Predstečajne su nagodbe mrtve! Živio stečaj! Istina, takvo je karikiranje ‘kraljevskoga’ uzvika pomalo pretjerano, jer nagodbe nisu potpuno mrtve (mrtve su samo znane u Linićevu obliku), a ni stečaj nije potpuno živ, jer mu stručnjaci zamjeraju štošta. No kada se sve zbroji i oduzme (a pod time mislimo na sve ‘pro et contra’ argumente Liderovih stručnih sugovornika), ni 16. ozbiljniji pokušaj uređivanja instituta stečaja od osamostaljenja neće proći glatko.
Novim se zakonom htjelo doskočiti svim ‘rupama’ predstečajnih (a bilo ih je) i vratiti opciju da tvrtka u stečaju ima pravo ponovno oživjeti. Divna namjera. Pa u čemu je problem? Odgovor je pokušala dobiti Gordana Gelenčer u novom broju tjednika Lider, a mi vam ovdje donosimo dobre i loše strane novog stečajnog zakona.
DOBRE STRANE NOVOG ZAKONA
1. Nastavak poslovanjaU zakon se ponovno uvodi mogućnost nastavka poslovanja u sklopu stečaja, što s trenutačnim zakonom nije moguće. Novi stečajni zakon pokušava ispraviti nedostatke postojećih zakona (Zakon o stečaju i Zakona o financijskom poslovanju) obuhvaćajući ih u jedan zajednički, pri čemu su rokovi znatno skraćeni, stoga je vidljiva sklonost prema ubrzavanju postupka i predstečajnih nagodbi i stečaja. U stečajnom dijelu najvažnija je izmjena vezana uza nasumični izbor stečajnih upravitelja i nastavak poslovanja u sklopu stečajnog postupka.
2. Dokidanje ‘dvostrukog’ postupkaDosadašnji su predstečajni postupci i pred Finom trajali nekoliko godina, a ‘dvostruki’ postupak – miješanjem upravnog i sudskog – prouzročio je mnogo problema čije posljedice još nisu dokraja sagledane – postupci su još u tijeku, pa je dio poduzetnika u pravno problematičnoj situaciji. Prema novom prijedlogu, postupak vodi samo pred jednim tijelom, što će ga ubrzati. Vraćanje postupka u nadležnost sudova poduprli su gotovo svi s iskustvom dosadašnjeg vođenja postupka.
3. Nema više loših kompromisaPredstečaj je prema starim pravilima, tvrdi većina sugovornika, počivao na lošem kompromisu. Zakon je obvezao sve koji imaju probleme s likvidnošću da pokrenu predstečajni postupak, uz ublažavanje te obveze ostavljanjem prevelikih prava dužnicima da što lakše prođu predstečaj – bez obzira na objektivan status dužnika. To je izazvalo velik odaziv u kojem je samo manjina iskoristila predstečaj kao korektan način poravnanja svojih financijskih obveza. Većina je predstečajni zakon iskoristila za odgađanje stečaja ili za odlazak u besplatni stečaj odmah. S novim će zakonom znatno manje dužnika pokretati predstečaj. Forma zakonskog predstečaja nužna je, ali samo uz poštene uvjete i za vjerovnike.
4. Fina će samo prikupljati podatkeVelike su promjene u koncentraciji postupka koji će biti samo na sudu, što znatno skraćuje skraćuje postupak koji se najprije vodio pred Finom, a zatim ponavljao pred sudom. Neće više biti dualnosti rješavanja spornih pitanja istodobno i na Upravnom sudu i na trgovačkim sudovima. Fina više ne donosi odluke, nego isključivo prikuplja podatke za sud.
5. Bez preglasavanja vjerovnikaVjerovnici će pri utvrđivanju obveza imati pravo osporiti sporne tražbine. Dužnik će sâm morati na početku utvrditi što i koga priznaje pa se prijavljuju samo oni vjerovnici koje dužnik nije odmah priznao. Neće se moći jednostavno preglasavati tako da jedan ili nekoliko vjerovnika koji imaju dvije trećine svih potraživanja nametnu svoju volju svim drugim vjerovnicima jer će se uzimati u obzir i kriterij prema broju vjerovnika pojedinačno.
6. Povratak automatskog stečajaKvalitetan stečaj podrazumijeva primjeren stupanj naplate svim vjerovnicima. Dosad je bila rijetkost da su se u stečaju vjerovnici naplatili bez hipoteka (tzv. razlučna prava), to su u pravilu imale banke, no stečaj treba u razumnoj mjeri štiti i sve druge vjerovnike. Sada se uvodi rješenje u tome smjeru – automatski stečaj. Sve što je bilo podložno volji samoga dužnika nije moglo dati rezultat. Pojedinačni vjerovnici nisu imali koristi od pokretanja stečajnoga postupka jer nije svima jamčio jednaka prava, jamčio je samo trošak i angažman na sudu. Novo rješenje sugovornici smatraju dobrim jer će uvesti izvjesnost u sudbinu dužnika i prava vjerovnika.
LOŠE STRANE NOVOG ZAKONA
1. Obeshrabrivanje predstečajaUz odredbe novoga stečajnoga zakona bit će još manje uspješno sklopljenih predstečajnih sporazuma nego što je bilo uspješno sklopljenih i provedenih predstečajnih nagodbi – osim što je u članku 74. institut predstečajnog postupka podnormiran, on je restriktivan, opterećen nerazumno kratkim rokovima, vrlo strogim pravilima o razlozima za obustavu postupka i visoko postavljenim granicama za prihvaćanje predstečajnog sporazuma, što će obeshrabriti svakoga tko se nađe u zoni predstečajnoga razloga jer će biti lakše tražiti izvansudske načine restrukturiranja i uspostave normalne likvidnosti nego što će biti moguće i ostvarljivo svladati sve procesne zapreke i nakon toga postići propisanu većinu glasova za sklapanje predstečajnog sporazuma.
2. Komadanje stečajnog dužnikaDva su razloga zašto uspješnih priča poput Peveca nije bilo više: mala smo i slaba ekonomija u kojoj se nije pokazivao interes za kupnju stečajnog dužnika ili barem njegova glavnog poduzeća kao cjeline. Drugi je razlog u tome što stečajne postupke obilježava postojanje različitih interesa, katkad i onih skupina kojima je u interesu raskomadati stečajnog dužnika te tako ostvariti svoje probitke.
3. Sumnja u sudsku učinkovitostSada se predstečajne nagodbe vraćaju u cijelosti u ruke sudova, Fina se pozicionira kao tijelo koje daje tehničku potporu cijelom poslu. Takva je shema sustava upitna s aspekta učinkovitosti. Čak i Europska komisija (čije mjere i pogled na stvari treba uzimati s rezervom) ima pravo kad u jednoj od svojih novijih preporuka (ožujak 2014.) naglašava da treba uspostaviti mehanizme restrukturiranja i predstečaja koji bi bili učinkoviti i brzi te da sudove treba uključiti u cijeli posao samo onoliko koliko je to nužno. Hoće li sustav uopće moći biti učinkovit kad sve preuzmu sudovi? To ostaje otvoreno pitanje.
4. Problem povezanih društavaNovi Stečajni zakon nije uključio preporuke Europske komisije za pomoć poštenom poduzetniku u teškoćama, stoga će ostati nepokriveno mnogo problema, od kojih je jedan i taj da će povezana društva moći preglasavati ostale vjerovnike, no sada je dana mogućnost sudu da i u tom slučaju uskrati davanje suglasnosti na nagodbu. S obzirom na postavljene uvjete za sklapanje nagodbi i zahtjev za dostavu točnih podataka o tražbinama već u početku postupka ne očekuje se više uspješno sklopljenih predstečajnih nagodbi.
5. A što s naplatom potraživanja?Novi zakon ne uvažava da su mnoge tvrtke u problemima s likvidnošću zato što ne uspijevaju naplatiti vlastita potraživanja. Tjeranje tvrtke u stečaj nakon što tri mjeseca nije bila u stanju isplatiti plaće, bez razumijevanja da se to u mnogim slučajevima događa upravo zbog nemogućnosti naplate potraživanja, neće očistiti tržište, nego će samo ugasiti radna mjesta.
6. Bez stečajnih sudaca i kriznih menadžeraU postupcima ponovnog osposobljavanja stečajnoga dužnika za profitabilno poslovanje, postupcima preustroja, i dalje će sve ostati na pretežno nekompetentnim sudskim izvršiteljima u funkciji stečajnih upravitelja, izuzev doslovno na razini iznimno sposobnih pojedinaca. Kad je o nekakvu osmišljavanju osposobljavanja stečajnih sudaca i kriznih menadžera riječ, i dalje nema ništa. Za vođenje stečajnih postupaka nužni su takvi dobro osposobljeni stručnjaci ako se predloži preustroj ponekoga stečajnog dužnika. Ni suce ni krizne menadžere nije se u Hrvatskoj sustavno osposobljavalo, tako da izuzev nekoliko samoosposobljenih pojedinaca od 1995., kad je prihvaćen prvi stečajni zakon, nije bilo znatnijih pomaka.