Okej, šokirani ste. Razumljivo. Pogotovo oni čija su imena na Liderovu popisu poželjnih članova ‘tehnokratske’ vlade. To više što ih nitko ništa nije pitao ni pripremio za ovo što čitaju/čitate. Neki će se iznenaditi ugodno, neki neugodno, ali nismo se vodili empatijom prema ljudima koji će možebitno biti u stresu zbog ovoga teksta.
Vodili smo se isključivo empatijom prema zemlji koja više nema vremena biti poligonom za vježbanje neozbiljnih političkih vlada. To ne znači da smo u stručnu/tehničku vladu stavili samo menadžere, u njoj itekako ima političara. Ali takvih koji nisu samo stranački vojnici nego onih koji imaju širu sliku i rado bi radili svoj posao.
U ambisu ‘talačke’ politike premijera Zorana Milanovića, bez istinske oporbene opcije - HDZ uporno odbija odrasti pa osim zastarjelih doskočica protiv jugofilije na gospodarskom obzoru ništa nova - odlučili smo sastaviti svoju vladu. Ima u njojšarolikih stranačkih i nestranačkih imena (o članskim iskaznicama nismo vodili računa), ali i menadžera koji razumiju što biznisu treba. Tražili smo ljude koji imaju znanje, stručnost, kooperativnost, umreženost, otpornost na lobije, upravljačku moć i - muda! Bez obzira na spol.
Da, riječ je o svojevrsnoj vladi nacionalnoga spasa, nešto poput one koju je tijekom nastajanja stabilizacijskoga programa vodio tadašnji premijer Nikica Valentić. Iako su problemi gotovo navlas jednaki kao onda, vremena su danas drukčija. Milanovićev primjer pokazuje da je vrijeme vukova iscurilo. Vrijeme je za stručn(ij)u, kooperativniju vladu sposobnu da nas izvuče iz recesijskoga živog blata.
Prijedlog smo složili prema redakcijskome iskustvu (koje se proteže od pet do četrdeset godina) i višegodišnjim razgovorima s poduzetnicima koji ne propuštaju priliku pohvaliti korisnoga državnog službenika. Takvi su, naime, rijetki.
Ipak, na znanje i to da ni Liderov sastav nije složen bez sukobljavanja. Ponajviše o premijerskom položaju. Glavni i odgovorni Liderov brk Mišo Šajatović (i ne samo on) uvjeren je da samo osoba Valentićeva kalibra može čvrstom rukom izvesti zemlju put rasta. Veći dio redakcije složio se kako je vrijeme za nove, mlađe ljude. Tako smo preglasavanjem izabrali - premijerku. Tamaru Obradović Mazal. Unatoč ponegdje neusklađenim prijedlozima u Lideru smo postigli ono što je državi nemoguće - konsenzus!
Pri odabiru imena vodili smo računa o tome da ostavimo zatečene dužnosničke položaje. Ipak, napravili smo jednu iznimku i u skladu sa svojom stalnom mantrom otvorili novo potpredsjedničko mjesto - ono za izvoz. Dodijelili smo ga Jošku Klisoviću. Zašto? Zato što s poduzetničkoga terena na njegov račun stižu same pohvale. Ostala dva potpredsjednička mjesta raspodijelili smo između Ljube Jurčića i Gordane Kovačević.
>>>Zašto smo se odlučili upravo za Tamaru Obradović Mazal, te koje smo sve ministre odabrali u Liderovu vladu stručnjaka, pročitajte u novom broju koji u prodaju stiže u petak.