Očekuje se da će se do kraja ove godine donijeti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji u čijoj je izradi, među ostalim relevantnim dionicima, sudjelovala i Hrvatska revizorska komora, odnosno njezin predsjednik Berislav Horvat, country managing partner u EY-u Hrvatska.
Ministarstvo financija, koje je predlagač zakonskih promjena, prihvatilo je nekoliko prijedloga Revizorske komore za koje u njoj vjeruju da će unaprijediti revizijsku praksu u Hrvatskoj i ojačati povjerenje javnosti u revizorsku profesiju. U razgovoru za Lider Horvat objašnjava zašto su te promjene, od kojih se neke odnose na sve obveznike revizije, kojih je prema Fininim podacima više od tri tisuće, kao i na dvjestotinjak tvrtki koje se revizijom bave, važne u kontekstu jačanja međunarodne konkurentnosti zemlje.
Prihvaćen je vaš prijedlog da će subjekti od javnog interesa moći istog revizora imati deset godina umjesto sedam, kao do sada. U čemu je ključna razlika?
– Produljenje roka za rotaciju revizora na deset godina prilično je važno zato što većina zapadnih zemalja ima takav rok. Što je problem? Veliki poduzetnici s matičnim društvom izvan Hrvatske prihvatili su praksu imenovanja revizora na razini grupacije. Pa ako, recimo, u Hrvatskoj imate banku u vlasništvu grupacije iz Italije, u kojoj je taj rok devet godina, onda je matična grupacija dvije godine u problemu jer jedino za revizora u Hrvatskoj mora stavljati nekoga tko je izvan grupe. I to je jedan od razloga zbog kojih je stranim investitorima u Hrvatskoj komplicirano poslovati.
Koliko ima takvih slučajeva?
– To se odnosi na subjekte od javnog interesa. U njih se ubrajaju izlistane kompanije, osiguravajuća društva, banke te kompanije koje država proglasi subjektima od javnog interesa iz drugih razloga, zbog čega imaju obvezu rotacije nezavisnog revizora. Svi ostali mogu imati istog revizora sto godina ako to žele.
S obzirom na to da su subjekti od javnog interesa u načelu i velike kompanije, jesu li revizorima ujedno najdraži klijenti?
– Nije stvar u tome, nego u tome što smo drugačiji od drugih, a smatram da bi se u Hrvatskoj svaka odluka trebala donositi samo prema kriteriju jesmo li konkurentniji od drugih ili barem jednako konkurentni. Slična je priča s joint auditom, odnosno zajedničkom revizijom, koju tradicionalno ima samo Francuska. Bugarska je jedina zemlja koja je također uvela tu opciju, ali samo za banke. Hrvatska obvezu zajedničke revizije nije uvela za banke jer to kod nas regulira HNB, ali uvela ju je za spomenute najveće subjekte, za što smo također smatrali da nam smanjuje konkurentnost. Zato smo predložili ukidanje ugovaranja zakonske revizije s više revizorskih društava kod subjekata od javnog interesa, to više što su te obveze pošteđeni poduzetnici iste veličine čije je matično društvo izvan Hrvatske. Obveznika zajedničke revizije vrlo je malo. Uglavnom je riječ o infrastrukturnim subjektima u državnom vlasništvu, dio je subjekata u privatnome. Zašto bi oni bili manje konkurentni od drugih? Za njih je ugovaranje revizije s dva revizora dodatan trošak, a nema nikakvog dokaza da dva revizora provode kvalitetniju reviziju od jednoga. Mnogo je važnije da je jedan neovisan i da zna što radi.
Ne uskraćujete li time sami sebi više posla?
– To je točno, ali vodili smo se time da Hrvatska bude konkurentnija i bolja za investitore, a ne time što je bolje za revizore. Za revizore bismo se mogli zauzimati za sto drugih stvari koje bi nam dale više posla, ali to nije naš posao. Naš je posao da radimo u javnom interesu. Obično se komore bore za to da si daju više posla, da naplate više, ali mi smo baš rekli ‘ne‘. U Upravnom vijeću Komore ima nas sedam i svi smo se složili da s prijedlozima promjena Zakona želimo napraviti nešto što je dobro za sve, a ne samo za nas.
Treći vaš prijedlog koji je prihvaćen odnosi se na promjenu roka u kojem svi obveznici revizije moraju izabrati revizora. Što je intencija toga?
– Želimo povećati neovisnost revizora pri ugovaranju revizije, kada se ugovara i na koji rok. To je osobito važno za male revizore, koji su pod puno većim pritiskom menadžmenta koji kaže: ‘Aha, ako nam ne daju čisto mišljenje, iduće ćemo ih godine zamijeniti.‘ Ovom promjenom revizija će se morati ugovoriti unaprijed, tri mjeseca prije isteka poslovne godine koja prethodi godini koju revidiramo. Konkretno, da su te zakonske izmjene već na snazi, imenovanje revizora za 2024. već bi trebalo biti obavljeno najkasnije do 30. rujna 2023. pa bi revizor koji radi 2023. već znao je li imenovan ili nije. Znači, neovisan je i više ga se ne može slomiti. Isto tako, onaj koji će raditi 2024., zna da je već imenovan. Još je uvedeno i to da se prva revizija ugovara na dvije godine, čime se izbjegava prijetnja ‘ako mi ne daš čisto mišljenje, odmah ću te zamijeniti‘. Time ćemo malim revizorima osigurati neovisnost, a s obzirom na to da Komora mnogo radi na edukaciji revizora, dobit ćemo kvalitetu.
Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera