piše: Jasminka Rojko ESG konzultantica i stručnjakinja za korporativno financiranje, vlasnica tvrtke Rojko & Co
Nova smjernica CSRD (Corporate Sustainability Reporting Directive) prvi put u povijesti određuje obvezno izvještavanje o održivosti za više od pedeset tisuća tvrtki na području EU-a i dodatnih deset tisuća izvan Unije prema strogim ESRS-ovim standardima. Hrvatska će tu regulativu do srpnja 2024. morati uključiti u Zakon o računovodstvu, Zakon o reviziji i Zakon o tržištu kapitala.
Stiže dugonajavljivana regulativna oluja – i za tvrtke i za financijski sektor. Iako se novi regulativi okvir čini zastrašujućim i brojni pesimisti smatraju ga samo administrativnim utegom koji će im nepotrebno trošiti resurse, postoji i drukčija perspektiva. Nova regulativa ujedno je dobra prilika za unaprjeđenje procesa, bolje pozicioniranje na tržištu i ostvarivanje zavidnih financijskih pokazatelja.
U promijenjenom svijetu ograničenih resursa u kojem su profiti i beskonačan rast dugo bili alfa i omega poslovnih odluka, stari business as usual više nije održiv. Klimatske i društvene promjene sve više negativno utječu na živote mnogih ljudi i poslovanje, od suša, poplava, gubitka vodnih resursa i plodnog tla, manjih prinosa do posljedičnih migracija stanovništva, zato upravljanje fizičkim i akutnim rizicima te jasni tranzicijski planovi moraju postati sastavni dio poslovnih strategija, kako za tvrtke tako i za banke te cijelu financijsku industriju.
Suočavanje sa stvarnošću
Banke i investitori suočavaju se s teškom, ali nužnom odlukom da će morati dezinvestirati iz sektora koji znače rizik ne samo za okoliš nego i za dugoročnu ekonomsku stabilnost. No takve promjene neće biti ni jednostavne ni brze zbog vremena potrebnoga za tranziciju i mnogih interesa koji uključuju snažnu izloženost i profitabilnost tih sektora za financijsku industriju.
Za tvrtke to znači suočavanje s novom stvarnošću da dosadašnji način mjerenja uspješnosti i dobivanja rejtinga u bankama na temelju financijskih pokazatelja (npr. EBITDA, profitabilnost, zaduženost i likvidnost) više neće biti dovoljan jer će ESG rizici postati sastavni dio procjene njihova boniteta i uzimati sve veći ponder, zbog čega će im biti otežan pristup financiranju, kapitalu i fondovima E-a ako ne prilagode svoje poslovanje novim okolnostima. Zbog sve važnije uloge banaka u poticanju održivosti i preusmjeravanju financijskih tokova ta promjena nije samo prolazna. To je strateška odluka koja ima duboke posljedice na budući uspjeh i stabilnost tvrtki.
Unatoč svim izazovima tvrtkama se otvaraju i nove prilike. Transformacijom poslovnih modela, kreiranjem inovativnih zelenih proizvoda i usluga te snažnijom interakcijom s dionicima mogu se bolje pozicionirati u tom net-zero svijetu.
Uspjeh tih promjena ne može ovisiti samo o volji pojedinih tvrtki. Nužna je sinergija raznih dionika – države, financijskog sektora te, naravno, samih tvrtki. Upravo je zato na razini EU-a uspostavljen strog regulatorni ESG okvir. Ta inicijativa osigurava sinkroniziranu akciju, transparentnost, mjerljivost, usporedivost i digitalizaciju podataka o održivim praksama te tako postavlja temelje za održiv ekonomski ekosustav za sve dionike.
Zašto je nužna regulacija
Godinama je izvještavanje o održivosti temeljeno na NFRD-u (Non Financial Reporting Directive) često bilo ogledalo površnih, dobro osmišljenih PR priča koje su bile daleko od stvarne prakse i velikih napora tvrtki uloženih u održivost. Umjesto da se usredotoče na materijalne i ključne teme, mnoge tvrtke isticale su postignuća upravo na onim područjima na kojima su već bile uspješne, stvarajući privid koji nije posve zrcalio stvarnu sliku njihovih aktivnosti. Posljedica toga selektivnog izvještavanja usmjerenoga na pozitivne elemente često su bili ne samo pogrešna percepcija u javnosti nego i nerealno visoki ESG rejtinzi, što je zauzvrat poljuljalo povjerenje u sâm koncept ESG-a.
Upravo je zbog toga EU donio novu smjericu, CSRD (Corporate Sustainability Reporting Directive), koja zamjenjuje NFRD i prvi put u povijesti određuje obvezno izvještavanje o održivosti za više od pedeset tisuća tvrtki na području EU-a, koje ostvaruju iznad 75 posto prihoda svih tvrtki u EU-u, i dodatnih deset tisuća izvan Unije prema strogim standardima ESRS-a (European Sustainability Reporting Standards). Hrvatska će tu regulativu do srpnja 2024. godine morati uključiti u Zakon o računovodstvu, Zakon o reviziji i Zakon o tržištu kapitala. S obzirom na to da smo u izbornoj godini, može se očekivati da će se u lokalno zakonodavstvo uvesti i prije.
Nova pravila izvještavanja
Osim što će to biti definirano zakonima, tvrtke će morati izvještavati prema strogom ESRS-u, što znači da je struktura izvještaja o održivosti strogo propisana i definirano je o kojim informacijama iz svih triju područja (E, S, G) treba izvještavati. Izvještaj o održivosti više nije izdvojen, nego postaje sastavni dio izvještaja poslovodstva i morat će se predavati istodobno s predajom financijskih izvještaja. Za njega odgovaraju osobe za zastupanje te će se predavati i u digitalnome formatu XBRL (strojno čitljivom formatu) u središnju europsku bazu podataka (EMAS). Sve informacije navedene u izvještaju moraju biti provjerljive i dokazive, a važna je izmjena da će izvještaj morati revidirati revizor ili ovlaštena treća strana.
Primjena za tvrtke koje su bile obveznice NFRD-a (one koje imaju više od pet stotina zaposlenih i od javnog su interesa) počinje već za financijsku godinu 2024. (desetak tisuća tvrtki na području EU-a i oko šezdeset u RH), a od 2025. prag se spušta na tvrtke koje zadovoljavaju dva od tri kriterija (više od 250 zaposlenih i/ili 20 milijuna eura aktive i/ili 40 milijuna eura prihoda). To znači da se postupno širi opseg tvrtki na više od pedeset tisuća u području Europske unije, odnosno, procijenjeno je, četiristotinjak u Hrvatskoj. Upravo će tim tvrtkama prilagodba obveznom izvještavanju biti najveći izazov jer se do sada nikada nisu susrele s tako velikim regulativnim zahtjevima.
Da bi cijeli sustav izvještavanja bio usklađen s ciljevima Europskoga zelenog plana i Pariškog sporazuma, definiran je klasifikacijski sustav ekološki održivih gospodarskih aktivnosti koje mogu dati stvaran doprinos klimatskim promjenama, tzv. taksonomija EU-a, koja se za tvrtke primjenjuje od 1. siječnja 2023. i s čijih se šest ciljeva treba uskladiti svako zeleno ulaganje. Ta regulativa odnosi se i na tvrtke i na banke. Naime, u sklopu CSRD-a tvrtke će morati obvezno izvještavati o usklađenosti CAPEX-a (investicijskih ulaganja), OPEX-a (operativnih troškova) i prihoda s taksonomijom EU-a, što će zahtijevati uvođenje tzv. zelenog kontrolinga i klasifikaciju računovodstvenih stavki u skladu s taksonomijom EU-a.
Stroga provjera odgovornosti
Smjernicom Corporate Sustainability Due Diligence Directive (CSDDD), čije se prihvaćanje u Europskoj komisiji očekuje do kraja ove godine, definirana su stroga pravila provjere, upute i odgovornost vlasnika i direktora kompanija. Pravila će se ugraditi u lokalnu pravnu regulativu u svim zemljama EU-a tijekom 2025. te početi primjenjivati 2026. Ta direktiva traži od kompanija da dokažu na koji su način prikupile informacije od ključnih dionika (stakeholdera) i prepoznale ključne rizike i prilike, i to unutar cijeloga svog lanca vrijednosti (value chain), a sve radi borbe protiv greenwashinga. U slučaju dobrovoljnog izvještavanja u B2C poslovanju EU želi potrošače dodatno zaštititi i smjernicom Green Claims Directive koja propisuje kazne od četiri posto prihoda za tvrtke koje će lažno prikazivati održive proizvode.
Osim što tvrtke moraju izvještavati o održivosti, to mora činiti i cijela financijska industrija, za koju su propisana pravila izvještavanja SFDR-om (Sustainability Financial Reporting Directive) prema kojem banke, mirovinski fondovi, osiguravajuće kuće i ostale financijske institucije od 1. siječnja 2023. moraju izvještavati kako upravljaju rizicima održivosti u vlastitom portfelju i kako su u njihovo poslovanje i proizvode ugrađeni ESG faktori. Uz to banke moraju uskladiti svoje poslovanje s taksonomijom EU-a i regulativnim zahtjevima EBA-e (European Banking Authority), pri čemu moraju jasno pokazati svoj postojeći udio zelenih kredita (green asset ratio), ciljeve za njegovo povećanje i akcijski plan kako to namjeravaju postići, zbog čega traže korisnike kredita koji imaju uvedene ESG strategije i održive investicije. Upravo zbog toga banke pripremaju tzv. ESG upitnik za klijente koji će trebati financiranje. U RH će se on ispunjavati uz pomoć HROK-a.
Dobrobit za tvrtke
Uvođenje strategije održivosti kao strateški prioritet otvara mnoge prilike i inovativnim pristupom razvoju novih proizvoda i usluga zasigurno može pomoći u pozicioniranju u novome, net-zero svijetu. Stoga će tvrtke koje rano počnu, izgrade vlastita ESG znanja i stvore svoj tim za ESG, propišu procese i sustavno prikupljaju podatke osigurati sinergijske učinke koji će ih pozicionirati kao poželjnog dobavljača, imat će povoljnije održivo financiranje, bit će privlačnije talentima i zadržat će zaposlenike. Tako će ostvariti zavidne financijske pokazatelje i ostvariti dobit koju će moći reinvestirati i vratiti zajednici te na taj način kreirati održivu budućnost (#sustainablefuture).
Tvrtke samo trebaju krenuti, pa i malim koracima, i ne trebaju tražiti savršenstvo. Trebaju se voditi zdravim ekonomskim načelima uzimajući u obzir raspoložive sadašnje i buduće resurse te postaviti jasna pravila kako će smanjiti rizike i koje nove prilike imaju na tom putu te kakav planet, koje resurse i kakvo društvo ostavljaju budućim generacijama.
Kako se pripremiti
Proces nije lagan i zasigurno nije jeftin. Tražit će investiranje i u ljude i u procese, a za sve to treba vremena i novca. Stoga izvještavanje traži izgradnju novih znanja, strateški pristup i sinergiju timova. ESG je multidisciplinarni sport, a to znači da vlasnici i lideri, njihovi menadžeri i ključni djelatnici u svim odjelima moraju te elemente ugraditi u sve elemente svoje poslovne strategije i vlastitih modela plaća i poticaja.Proces nije lagan i zasigurno će zahtijevati mnogo resursa, ponajviše izgradnju novih znanja, strateški pristup i sinergiju timova. ESG je multidisciplinarni sport, a to znači da vlasnici i lideri, njihovi menadžeri i ključni djelatnici u svim odjelima moraju elemente održivosti ugraditi u sve segmente svoje poslovne strategije i modele nagrađivanja.