Pišu: Lucija Vranešević, odvjetnica, i Marija Zrno Prošić, partnerica, OD Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri u suradnji s CMS-Reich-Rohrwig Hainzom
Nakon dvije godine primjene mijenja se Zakon o zabrani nepoštenih trgovački praksi u lancu opskrbe hranom zbog potrebe usklađivanja s europskom regulativom do 1. svibnja ove godine. Prijedlog proširuje broj adresata, propisuje dodatne vrste povreda te povećava ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja
U ožujku 2021. godine Hrvatski sabor je usvojio prijedlog zakona kojim se mijenja Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. Ta izmjena lokalnog zakonodavstva o nepoštenim trgovačkim praksama odraz je promjena na razini Europske unije. Naime, da bi se uskladile s Direktivom (EU) 2019/633, sve države članice obvezne su usvojiti nova pravila o nepoštenim trgovačkim praksama do 1. svibnja 2021 godine. S obzirom na ovakav vremenski okvir, možemo svaki dan očekivati usvajanje konačnog teksta izmjena Zakona. Kakva je dosadašnja praksu i koje izmjene možemo očekivati?
Kazne po starome
Od početka primjene Zakona u travnju 2018. godine Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja bila je kontinuirano aktivna u nadgledanju društava iz lanca opskrbe hranom. Većini su poznate kazne u iznosima od nekoliko stotina tisuća ili iznad milijun kuna koje su izrečene protiv velikih trgovačkih lanaca i o kojima se dosta pisalo u medijima, ali statistika pokazuje da je broj postupaka znatno veći od onoga što je poznato široj javnosti. Prema dostupnim podacima, Agencija je samo do kraja 2019. godine pokrenula 223 predmeta u vezi s nepoštenim trgovačkim praksama, od čega je u 36 slučajeva došlo do upravnih postupaka protiv društava (još uvijek se čeka objava službenih podataka za 2020. godinu). Od navedenih postupaka pokrenutih pred Agencijom u 2019. godini, u jedanaest su izrečene novčane kazne. Raspon kazni kretao se između 65.000 kuna i 1,100.000 kuna, pri čemu je većina kazni iznosila barem 350.000 kuna ili više.
Najčešće 'pogreške'
U pogledu vrsta povreda koje je Agencija utvrdila u dosadašnjim predmetima, 'uobičajena pogreška' koja se ponavlja u većini predmeta je poslovanje s dobavljačima na temelju ugovora koji ne sadrži sve propisane elemente. Drugim riječima, u velikom broju slučajeva utvrdilo se da ugovori s dobavljačima nisu usklađeni sa Zakonom, budući da nisu sadržavali neki od bitnih elemenata pisanog ugovora ili takvi bitni elementi nisu bili valjano ugovoreni.
Ovisno o slučaju, ti bitni elementi uključivali su kvalitetu proizvoda, uvjete i rokove plaćanja, uvjete i mjesto isporuke, cijenu i način izračuna cijene, trajanje ugovora i tako dalje. Ostale povrede koje bi trebalo spomenuti – a koje su se ponavljale u nekoliko predmeta – naplata su naknade za uslugu koja nije pružena dobavljaču (primjerice, naknada za dostavu proizvoda izvan ugovorenog mjesta isporuke ili naknada za provedbu mjera osiguranja kvalitete) i ugovaranje rokova plaćanja i/ili plaćanje u rokovima duljim od 30 ili 60 dana (ovisno o kojim je proizvodima riječ).
Ti primjeri ukazuju na činjenicu da društva često ne uzimaju dovoljno u obzir pravila o nepoštenim trgovačkim praksama pri sastavljanju ugovora. Također, navedeni primjeri mogu poslužiti kao pokazatelj ponašanja koja su u posebnom fokusu Agencije. Stoga se postavlja pitanje – koliko će nova pravila utjecati na poslovanje društava te na dosadašnju praksu Agencije?
Dopune ranijih pravila
Prijedlog novog Zakona uvelike je zadržao postojeća pravila, ali s određenim izmjenama. Primjerice, maksimalni dopušteni rokovi plaćanja i dalje bi bili 30 dana za svježe (pokvarljive) proizvode i 60 dana za ostale proizvode. Međutim, Prijedlog je ublažio prijašnje pravilo o načinu računanja rokova – umjesto računanja od dana primitka proizvoda, rokovi bi se prema novim pravilima mogli računati od različitih početnih točki, ovisno o tome koja nastupi kasnije (kao što je istek ugovorenog razdoblja isporuke ili datum izdavanja računa). Slično tome, pravila o obveznom sadržaju pisanog ugovora uvelike su ostala ista, s manjim razjašnjenjima (kao što je pravilo da adresa mjesta isporuke mora biti određena ili odrediva).
Posebno su dobrodošla 'ažurirana' pravila u vezi s izuzećem od zabrane za pojedine prakse koje bi inače predstavljale nepoštene trgovačke prakse, ali koje su jasno i nedvosmisleno ugovorene unaprijed (primjerice, naplata naknade dobavljaču za oglašavanje ili marketing proizvoda ili za smještaj proizvoda na policama). Riječ je o praksama koje se često primjenjuju i u odnosu na koje su trgovci dosta kritizirali stroga zakonska rješenja.
Širi popis nedopuštenih praksi
S druge strane, Prijedlog ujedno proširuje listu radnji koje predstavljaju nepoštene trgovačke prakse, bilo da je riječ o dodatnim konkretnim primjerima općih pravila ili potpuno novim pravilima. Na primjer, izvorni Zakon sadržavao je zabranu da se dobavljaču naplati naknada za usluge koje nisu pružene te je propisivao nekoliko različitih oblika takve prakse kao odvojene zabrane (kao što je naplata naknade za istraživanje tržišta, naplata naknade za dostavu proizvoda izvan ugovorenog mjesta isporuke itd.). Prijedlog je proširio taj popis te propisao nove varijacije navedene povrede.
Primjeri su zaračunavanje dobavljaču troškova za opremanje prostorija za prodaju proizvoda, zaračunavanje troškova dodatnih kontrola kvalitete proizvoda, zaračunavanje troškova proučavanja pritužbi potrošača i slično. Iako su se neke od navedenih povreda i prema prijašnjim propisima tumačile kao nedopuštene, nova pravila izričito propisuju da će se takve prakse smatrati povredama.
Prijedlog također uvodi nekoliko potpuno novih primjera nepoštenih trgovačkih praksi, kao što su otkazivanje narudžbi pokvarljivih proizvoda u prekratkim rokovima, nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovnih tajni, provedba mjera komercijalne odmazde te ostale prakse.
Postroženi režim kontrola
Osim propisivanja novih povreda, Prijedlog i na druge načine postrožuje režim za nepoštene trgovačke prakse. Jedan primjer je snižavanje minimalnoga godišnjeg prihoda temeljem kojeg se određuje tko ima veliku pregovaračku snagu, čime bi se dodatno proširio krug subjekata na koje se Zakon odnosi.
Drugi primjer je proširivanje ovlasti Agencije, koja bi imala ovlast provođenja nenajavljenih kontrola s ciljem utvrđivanja nepoštenih trgovačkih praksi. Iskustvo s nenajavljenim pretragama u nekim drugim područjima govori da je riječ o važnom alatu za olakšano utvrđivanje povreda Zakona.
Odgoda do 1. studenoga
U skladu s Direktivom (EU) 2019/633 i trenutačnim Prijedlogom, očekuje se da će nova pravila biti podložna određenom razdoblju odgode. Naime, prema Prijedlogu, novi Zakon trebao bi stupiti na snagu 1. studenoga 2021. godine, što znači da bi društva iz lanca opskrbe hranom trebala imati određeno vrijeme za usklađivanje svoje prakse s novim pravilima.
Iako tek treba vidjeti koji će biti učinak primjene novoga pravnog režima, činjenica da Prijedlog proširuje broj adresata, propisuje dodatne vrste povreda te povećava ovlasti Agencije mogla bi dovesti do daljnjeg rasta broja predmeta pred Agencijom. Kako bi maksimalno zaštitili svoje poslovanje, na poduzetnicima je da se na vrijeme upoznaju s novim pravilima i poduzmu potrebne korake koje nova pravila nameću.