Što i kako
StoryEditor

Uredba o baterijama: Hoće li visoko postavljeni standardi ugroziti konkurentnost ekonomije EU-a?

10. Travanj 2024.
pišu: Marija Mušec, partnerica Odvjetničko društvo Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri i Šime Dujmović Maruna, odvjetnik Odvjetničko društvo Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri

Nova Uredba o baterijama i otpadnim baterijama stupila je na snagu 18. veljače ove godine. Budući da se fokusira na održivost, temeljit je to zaokret prema odgovornijoj industriji baterija, ali provedba neće proći bez izazova. Štošta će, od definiranja gornjih granica ugljikova otiska i minimalnih standarda učinkovitosti do odlaganja, zahtijevati od poduzetnika i zajednice promišljenu strategiju i planiranje.

Europski parlament i Vijeće prihvatili su polovinom prošle godine novu Uredbu 2023/1542 o baterijama i otpadnim baterijama. Prvi je to propis na razini Unije koji uređuje cjelokupan životni vijek proizvoda koji regulira. Tako Uredba sadržava odredbe o baterijama od proizvodnje do oporabe. Uključujući odredbe iz prethodne Direktive o baterijama (2006/66/EZ), nova donosi niz ključnih i novih pravila koja će znatno utjecati na sektor baterija.

Direktive obvezuju države članice u vezi s ciljem koji se mora postići, no njihov tekst ne izaziva izravno pravne posljedice. Iznimka od pravila slučaj je kada države članice ne primijene direktive u propisanome vremenu, pa mogu odgovarati zbog štete koja nastane poduzetnicima zbog takva propusta. Baterije su sada regulirane uredbom koja prouzrokuje izravne pravne učinke između države i poduzetnika i među poduzetnicima. Izravno je primjenjiva te su države članice dužne postupati u skladu s pravilima koja su njome propisana. Stupila je na snagu 18. veljače 2024., no postoje velike iznimke od tako propisanog stupanja na snagu. Tako se Direktiva 2006/66/EZ stavlja izvan snage tek 18. kolovoza 2025., kad na snagu stupa Poglavlje VIII. Uredbe (gospodarenje otpadnim baterijama), a koje sadržajno mijenja ukinutu direktivu. Pojedini članci stupaju na snagu kasnije. Primjerice, članak 11. (Mogućnost uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija i baterija za laka prijevozna sredstva) stupa na snagu 18. veljače 2027., a pojedine obveze tek od određenog datuma. Primjerice, obveza deklaracije o ugljikovu otisku za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem stupa na snagu najranije 18. kolovoza 2030. godine.

Čeka se ‘najviši prag‘

Da bi se na tržište EU-a stavile baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije kapaciteta većeg od dva kilovatsata i baterije za laka prijevozna sredstva, mora se dokazati da je deklarirana vrijednost ugljikova otiska tijekom vijeka niža od najvišeg praga tog otiska. Najviši prag ugljikova otiska utvrdit će Komisija propisima za pojedini tip baterije. Ta odredba u praksi znači da ona ima pravo delegiranim aktom zabraniti pristup tržištu dijelu proizvoda.

Rok za utvrđivanje maksimalnog praga ugljikova otiska jest 18. kolovoza 2026. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2028. za punjive industrijske baterije (osim onih s vanjskim skladištenjem), 18. veljače 2030. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2032. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem

Ne postoji pokazatelj koliki bi bio ‘najviši prag ugljikova otiska‘ u ovom trenutku. Maksimalni prag uvodi se za pojedine tipove baterija u prosjeku tri godine nakon uvođenja deklaracija o ugljikovu otisku i razreda učinkovitosti prema njemu. Komisija će tako najprije dobiti pregled tržišta po pogonima i tipovima baterija (u deklaracijama o ugljikovu otisku) te će se nakon toga utvrđivati maksimalni prag. Davanje takvih ovlasti Komisiji svakako ne pridonosi pravnoj sigurnosti potrebnoj poduzetnicima. Rok za utvrđivanje maksimalnog praga ugljikova otiska jest 18. kolovoza 2026. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2028. za punjive industrijske baterije (osim onih s vanjskim skladištenjem), 18. veljače 2030. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2032. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem.

Problem za poduzetnike

Poduzetnici koji budu sklapali ugovore o nabavi obuhvaćenih tipova baterija blizu tih datuma morat će pronaći način da amortiziraju rizik da im baterija koju nabavljaju ‘preko noći‘ ne postane neusklađena sa zahtjevima o ugljikovu otisku. Rizik bi se mogao amortizirati ugovornom klauzulom kojom se obje ugovorne strane oslobađaju od obveza ako Komisijin delegirani akt proglasi baterije koje su predmet ugovora neusklađenima sa zahtjevima ugljikova otiska. Drugi način amortizacije rizika bio bi postavljanje obveze iz ugovora kao alternativne – predmet ugovora jedan je tip baterija, no ako taj tip delegiranim aktom Komisije bude proglašen neusklađenim, onda je predmet ugovora drugi tip baterija, usklađen sa zahtjevima ugljikova otiska.

Najranije od 18. kolovoza 2028. za industrijske baterije s kapacitetom većim od dva kilovatsata (osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem), baterijama za električna vozila i baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje, a od 18. kolovoza 2033. i za baterije za laka prijevozna sredstva koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal, prilaže se dokumentacija o udjelu navedenih ruda koji je oporabljen od otpada pri izradi baterije ili nakon potrošnje, za svaki model baterije i po pogonu za izradu. Komisija zadržava pravo revizije uspostavljenih ciljeva oporabe nakon 2028. Ta odredba prouzročit će znatne razlike u povoljnosti proizvodnje baterija u Uniji. Pri procjenjivanju kamo smjestiti svoju proizvodnju unutar Unije proizvođači baterija ciljat će države članice s dostupnim oporabljenim rudama, što će pojeftiniti jediničnu proizvodnju. To će u pravilu biti države članice u kojima se visok postotak otpada oporabljuje. Stoga bi i Hrvatskoj, ako želi privući proizvodnju baterija, cilj u idućem razdoblju trebao biti povećanje udjela oporabe otpada, odnosno povećanje udjela oporabe specifičnih ruda potrebnih za proizvodnju baterija.

Uvjeti elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti uvode se za baterije za opću uporabu (npr. vaše kućne baterije AAA), industrijske baterije, baterije za laka prijevozna sredstva i one za električna vozila. Komisija delegiranim aktom donosi minimalne obvezne vrijednosti parametara za svaki tip baterije. Slično kao za maksimalni prag ugljikova otiska, time joj se daje ovlast da s tržišta isključi dio baterija za opću uporabu i industrijskih baterija, baterija za laka prijevozna sredstva te baterija za električna vozila. Stoga se i na tu stavku treba primijeniti model amortizacije rizika kao i kod maksimalnog praga ugljikova otiska.

Uklanjanje i zamjena

Od dodatnih zahtjeva valja još navesti da od 18. veljače 2027. sve prijenosne baterije moraju biti lako zamjenjive i uklonjive iz proizvoda koji ih sadržava, odnosno da to može napraviti krajnji korisnik (npr. potrošač). Baterije za laka prijevozna sredstva od tog datuma moraju biti takve da ih lako može ukloniti i zamijeniti neovisni stručnjak (npr. vaš lokalni servis za električne romobile).

Softver ne smije biti zapreka uklanjanju i zamjeni baterije. Stoga svi softveri koji nadziru prijenosne baterije i baterije za laka prijevozna sredstva moraju biti kompatibilni sa svim vrstama baterija koje su na europskom tržištu od 18. veljače 2027. Od 18. kolovoza 2024. sustav upravljanja stacioniranom baterijom za skladištenje energije, baterijom za laka prijevozna sredstva i baterijom za električna vozila mora sadržavati ažurirane podatke o starosti i očekivanom vijeku baterije.

Politika dužne pažnje

Uredba uvodi i obvezu gospodarskih subjekata da provedu politiku dužne pažnje vezanu uz baterije; stupa na snagu 18. kolovoza 2025. Od njezine primjene izuzeti su manji gospodarski subjekti (promet manji od četrdeset milijuna eura u pretposljednjoj financijskoj godini), pri čemu se gledaju i grupe na konsolidiranoj osnovi, gospodarski subjekti koji stavljaju na tržište reciklirane baterije te minerali i metali koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (npr. metali iz Ukrajine). Politika dužne pažnje uključuje velike obveze za gospodarske subjekte, npr. uspostavu i vođenje sustava transparentnosti opskrbnih lanaca uz prepoznavanje aktera gornjega dijela opskrbnog lanca i uspostavu sustava upravljanja rizicima.

Ta se politika provjerava periodičnim revizijama tijela za ocjenjivanje usklađenosti koja izdaju odobrenje za nju. Gospodarski subjekti zatim to odobrenje dostavljaju tijelu za tržišni nadzor, a ostalim tijelima države članice na zahtjev. Vlade, industrijske udruge i skupine zainteresiranih organizacija mogu uspostaviti vlastiti program dužne pažnje i nadzor nad njime te zatražiti od Komisije njegovo priznanje. Ako Komisija prizna takav program, smatra se da su gospodarski subjekti koji ga primjenjuju ispunili zahtjeve vezane uz politiku dužne pažnje glede baterija.

Od 18. kolovoza 2024. sustav upravljanja stacioniranom baterijom za skladištenje energije, baterijom za laka prijevozna sredstva i baterijom za električna vozila mora sadržavati ažurirane podatke o starosti i očekivanom vijeku baterije

Odredbe o priznanju programa dužne pažnje omogućuju npr. Vladi RH ili HGK-u da uspostavi program dužne pažnje i tako znatno olakša poduzetnicima u Hrvatskoj primjenu te uredbe. Program dužne pažnje treba uspostaviti upravo hrvatsko tijelo u dijalogu sa sudionicima industrije jer će takav program bolje zrcaliti situaciju u RH od onoga koji donese neko strano tijelo.

Digitalna putovnica za baterije

Uredba uvodi i digitalnu putovnicu za baterije. Primjenjuje se za baterije za laka prijevozna sredstva, industrijske baterije kapaciteta većeg od dva kilovatsata te baterije za električno vozilo. Sadržavat će informacije o bateriji dostupne općoj javnosti, one dostupne samo tijelima za ocjenjivanje usklađenosti i tijelima za tržišni nadzor te informacije o bateriji dostupne samo fizičkim i pravnim osobama s legitimnim interesom za pristup tim informacijama i njihovu obradu.

Gospodarski subjekti koji bateriju stavljaju na tržište brinu se o točnosti, potpunosti i ažurnosti podataka iz njezine digitalne putovnice, koja vrijedi sve do recikliranja baterije. Njezin je smisao da sve potrebne informacije o bateriji za sve sudionike (od potrošača do potencijalnih kupaca industrijskih baterija i mjerodavnih tijela) budu na jednome mjestu.

Uredba priznaje mogućnost uspostave organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Organizacije se u većini država članica Europske unije prepoznaju kao bolji način organiziranja oporabe otpada od državnih tijela jer osiguravaju manje troškove i veću efikasnost u oporabi otpada. One su i sada prepoznate u hrvatskome Zakonu o gospodarenju otpadom, no podzakonskim propisima isključena je njihova primjena u području baterija. Stoga će se ti propisi trebati izmijeniti do 18. kolovoza 2025. kako bi bili usklađeni s tekstom Uredbe.

Nova Europska uredba o baterijama znači temeljit zaokret prema održivijoj i odgovornijoj industriji baterija unutar Europske unije. Fokusirajući se na održivost, efikasnost i transparentnost, Uredba teži ne samo poboljšanju ekoloških standarda nego i poticanju inovacija u sektoru. S postupnim uvođenjem odredaba daje se prilika poduzetnicima da prilagode svoje poslovanje novom regulativnom okviru. Međutim, izazovi poput definiranja gornjih granica ugljikova otiska i postavljanja minimalnih standarda učinkovitosti zahtijevat će promišljenu strategiju i aktivno planiranje kako bi se osigurala usklađenost i održala konkurentnost na tržištu. 

Deklaracija o ugljikovu otisku: Što mora sadržavati

Mora se fizički priložiti uz baterije za električna vozila (najranije od 18. veljače 2025.), punjive industrijske baterije (najranije od 18. veljače 2026. odnosno od 18. kolovoza 2030. za one s vanjskim skladištenjem) i baterije za laka prijevozna sredstva (najranije od 18. kolovoza 2028.).

Sadržavat će najmanje informacije o proizvođaču, modelu baterije, geografskoj lokaciji pogona za proizvodnju baterije, ugljikov otisak baterije (u kilogramima ekvivalenta CO2 po kWh ukupne proizvedene energije tijekom očekivanog vijeka), ugljikov otisak po fazama životnog ciklusa baterije, ID broj izjave EU-a o sukladnosti te poveznicu na mrežnu stranicu koja sadržava studiju kojom se potvrđuju vrijednosti ugljikova otiska.

Od 18. veljače 2027. deklaracija o ugljikovu otisku mora biti dostupna na QR kodu kojim se baterija označuje.

22. studeni 2024 05:15