Jasno je da će svako hvatanje ukoštac s rentijerskom klasom rezultirati gubitkom popularnosti stranke koja se na to odvaži
U čudnom obratu HDZ je prošloga tjedna iskušao u Hrvatskoj provjereno neefikasnu taktiku prozivanja političkog protivnika zbog korupcije. Na službenim stranicama na Facebooku vladajuća se stranka obrušila na SDP nabrojivši njegove afere premda je stvar opće kulture u ovoj državi da glasači slabo trzaju na afere, što HDZ najbolje zna. Nervozna je reakcija vjerojatno potaknuta nedavnom anketom CRO Demoskopa prema kojoj je SDP preskočio HDZ i postao prvi izbor glasača nakon dugih i sušnih pet godina. Konkretno, za SDP sada bi glasalo 26,3 posto birača, a HDZ-u bi povjerenje darovalo tek neznatno manjih 26,1 posto. Razlika je u rasponu statističke pogreške, no to je, naravno, nevažno jer već činjenica da je SDP uhvatio korak s HDZ-om mora zabrinuti vladajuću stranku. Koliko je izgubila na popularnosti, najbolje govori podatak da je na parlamentarnim izborima u travnju prošle godine s partnerima osvojila više od 34 posto glasova. Ako se tomu doda očekivan, ali zaista težak, poraz HDZ-ova kandidata Dragana Primorca na predsjedničkim izborima, koji je Zoranu Milanoviću uspio otkinuti tek 25 posto glasova u drugom krugu izbora održanih potkraj prošle godine, jasno je zašto u HDZ-u raste zabrinutost uoči svibanjskih lokalnih izbora.
Razna su tumačenja toga zapravo naglog preokreta ponuđena u javnom prostoru, no gotovo je konsenzus analitičara da SDP nije odjednom postao jako interesantan biračima, nego da im je HDZ postao izrazito odbojan.
Oguglali na afere
O razlozima se može raspravljati, no manje je vjerojatno da je riječ o svjetonazorskom problemu, a mnogo izglednije da se radi o ekonomiji. Vladi Jadranke Kosor 2011. presudile su ekonomska kriza i erupcija nezadovoljstva birača visokom stopom nezaposlenosti, a sve je izglednije da ovoga puta tvrdoglavo visoka inflacija i uvođenje poreza na nekretnine režu HDZ mnogo više od redovitih afera, na koje je javnost odavno oguglala. Samo u vladama Andreja Plenkovića ministri se mijenjaju kao na tvorničkoj vrpci, i to brzinom koju je i najpredanijim pratiteljima dnevne politike teško slijediti, ali to nije spriječilo stranku da ostvari rijetko dobar rezultat na prošlim parlamentarnim izborima. U pitanju je, dakle, nešto drugo, a to je ekonomija. Makroekonomski pokazatelji možda jesu redom pozitivni, no kako je, barem u početku, neočekivano uspješan bojkot trgovaca sugerirao, birači nemaju dojam da žive sjajno. Štoviše, revolt kontinuiranim povećavanjem cijena vrlo je opipljiv, a glavni krivac u njihovim je očima Vlada. Potezi koje je povukla, uglavnom svedeni na reguliranje raznih cijena, nisu postigli željeni efekt i birači postaju sve nezadovoljniji.
HDZ je zabio autogol
Ako se za inflaciju i može reći da je uvezena neman s kojom se više ili manje uspješno bore sve ostale europske vlade, porez na nekretnine ipak je svojevrsni autogol. Ruku na srce, oduvijek je bilo jasno da će svako hvatanje ukoštac s rentijerskom klasom rezultirati gubitkom popularnosti stranke koja se na to odvaži, a sudbina je htjela da baš HDZ ima najveću popularnost upravo u tome biračkom bazenu – zato što se doživljava kao njegov neslužbeni pokrovitelj. Čak i razvodnjena verzija poreza, strukturirana tako da dio odgovornosti prebaci na jedinice lokalne uprave i samouprave, razgnjevila je širok sloj stanovništva, a istodobno nije dobila ni potporu analitičara, koji su uglavnom kritizirali ponuđeno rješenje. Pokušaj spinanja, dakle, nije nimalo ublažio dojam koji je novi porez ostavio u HDZ-u vrlo važnom biračkom segmentu, pa se nekako čini da su te dvije stvari najviše utjecale na obrat u razmišljanju birača, i to u najnezgodniji trenutak, uoči još jednih izbora. Inače, gaulajteri su u HDZ-u oduvijek imali iznimno snažan utjecaj, stoga bi loš rezultat na lokalnim izborima mogao izazvati i otvoreniji bunt s obzirom na to da su se prva gunđanja već mogla čuti nakon Primorčeva poraza. No o tome drugom prilikom.