Nikada se ovako često i otvoreno nije govorilo o potrebi prijevremenih izbora. Čak ni kada je Ivo Sanader dao ostavku.
Šesta godina recesije, odustajanje od svega što iole miriše na reforme (nekoliko poreznih izmjena tako se ne mogu nazvati) i rapidno odumiranje poduzeća traže hitnu pomoć. Bivši premijer iz vremena Stabilizacijskoga programa Nikica Valentić, ujedno i biznismen, uvjeren je da gospodarstvo nema vremena još godinu dana u kojima se neće napraviti ništa. Uvjeren je i u to da napokon stiže vrijeme istinskih ekonomskih programa bez fige u džepu koje će birači, bez obzira na to što stižu krv, znoj i suze, bezrezervno podržati. Kao HDZ- ovac misli da stranka ima dovoljno ekonomskih mozgova za dobar gospodarski program, ali itekako je svjestan da samo jedna stranka/koalicija, bez općega konsenzusa, neće provesti nužne reforme niti će za njih dobiti potporu. Jasno mu je da ni vlada stručnjaka nije stvarna opcija. Upravo zato dijelom povlači i usporedbu s vremenom svoga ‘premijerovanja’ kada je trebalo izgraditi dvije temeljne pretpostavke zdrave ekonomije koje nedostaju danas jednako kao i u ratno doba:
- Dvije su stvari neophodne: politička i pravna sigurnost. Bez toga nema oporavka. Investicija nema niti će ih biti bez stabilnoga okruženja, a to okruženje zahtijeva određene financijske uvjete, učinkovitu administraciju i sigurnost vlasništva, dakle sve ono što nemamo. Bez investicija nema porasta potrošnje, bez toga nema porasta BDP- a, a bez pokretanja ekonomije teško je smanjivati porezno opterećenje, što je nužno. Hrvatska nije u katastrofalnoj situaciji, ali jest u vrlo ozbiljnoj i svaki mjesec nečinjenja reformi ozbiljno ugrožava stanje u državi. Još je godinu dana do izbora, to je dugo razdoblje, tim više što nitko u posljednjoj godini mandata ne povlači revolucionarne poteze.
• Činjenica da ste angažirani u HDZ- u kao svojevrsni savjetnik/koordinator sugerira veliku sličnost sa Stabilizacijskim programom iz 1993./1994. godine. Treba li nam ponovno jedan takav program?- Situacija jest vrlo teška, ali ni približno teška kao ratnih 90-ih godina. Ključna je razlika u tome što smo tada imali političku potporu, to je tada značilo punu potporu predsjednika Franje Tuđmana, i, još važnije, imali smo kompaktnu vladu. To je bila grupa prijatelja i, slikovito rečeno, komandosa, koja se držala one stare: ‘Svi za jednoga, jedan za sve’. I to nije bila samo fraza. Vladu smo preuzeli u iznimno teškim uvjetima, gotovo bez novca u blagajni. Svi su mislili da nećemo izdržati više od mjesec dana, ali brzo smo počeli raditi na Stabilizacijskome programu, u koji nitko nije vjerovao. To je bila prva faza, nakon koje je trebalo provesti restrukturiranje, a treća su faza trebale biti investicije i smanjenje poreza. Danas je obrnuta situacija. Dug je ogroman, politička je situacija nestabilna jer nema zajedništva za reformske poteze. Nijedna stranka nema snage sama provesti reforme. Ni HDZ ni SDP ne mogu sastaviti stabilnu koaliciju, a čak i da je stvore, što je nemoguće, nemaju snage provesti ustavne promjene. Čeka nas slovenski sindrom - novi ljudi, nove stranke.
• Novih ljudi s kapacitetom baš i nema na vidiku.- Mislim da ima, tu je recimo stranka Mirele Holly. No, točno, na kraju će HDZ i SDP ostati najjače stranke koje sada nemaju snage stvoriti stabilnu vlast. Svaka je prisiljena stvarati koaliciju od sedam ili osam stranaka, a to ni svemogući Bog u ovakvim uvjetima ne može usuglasiti.
• Povlačimo sličnost sa Stabilizacijskim programom zato što je gospodarstvo opustošeno kao i ranih 90-ih, samo iz drugih razloga. Obje su se velike stranke u međuvremenu kompromitirale, predsjednik više nema funkciju koju je imao u ono doba, tko će onda pružiti nužnu političku potporu i sigurnost?- Bilo bi idealno kada bi nova generacija mladih ljudi preuzela vlast jer su ljudi koji su na sceni već dvadeset godina potrošeni. Takvih ljudi ima, ne nužno u strankama. Uostalom, u mojoj vladi polovica ministara nisu bili članovi HDZ- a. Angažirali smo tada najbolje stručnjake koji su bili spremni odraditi posao, nakon čega se većina potkraj 90-ih iz politike povukla u vlastiti biznis. Sada što prije treba odraditi izbore da se može krenuti dalje. Tko god osvoji vlast mora biti spreman odmah prionuti poslu, jer neće biti uobičajenih prvih stotinu dana prilagodbe, Hrvatska za to nema vremena. Da sam ja na vlasti donio bih proračun za iduće tri godine koji bi morao osigurati smanjenje deficita, napravio bih reformu javne uprave, bez koje se ne možemo pomaknuti, nužnu fiskalnu reformu i smanjio poreze. S ovakvim porezima i troškovima rada nitko nema šanse preživjeti. Potrebno je donijeti dvadesetak usklađenih mjera istodobno. Nakon toga će ta vlada ili pasti u roku mjesec dana ili će dobiti mandat da reforme provede do kraja.
• Sve smo to očekivali i od ove vlade, kao i od svih prije nje, pa nitko prstom nije mrdnuo. Tko može jamčiti da će izbori, privremeni ili redovni, išta promijeniti? - Upravo će zato vjerodostojnost s kojom stranke izlaze u javnost biti važnija od programa koje nude. Programa ima stotine, a provesti ih može samo autoritet. Pitanje je, naravno, tko je autoritet, jesu li to novi ljudi, kombinacija starih i novih? Vjerujem da će iduće izbore dobiti HDZ zato što je to sada kompaktna stranka, s tradicijom i stabilnim biračkim tijelom. I što je važnije, u Hrvatskoj se još uvijek glasa ‘protiv’, a ne ‘za’ nekoga. Ako HDZ neće imati program i ljude sposobne da odmah krenu u promjene, bolje da onda uopće ne preuzima vlast.
>>>Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Lidera.