Dočekamo li 2016. s posve pravno reguliranim okvirom na temelju kojega će procjenitelji moći objektivno procjenjivati nekretnine, bit će to uspjeh. Propisane su tri metode procjene vrijednosti nekretnina: usporedna, troškovna i prihodna, kojih će se ubuduće procjenitelji morati držati.
Početni optimizam koji javnosti odašilju iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, čini se, obija se o bedeme interesnih udruga koje nipošto nisu zadovoljne tempom i rješenjima ponuđenima Uredbom o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina.
Kao ni vještaci i procjenitelji, ni bankari nisu zadovoljni tim uredbama. Do sada su sami mogli procjenjivati nekretnine za koje daju kredite, no čini se da to više neće moći. S jedne je strane to logično jer uvođenjem triju metoda te drugim regulama koje nam tek slijede neće više tek tako moći snižavati cijenu nekretnine. Prema onome što čujemo, jako su ljutiti i pišu pismo ministrici graditeljstva i prostornog uređenja Anki Mrak Taritaš koje tek trebaju poslati. Osim toga, u Uredbi o procjeni nekretnina (članak 2.) jasno piše tko smije procjenjivati vrijednost nekretnina: sudski vještaci za procjenu nekretnina i sudski procjenitelji. Smiju li to banke, za sada nije potpuno jasno, ali nije isključeno da se za njih stvari poprave najesen kad bude, odnosno ako bude, donesen Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina i drugi zakoni te propisi povezani s time.
Do tada će procjenjivanje biti u svojevrsnoj sivoj zoni. Čudno je da su se donosili Uredba i Pravilnik a da nije donesen zakon o procjeni vrijednosti nekretnina. Zamjenik ministrice graditeljstva i prostornog uređenja Željko Uhlir kaže da su Uredba i Pravilnik doneseni na osnovi Zakona o prostornom uređenju jer je to bio najbrži način kojim se moglo urediti goruće pitanje. To je točno jer slučajevi Spačva, Planinska itd. pokazuju da stanje na tom području nije sređeno, ali je li takvim brzim postupkom riješena pravna sigurnost ulagača? Uhlir smatra da jest jer je pri donošenju tih propisa bila nužna sinkronizacija sa Zakonom o izvlaštenju, a do jeseni će se, kaže, analizirati i odlučiti hoće li se donositi zakon o procjeni vrijednosti nekretnina ili će se iskoristiti neki drugi zakon kojim bi se omogućilo formiranje procjeniteljskih povjerenstava i učinkovitije prikupljanje podataka.
Eh, problem je upravo u potonjem. Jer dok se zakonski ne riješi formiranje baze podataka o cijenama nekretnina, proći će, vjerojatno, i šest mjeseci. Tek bi se onda trebali početi prikupljati podaci i formirati baza, za što bi se mogla potrošiti i cijela 2015. Da to nije baš tako jednostavno, pokazuje i iskustvo s podacima za državno poljoprivredno zemljište, za koje su bile zadužene lokalne zajednice i koje i nakon više od godinu dana teče sporo iako se u posljednje vrijeme osjeti nekakav napredak.
Kad se to sve dogodilo, onda se, prema mišljenju predsjednice Hrvatskoga društva sudskih vještaka Melite Bestvine, trebalo bolje organizirati. Ona smatra da je napravljen velik propust što radna skupina od prosinca lani nije više radila u punom sastavu od desetero članova, koji nisu ni vidjeli iznesene primjedbe u javnoj raspravi završenoj u veljači (za Uredbu) i ožujku (za Pravilnik), kojih je bilo mnogo.
- Izostala je prijelazna i završna odredba u Pravilniku o metodologiji procjene vrijednosti nekretnina kojom bi bilo određeno da se propisane dvije metode (troškovna i prihodna) mogu odmah primijeniti, a s obzirom na to da nije ustrojena baza podataka u svim županijama i gradovima, da se usporedna metoda primjenjuje na bazi podataka iz postojećih podataka, odnosno iz podataka agencije koja se bavi statistikom realiziranih cijena ponuda nekretnina - kaže Bestvina.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera. Možete ga pročitati na iPadu, a aplikaciju s pomoću koje ga možete kupiti skinite OVDJE.. Tiskano izdanje možete kupiti na prodajnim mjestima koja možete pronaći OVDJE.
Sutra na Liderovom web portalu donosimo 10 nedostataka novog sustava procjenjivanja nekretnina.