Samo dan nakon MIG-ova počelo je razvaljivanje još jednoga velikog hrvatskog misterija. Uskok je uhitio šestorku zbog sumnje da su iz Zagrebačkih otpadnih voda uzeli 40 milijuna kuna.
Pročišćivač je najskuplja zagrebačka investicija. Prvi ugovor bio je ‘težak’ 180,3 milijuna eura, a od početka milenija troškovi su se aneksima više nego udvostručili – na čak 400 milijuna eura. Njemački koncesionari ovdje su zaštićeni kao lički medvjedi. Zajedničkoj tvrtki ZOV do 2028. plaća se 420 milijuna kuna na godinu. Razliku koju Zagrebački holding ne uspije naplatiti plaća, naravno, Grad.
Pročišćivač nije jedini slučaj koncesionara koji, umjesto da plaća koncesiju, još dobiva novac. Takvu apanažu uživaju i koncesionari Bine Istre i Autoceste Zagreb-Macelj. Francuzi i Austrijanci iz ovogodišnjeg će proračuna dobiti ukupno 391 milijun kuna ‘potpora’. Oba koncesionara dobivaju razliku na temelju ‘manjka prometa’, a država Strabagu svake godine vraća još i ubrani PDV na cestarinu. Dosad smo svi zajedno to koncesijsko cestovno veselje platili 3,4 milijarde kuna. Večernji to uspoređuje s lovom za Pelješki most – 2,8 milijardi.