Nova Vlada nije baš startala kako su se neki možda nadali, puno vremena je izgubljeno na kadroviranje (koje usput budi rečeno još nije gotovo), a da o nagomilanim gospodarskim problemima i ne govorimo. Puno je problema u ovoj državi koji se godinama ne rješavaju. Jedan od takvih rak rana je javna nabava. Ne postoji Vlada u novijoj povijesti koja taj problem nije pokušala riješiti, barem deklarativno. A kako stvari stoje, teško da će se u dogledno vrijeme i riješiti. Godinama brojni poduzetnici upozoravaju na korupciju u javnoj nabavi, na netransparentne ili namještene natječaje i tako dalje.
- Usprkos posljednjim izmjenama Zakona o javnoj nabavi iz 2012. godine koji je trebao smanjiti malverzacije u javnim nabavama roba i usluga, izgleda da su te promjene zapravo još znatno pogoršale već lošu postojeću situaciju. Te su izmjene trebale ubrzati odluku o odabiru, a nisu – kaže nam jedan poduzetnik koji je zamolio za anonimnost. Cilj izmjena zakona bio je da natječaji ne padaju na sitnim propustima u pripremi ponudbene dokumentacije.
Zbog toga je novi je zakon dozvolio da je za odabir dovoljna samo jedna validna ponuda, te također da investitor može zatražiti od ponuditelja dopunu dokumentacije, ukoliko se radi o propustu koji bitno ne utječe na pravednost natječaja. Također, zbog ubrzanja postupka također je ukinuta mogućnost prvostupanjske besplatne žalbe koja se podnosila investitoru, već se žalba sada mora odmah podnijeti višoj instanci - Državnoj Komisiji za kontrolu postupka javne nabave, s ogromnim pristojbama od 10.000 kuna na više, što u startu onemogućuje manje tvrtke na podnošenje žalbe.
- I ova odluka pojašnjenja je kriterijem da se stvar ubrza, odnosno da se oštećeni žale samo ako su sigurni u svoje pravo. Ako se žalba ipak podnese, gotovo redovito Državna komisija poništava natječaj, tako da najpovoljniji ponuđač koji se smatra oštećenim zapravo u konačnici gubi taj posao, a dodatno je platio i pristojbu – kaže naš sugovornik. I upozorava kako su sve te izmjene u zakonu otvorile prostor ekstremnim malverzacijama, ponajprije zbog činjenice da je dovoljna samo jedna validna Ponuda!
Dakle, konkurentna ponuda nije više uvjet, pa je danas ustaljena praksa da investitor i preferirani ponuditelj napišu zajednički tendersku dokumentaciju na koju može aplicirati samo preferirani ponuditelj. Svi drugi otpadaju jer jednostavno ne mogu zadovoljiti prekobrojne administrativne, ali još češće nepotrebno predetaljnje tehničke specifikacije koje nemaju opravdanja.
- Dovoljno je pogledati tko primjerice u telekomunikacijskoj industriji danas dobiva većinu natječaja, pa će i laiku biti jasno da se radi o unaprijed pripremljenim scenarijima koji u osnovi ruše liberalnost tržišta i ravnopravnost tržišne utakmice. Ako se ipak pojavi konkurentni ponuditelj, on se eliminira banalnim opravdanjima, na način da se zakonska mogućnost pojašnjenja ponude ne koristi ili koristi iskrivljeno. U konačnici investitor, novcima poreznih obveznika plaća najskuplje, a ničim zajamčeno i najbolje rješenje – kaže nas sugovornik.
Kao primjer navodi jedan javni natječaj na kojeg se prijavio i bio najpovoljniji ponuđač od ukupno dva validna. Radilo se o natječaju za telekomunikacijsku opremu koji je raspisala velika javna državna tvrtka. Specifikacija natječaja je bila tendeciozna, odnosno tražile su se gotovo nevjerojatne tehničke osobine opreme koje u praksi nemaju nikakve uporabne vrijednosti primjerice milimetarske dimenzije ormara, tako da je sve upućivalo na preferiranje određenog ponuđača.
Uz dosta napora i znanja uspjeli su napraviti ponudu koja je bila tehnički validna što je investitor i potvrdio odlukom.
- Međutim diskvalificirani smo jer nismo sve engleske tehničke specifikacije, a bilo ih je poprilično, preveli kod sudskog tumača na hrvatski jezik. Investitor tendeciozno nije iskoristio mogućnost da od nas zatraži dopunu dokumentacije, što je mogao kao zakonsku mogućnost, ali nije htio iz očitih razloga. U konačnici je tender poništen i ponovljen – prisjeća se poduzetnik. Raspisan je novi natječaj i tvrtka našeg sugovornika dala je potpuno istu tehničku dokumentaciju, koju su skupo platili zbog usluga sudskog tumača.
I u ponovljenom natječaju bili su povoljniji pod preferiranog ponuditelja. No investitor ima novu stručnu primjedbu na jednu tehničku stavku na koju u prvom natječaju nije imao nikakvih zamjerki i tražio je ipak dodatno pojašnjenje. Ipak, naš sugovornik na kraju nije dobio posao. A temeljem čega sumnja u namještaljku? Naime, svatko tko je u ovakvim slučajevima nije dobio posao može tvrditi da je riječ o namještenom natječaju.
- Preferirani i na kraju odabrani ponuditelj u ponovljenom natječaju opet nudi skuplje od nas, i pazite – po točno istoj cijeni koju je nudio i prvi put i koja je za svega par kuna niža od procjenjene vrijednosti. Tako da država opet plaća najskuplje! Toliko su bili uvjereni u svoj interni dogovor sa investitorom da će biti odabrani da to nisu niti nastojali prikriti – kaže naš sugovornik. Na pitanje zašto ne podigne tužbu ili javno istupi s konkretnim imenima tvrtki, kaže da nema smisla. Ističe da ako bi to napravio može staviti ključ u bravu.
- Treba odmah stati na kraj s ovakvim manipulacijama, u suprotnosti manje tvrtke će jednostavno propasti! Treba hitno vratiti stavku zakona da su potrebne bar dvije validne ponude, pa će besmislene specifikacije ipak biti ublažene. Agencija bi trebala uvijek i besplatno provjeravati tendere javnih poduzeća prije njihove objave i imati stručni tim koji će moći procjeniti koje su to tehničke osobine opreme stvarno potrebe za realizaciju projekta, te da li je to bacanje državnih novaca. Agencija bi također trebala uvijek provjeravati zašto je na pojedinom tenderu jedna tvrtka odabrana, a druga nije, i strogo kažnjavati malverzacije, i to neovisno je li žalba podnesena ili nije. I također, je li investitor mogao tražiti dodatno pojašnjenje ili nije, kao u navedenom slučaju?! Ovdje trenutno strši ogroman slobodni prostor koji dozvoljava Investitoru "slobodno sudačko uvjerenje" – ističe naš sugovornik. Napominje kako nemamo baš svi novca za kupovati Audije i Mercedese, a pogotovo ako je riječ o državnoj tvrtci na teret poreznih obveznika. Postoji i oprema drugih ponuđača koja je jednako dobra, ali jeftinija. Treba inzistirati na kontroli svih tendera i analizirati razloge zašto se neke ponude prihvaćene, a neke iste takve nisu.
- No ukoliko javni kupac baš želi Mercedes SL, neka to i napiše u tenderu, a ne da se sakriva iza predetaljnih opisnih detalja istog neimenovanog modela. Time bi barem javnost znala što se traži, pa bi aktivna kritika a i Agencija mogli sprečavati takve tendere u samom začetku, jer ova država nema jednostavno novaca za njih, a i za pripadajuće provizije – zaključuje naš sugovornik.