Zeleno i digitalno
StoryEditor

Zelena tranzicija: Propitivanje negativnih strana rezultira uvredama i optužbama

30. Rujan 2023.
foto Shutterstock

Ko energičan ples po tankom ledu. Tako bi se otprilike moglo opisati preispitivanje negativnih strana obnovljivih izvora energije (OIE). U trenutku kad je održivost gotovo jedina ispravna politička poruka, a okretanje zelenoj energiji obilježje borbe protiv klimatskih promjena, pitanje postoje li negativne strane OIE-a uzrokuje, u najboljem slučaju, minutu tišine prije dočekivanja odgovora, a u najgorem koju uvredu i optužbu o potplaćivanju.

No mi smo ovo pitanje ipak postavili. Jer koliko god bili svjesni važnosti usporavanja klimatskih promjena i pisali o tome, kapaciteti proizvodnje energije iz takvih izvora povećavaju se, što otvara pitanje ekološke prihvatljivosti svih tih projekata. Čak je i Revizorski sud EU-a (ECA) nedavno upozorio na neke negativne strane pojedinih obnovljivih izvora energije. ‘Zelena dvojba‘, kako su je nazvali, konkretno se odnosi na ubrzano postavljanje vjetroelektrana po morima. Kako su revizori tom prilikom objasnili, zaštita klime može biti u sukobu s očuvanjem ostatka prirode. Tako upozoravaju da Europska komisija nije do sada dovoljno uzimala u obzir utjecaj na okoliš pa je naglasak stavljen na štetu koju bi postavljanje novih vjetroelektrana na moru mogla nanijeti morskom okolišu.

I nije to jedini problem. Do sada smo već pisali o potrebi razvijanja boljih rješenja za odlaganje otpada nastalog od istrošenih elektrana ili adekvatno recikliranje. Sve to ne znači da OIE treba izbaciti iz upotrebe. Ne znači ni da nema rješenja za sve negativne strane, ali ako se o njima ne govori, ne možemo ništa ni poboljšati. Zato za sve kojima se čitajući tekst već počela dizati kosa na glavi mali podsjetnik: ništa nije crno ili bijelo i ne, ne postoji savršen način ili izbor. No postoji razumno ‘za i protiv‘, a nas u ovom slučaju zanimaju plusovi i minusi vezani uz OIE.

Posljedice na okoliš

Sigurno je da OIE ima niz pozitivnih strana. I bez mnogo razmišljanja možemo reći da je najveća prednost takvih izvora to što smanjuju emisiju stakleničkih plinova i zahvaljujući tomu čovjekov negativni utjecaj na klimu. Ipak, ništa nije savršeno pa Ivan Budinski iz udruge Biom ističe negativnu stranu: uništavanje staništa zbog podizanja vjetroelektrana, solarnih i hidroelektrana te stradanje živih bića na njima. Primjerice, gradnja i rad hidroelektrana, koje dominiraju globalnim tržištem obnovljive energije, uvelike utječu na tok rijeka, što može promijeniti ekosustave i negativno utjecati na divlje životinje i ljude. Nadalje, vjetroelektrane, zbog toga što se uvjetuje da budu smještene dalje od naselja, prečesto budu postavljene ondje gdje je to na štetu divljine, dodaje Budinski. I direktor Instituta Oikon Dalibor Hatić na primjeru vjetroelektrana ističe da se njihov negativni utjecaj odnosi na promjenu pokrova zemljišta, treperenje elisa u vidnome polju, buku, promjene u vizurama krajobraza, utjecaj na pristupne ceste, sagrađeni dalekovod i živi svijet, odnosno na staništa ptica, šišmiša, velikih zvijeri…

– I solarne elektrane premalo se upotrebljavaju na građevinama te često zauzimaju područja očuvanih travnjaka i seoskih pašnjaka. Nedovoljno iskorištavanje postojećih građevina za solare, najviše zbog komplicirane birokracije, nije se rješavalo smanjenjem birokracije, nego solarima na travnjacima ili vodenim površinama, gdje izvorno nisu ni bili zamišljeni – navodi Budinski.

Dakle, nije sve idealno. OIE bi trebao biti ekološki prihvatljiv, ali, htjeli – ne htjeli, moramo priznati da ima negativne strane i to ne treba zanemariti.

Utjecaj, ne štetnost

Hatić ističe da svaki zahvat ima posljedice na okoliš jer se uvijek radi o promjeni u prostoru, no dodaje i da se većina tih utjecaja može kontrolirati te izbjeći ili umanjiti. Kad je u pitanju razvoj primjerice vjetroelektrana, dodaje da se o njihovu razvoju i gradnji odlučuje tijekom cijeloga razvojnog ciklusa, koji ima mnogo koraka, a mnoge zahvate odbace i sami investitori puno prije nego što uopće dođu do tih faza, objašnjava Hatić.

Svejedno, ističe da o štetnosti nije primjereno razmišljati. Ispravnije je razmišljati o razini ili kompleksnosti utjecaja pojedinog obnovljivog izvora energije na okoliš. Pri tome se, navodi, mogu odvojiti oni s većim i manjim utjecajem.

– Moguće je poredati raspoložive obnovljive izvore energije od najmanjeg utjecaja na okoliš prema najvećem, primjerice ovako: geotermal, bioplin, solar, vjetar, biomasa, hidro. Taj je poredak ipak diskutabilan i nikako nije podloga za donošenje stajališta o prihvatljivosti jedne odnosno druge tehnologije jer svaki je projekt priča za sebe – ističe Hatić.

Budinski pak navodi da moderniji, prilagođeni projekti također mogu smanjiti negativan utjecaj, primjerice postoje vjetrogeneratori bez elisa, ali te su tehnologije još u razvoju.

– Minihidroelektrane znatno su manje štetne ako zahvaćaju samo dio vodotoka. Energija dobivena solarima uglavnom zahtijeva i proizvodnju i razvoj baterija, što opet uništava prirodu u golemim iskopima u udaljenim dijelovima svijeta u kojima ima metala potrebnih za te baterije – ističe Budinski.

Pozitivno ispred negativnoga

Već je sada očito da je u ovoj borbi za OIE i protiv njega teško zauzeti stranu. Iako se društvo snažno polarizira na toj temi, energetski stručnjak Zdeslav Matić ističe da u energetici nema jednostavnog rješenja, nego da za najbolji rezultat treba postići kompromis između pozitivnih i negativnih strana. Prema njegovu mišljenju, kad su u pitanju negativne strane, nedvojben je utjecaj i vjetroelektrana i sunčanih elektrana na okoliš, no smatra da je on relativno malen i prihvatljiv.

U vezi s ostalim problemima, primjerice recikliranjem, Matić ističe da je i to rješivo, baš kao i često spominjan problem intermitentnosti energije iz vjetra i Sunca (korištenjem drugih obnovljivih izvora, svakodnevno ili sezonsko spremanje energije u baterijama ili u akumulacijama hidroelektrana).

A da nema ništa neobično u tome da ljudska intervencija utječe na okoliš, smatra Goran Krajačić, voditelj Katedre za energetska postrojenja i energetiku na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. On djelovanje obnovljivih izvora energije uspoređuje s lijekom kojim ćemo ‘izliječiti‘ planet.

– Poznato nam je da lijekovi katkad imaju različite neželjene učinke ili pojave. Biste li se odrekli uzimanja lijeka koji vam spašava život ako vam njegovo uzimanje može prouzročiti svrbež ili alergijsku reakciju? Tako je i s obnovljivim izvorima! Vrlo se često neke od njihovih mogućih negativnih pojava preuveličavaju i pogrešno prenose ili se vade iz konteksta samo kako bi se projekti stopirali i kočili, a ne da se objektivno utvrdi stvarni utjecaj – smatra Krajačić.

Digitalni spas

Međutim, ni negativno ne mora zauvijek biti negativno. Krajačić dodaje i da ulazimo u doba pojačane digitalizacije s pomoću koje će se preciznim mjerenjima, nadzornim sustavima i raznim aplikacijama otkloniti nedostaci OIE-a. I Budinski ističe da se negativne strane mogu otkloniti u budućnosti.

– Nove tehnologije mogu pomoći da određeni izvor energije na neki način prestane biti opasan. Solarne ploče sve su efikasnije. Baterije koje su povezane sa solarnom energijom također su sve efikasnije i razvijaju se njihovi različiti tipovi. Tu su i već spomenute elektrane na krovovima. Trebalo bi se usredotočiti na poticanje građanskih inicijativa za solarne elektrane u gradovima kako bi se smanjio pritisak na prirodne površine – navodi Budinski, no dodaje da je za budućnost ključno primijeniti naučene lekcije, prilagođavati se novim uvjetima i spoznajama te razvijati nove tehnologije.

Treba preferirati one izvore energije koji razvijaju društvo i zajednicu, pridonose njima i njihovim potrebama te poštuju prirodu i okoliš, a ne one koje prije svega pojedincima donose profit.

Pametna gradnja

– Negativne strane OIE-a gotovo su zanemarive u usporedbi s negativnim stranama izgaranja ugljena, nafte ili prirodnog plina. Ti izvori omogućuju da se vrijedni ugljikovodici više ne uništavaju spaljivanjem kao gorivo, nego se čuvaju za korištenje u petrokemijskoj industriji za proizvodnju plastičnih masa, gume i ulja, ali i za umjetna gnojiva, lijekove ili kemikalije. Energetska tranzicija ne znači odustajanje od ugljikovodika. Čak suprotno: omogućava njihovo gotovo vječno korištenje u kružnoj ekonomiji. Na OIE će se prijeći ne iz ekoloških razloga, nego iz ekonomskih i geopolitičkih – smatra Matić.

Svejedno, da očuvanje okoliša ne bi bilo problem razvoja OIE-a, u proizvodnju obnovljive energije treba prije svega uvesti odgovornu gradnju i ograničiti svaki negativan utjecaj na biološku raznolikost.

– Obnovljivi izvori energije onoliko su štetni za ekosustav koliko su loše smješteni u prostoru, neovisno o vrsti – zaključuje Budinski. 

18. veljača 2024 03:29