Prosječna hrvatska mirovina iznosi oko 40 posto prosječne neto plaće. Da, mirovine u Hrvatskoj su male, a u prilog situaciji ne ide ni činjenica da je omjer zaposlenika i umirovljenika sve gori, a radni vijek sve dulji. Teško je računati da će nam osnovna mirovina omogućiti život kakav želimo pa Hrvoje Japunčić iz Decentia savjetovanja ističe da se svaka osoba mora samostalno potruditi glede osiguranja mirovinskih izvora i prihoda za svoj buduće vrijeme života. Odnosno, treba rano početi investirati u sigurnu starost.
Jedan od načina štednje za sve koji si žele osigurati bolji život u mirovini je kroz dobrovoljne mirovinske fondove. Hrvatski mirovinski sustav sastoji se od tri stupa pri čemu su prva dva obavezna, a upravo je treći predstavlja dobrovoljnu štednju. A što sve trebate znati o trećem stupu i zašto je važno ulagati u njega?
1. Zašto štedjeti u trećem stupu?
– Investiranje u mirovinu je, vjerujem, većini građana već danas potreba, s obzirom na niske mirovine, nepovoljnu demografiju te ostale probleme mirovinskog sustava u cjelini – istaknuo je Toni Vitali, financijski bloger.
Dobrovoljna mirovinska štednja predstavlja individualnu kapitaliziranu štednju koja se članovima fonda isplaćuju u sklopu mirovine. Za razliku od novaca iz prvog stupa, ušteđevina u dobrovoljnim fondovima je osobna imovina svakog člana, a svaki član samostalno određuje visinu i dinamiku uplate sredstava te, na kraju, ostvaruje pravo na dodatnu mirovinu iz trećeg stupa. Što će reći – štednjom trećem stupu svaki pojedinac povećava mirovinu te što prije počne štedjeti ukupna štednja povećava se zbog prinosa koji ostvaruju društva za upravljanje mirovinskim fondovima i državnih poticaja.
– S obzirom na to da smo, i u Hrvatskoj i u EU, svjedoci da temeljni mirovinski sustavi svakim danom imaju sve više problema i otežavajućih okolnosti oko mogućnosti da u današnjici ili sutrašnjici osiguraju adekvatnije mirovine, svako zasebno ulaganje u štednju za budućnost je nešto što treba poticati i razvijati – objasnio je Japunčić.
Korektna polazišta za ulaganja u dobrovoljni mirovinski fond, kako je objasnio Japunčić, su: postojanje određenog viška ili slobodnih novčanih sredstva; postojanje dobre volje za ulaganje u dužem vremenskom periodu; kada višak ili slobodna sredstva treba ‘razdjeljivati‘ u više financijskih produkata, klasa imovine, vrste financijski proizvoda.
2. Kako štedjeti u trećem stupu?
Štednja ove vrste se može vršiti kroz zatvorene fondove (ako osobe rade kod poslodavca ili su članovi sindikata ili udruge koji su osnovali zatvoreni mirovinski fond) ili osobnim učlanjivanjem u jedan od otvorenih fondova. Kako nam je objasnio Japunčić, ako fizička osoba u svojstvu zaposlenika radi u društvu koje nije osnovalo ili dalo osnovati svoj zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond, osoba može samostalno odlučiti ulagati u jedan od osam otvorenih dobrovoljnih fondova.
Dakle, u otvorenim fondovima mogu štedjeti svi koji žele na vrijeme osigurati bolji život u mirovini, dok u zatvorenim fondovima mogu štedjeti samo zaposlenici koji rade kod poslodavca ili su članovi sindikata ili udruge koji su osnovali zatvoreni mirovinski fond.
– Laičkim pogledom, ako u korist zaposlenika uplatu vrši poslodavac to efektivno znači da se ne umanjuju novčana dohodovna sredstva samog zaposlenika. U današnjem trenutku i zakonskim okvirima, poslodavac za takvu uplatu dobiva pravo na poreznu olakšicu i računovodstvene prednosti, a zaposleniku se sredstva u fondu stimuliraju s dodatnom državnom premijom odnosno poticajem. Ako se uplate samostalno obavljaju od strane zaposlenika u odabrani fond, također se može ostvariti državni poticaj. Naravno, i poslodavac i sam zaposlenik mogu uplaćivati više od godišnjih porezno priznatih limita, no tada se pojavljuju određeni troškovi i opterećenja, primarno na strani poslodavca kao isplatitelja – kazao je Japunčić.
3. Mane i prednosti
Neke od glavnih prednosti dobrovoljne mirovinske štednje su (spomenute) porezne olakšice i državna poticajna sredstva, prinos fonda, to što u njega uplaćujete kada, kako i koliko možete, ne postoji dobna ili bilo kakva druga ograničenja za članstvo u fondu te ako prestanete uplaćivati novac ili neredovito uplaćujete, članstvo u fondu se ne prekida.
No, Japunčić objašnjava da prednosti i mane nisu potpuno jedinstvene kada je u pitanje ulaganje fizičke osobe naspram ulaganja pravne osobe (za svoje zaposlenike) ili ako se specifično radi o ulaganju pravne osobe za svog zaposlenika u zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond.
– Ne ulazeći u detalje, ulaganje u takvu vrstu fonda je smisleno. Također, dodatno je ‘pojačano‘ u Hrvatskoj poreznim olakšicama i premijama, ali i ako se taj dio isključi, odvajanje dijela viška ili slobodnih sredstava danas za potrebe dodatnih mirovinskih primanja je aktivnost koju treba podržavati, propagirati i poticati – istaknuo je Japunčić te dodao da u Hrvatskoj (i Europskoj uniji) legislativa omogućava upraviteljima fonda značajnu širinu spektra ulaganja na tržištima kapitala te su ulaganja investitora privatna individualizirana imovina, koja se uz kvalitetno ili kvalitetnije upravljanje, tijekom vremena povećava.
No, navodi da su s druge strane mane postojeće nesavršenosti ili nedorečenosti u kontekstu vremena početka korištenja sredstava, nasljednosti, visina naknada upravitelja, spektra mogućnosti ulaganja… To je, kaže, ‘živa materija‘ o kojoj predstavnici regulatora, upravitelja, ministarstva financija diskutiraju i promišljaju ne samo na razini Hrvatske, već i cijele Europske unije.
– Mišljenja sam da u Hrvatska treba ‘već danas‘ usvojiti povećanje neoporezivosti ulaganja kao primarnoj motivaciji, raditi na daljnjoj nadogradnji smislenosti osnivanja i konkurentnosti svih oblika i vrstama dobrovoljnih fondova te aktivno raditi na rješavanju problema naknada, nasljednosti, politika i mogućnosti ulaganja – objasnio je Japunčić.
Također, Vitali je dodao i da su mogućnosti hrvatskih građana dosad bile ograničene na domaće mirovinske fondove u vlasništvu osiguravajućih kuća i banaka što je loše jer ‘se radi se o proizvodima koji investiraju konzervativno, ali i koji su isto tako većinom izloženi domaćem tržištu, što je nepovoljno u smislu diverzifikacije rizika‘. No, istaknuo je i da se ove godine očekuje dolazak konkurencije u vidu stranih investicijskih fondova, što bi trebalo demokratizirati tržište, pružiti više opcija i sniziti troškove za male investitore.
4. Koliko je mjesečno potrebno štedjeti?
A pitanje oko kojeg mnogi nisu sigurni je iznos koji mjesečno treba izdvojiti u treći stup. Odgovor na to pitanje je zapravo jednostavan – bolje išta nego ništa.
– Odvajati treba onoliko koliko se može i želi, odnosno onoliko koliko je danas ili u nekom vremenskom slijedu slobodnih sredstava bilo od strane same fizičke osobe, bilo od strane poslodavca u ime zaposlenika. Sva ulaganja čine štednju – istaknuo je Japunčić.
Prema kalkulatoru za informativni izračun štednje sa stranice jednog dobrovoljnog fonda, ako svakog mjeseca u godini uplatite 26 eura, što je oko 200 kuna, i tako uplaćujete 30 godina (što bi značilo da niste uplaćivali cijeli radni vijek), ukupno ćete uplatiti 9.360 eura dobrovoljne mirovinske štednje. Uz državne poticaje od 15 posto godišnje i prosječan godišnji prinos od tri posto tijekom svih 30 godina, na računu ćete ukupno imati 17.515 eura (131.969 kuna).
5. Kada i kako do novca?
Ono što mnogi smatraju negativnom stranom jest to da svoju dobrovoljnu mirovinsku štednju možete početi koristiti nakon 55. godine života. I to ne ovisi o tome radite li još uvijek ili ste u mirovini.
Isplata mirovine bura se putem mirovinskog društva ili mirovinskog osiguravajućeg društva, a jednokratno se može dobiti isplata dijela mirovine do 30 posto iznosa na osobnom računu.