piše: Stjepan Lović, Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Stečajni je upravitelj nakon otvaranja stečajnog postupka dužan preuzeti u posjed nekretnine stečajnog dužnika i što ih prije unovčiti da bi se namirili vjerovnici. Međutim, ako su nekretnine u posjedu bilo koje druge osobe, počinje složeni krug sudskih parnica. Taj problem nije riješila nijedna od mnogih izmjena Stečajnog zakona.
Svakodnevno smo svjedoci da zakonske izmjene u kratkom roku ne postignu onaj učinak za koji je predviđeno da ga postignu, barem prema najavama zakonodavca. Umjesto toga povećava se pravna nesigurnost jer način provedbe izmijenjene odredbe uvelike ovisi o tome koliko je razumiju oni koji bi je trebali primjenjivati, kao što su poslodavci, trgovci, porezna tijela, sudovi, ali i građani.
Svjedoci smo i da zakonske odredbe koje bi bilo nužno mijenjati radi efikasnosti i zaštite prava onih na koje se odnose ostaju nepromijenjene jer, eto, tako je je odlučio zakonodavac (iako uvijek ostajemo uskraćeni za razlog uskraćenja). Siguran sam da u svakoj djelatnosti postoji konsenzus o promjeni barem pet stvari kojima bi se povećala učinkovitost te djelatnosti. Ali struka, posebno praktičari, imaju slab utjecaj na izmjenu zakonskih odredaba iako sudjeluju u zakonodavnim skupinama. Njihovo sudjelovanje često je samo kozmetičke naravi.
Nezakrpana rupa
Tako i u Stečajnom zakonu, iako je u posljednjih osam godina izmijenjen tri puta, izostaje izmjena jedne odredbe koja bi znatno utjecala na cilj toga zakona, tj. na efikasno namirenje barem dijela tražbina stečajnih vjerovnika. Stečajni je upravitelj nakon otvaranja stečajnog postupka dužan preuzeti u posjed nekretnine stečajnog dužnika i što ih prije unovčiti. Što se prije nekretnine unovče, to će i vjerovnici prije zaprimiti novčanu korist ostvarenu njihovom prodajom. Na konačno postignutu cijenu nekretnine u postupku prodaje utječu prije svega njezino stanje i lokacija, ali i to je li nekretnina slobodna od stvari i osoba. Naime, često su nekretnine stečajnog dužnika u trenutku otvaranja stečajnog postupka u neosnovanom posjedu drugih osoba pa je stečajni upravitelj dužan poduzeti sve radnje kako bi ih preuzeo od tih osoba.
Međutim, ne postoji za sve slučajeve efikasno sredstvo preuzimanja u posjed nekretnine. Stečajni zakon razlikuje situacije kad je u neosnovanom posjedu nekretnine odgovorna osoba stečajnog dužnika do dana otvaranja stečajnog postupka, dakle bivši direktor, od situacije kad se u neosnovanom posjedu nekretnine nalazi bilo koja druga osoba. U prvoj situaciji stečajni upravitelj može u skladu s čl. 216., st. 2. Stečajnog zakona na temelju ovršnoga rješenja o otvaranju stečajnoga postupka zahtijevati od suda koji vodi stečajni postupak da naloži toj osobi predaju nekretnine i odrediti ovršne radnje kojima će se taj nalog prisilno ostvariti. Uz nalog za predaju sud može po službenoj dužnosti odrediti i mjere prisile protiv te osobe. Radi provedbe toga naloga sud je ovlašten zatražiti pomoć policije.
Kako zaobići vjerovnike
Međutim, ako je u posjedu nekretnine bilo koja druga osoba, stečajni će sudac u skladu s čl. 216., st. 3. Stečajnog zakona na zahtjev stečajnog upravitelja zakazati ročište i na njega pozvati osobu koja je prema navodima stečajnog upravitelja u posjedu nekretnine. Ali ako se ta osoba protivi zahtjevu stečajnog upravitelja za predaju u posjed, dakle dovoljno je da samo izjavi ‘da se protivi predaji u posjed‘, sud će na temelju čl. 216., st. 3. Stečajnog zakona odbiti zahtjev stečajnog upravitelja i uputiti ga u parnicu radi ostvarenja prava na predaju u posjed.
Do nastupa pravomoćnosti odluke u toj parnici proći će barem tri godine, a nakon toga potrebno je pokrenuti novi postupak, i to ovršni postupak radi iseljenja te osobe. Ako u međuvremenu neka treća osoba stupi u posjed nekretnine, također neovlašteno, što je učestalo, tada cijelu proceduru treba ponovno pokrenuti, sada protiv te treće osobe. Valja naglasiti da se svi troškovi vođenja postupka ‘financiraju‘ iz sredstava koja pripadaju vjerovnicima, zbog čega se umanjuje stečajna masa iz koje se na kraju namiruju vjerovnici. Naime, često je upitno hoće li se troškovi vođenja postupaka radi predaje u posjed nakon pravomoćnosti odluka donesenih u tim postupcima moći namiriti od osoba koje su bile u neosnovanom posjedu nekretnine.
A potrebna je mala izmjena
Da bi se spriječilo takvo oštećenje vjerovnika, bilo bi dovoljno identično rješenje iz čl. 216., st. 2. Stečajnog zakona primijeniti i na sve druge osobe te dodatno naznačiti da se ovrha provodi protiv bilo koje osobe koja se u trenutku preuzimanja posjeda nađe u nekretnini. Tako bi se smanjio broj postupaka pred sudom, stečajni upravitelj prije bi stupio u posjed nekretnine, nekretnina bi se prodavala slobodna od posjeda bilo kojih osoba, a i praksa je pokazala da takve nekretnine na kraju postižu veću cijenu u postupku prodaje.
Tako bi se zaštitili i interesi vjerovnika te bi i stečajni postupak završio znatno prije nego što je slučaj kad se vode postupci radi predaje u posjed. Zašto zakonodavac druge osobe stavlja u povoljniji položaj nego osobu zakonskog zastupnika dužnika do otvaranja stečaja, i dalje ostaje neobrazloženo. Ali ključno je da izmjenama Zakona obećavaju da će, eto, sve biti ljepše, lakše i efikasnije. A neće.