... Pa se cijela ta priča koturala polako, ali sigurno dok konačno nije postala jedina istinska mantra novog, boljeg svijeta. Pušači su od dežurnih usmrđivača prerasli u najveću zdravstvenu prijetnju društvu u manijakalnoj utrci za savršenstvom. Moramo biti zdravi, lijepi, pametni, radišni... Djelomične zabrane sve su više dobijale aposlutni karakter, da bi sad počelo interniranje pušača u njihove domove. Naravno, tu nije kraj jer su se već javljale zamisli o zabrani pušenja u vlastitoj kući, što će biti stvarno zabavno vidjeti u praksi. A probat će, to je sigurno. Sljedeći su debeli, tu nema sumnje, s njima tek slijedi megdan, već su počeli s obvezom kupovanja dva sjedala u avionu. Onda na red dođu možda ćelavi, ružni, uhati, nosati, brkati...Sigurne su, izgleda, samo budale. Već će se naći neko znanstveno istraživanje za njihovu getoizaciju. Možda od istih onih koji su zaključili da su ateisti pametniji od vjernika, istina živa, dokazalo istraživanje, ili da jaja nisu zdrava, pa su par dana poslije zaključili novim istraživanjem da ipak jesu. Pa da nisu. Pa pređu na krastavce. Pa na vas. Pretjerano?
Treba se samo prisjetiti prijedloga ministara zdravstva članica EU s početka ove godine, u kojem predlažu Konačno riješenje za pušače, ozbiljnošću kakve se ne bi posramio niti Heinrich Himmler i metodama kojima bi se ponosio Joseph Goebbles, poput prijedloga da se poznate prekršitelje izvodi pred sud i uz veliku medijsku pompu razapne pred svijetom, uvede ‘pušačka policija‘, vjerojatno obučena u smeđe košulje i visoke crne čizme, razrežu visoke kazne do mjere oduzimanja dozvole za rad neposlušnim poduzećima i zabrani prisutnost pepeljara u kompanijama. Prijedlog je usvojen od strane Europskog parlamenta i trebao bi doživjeti svoju implementaciju u zakonodavstva članica unutar tri godine. Pitanje je dakle – tko je sljedeći Cigan?