Nepunih pet godina trebalo je Vrhovnom sudu Hrvatske da donese rješenje kojim je ukinulo prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Karlovcu kojom je Walter Wolf bio osuđen na dvije i pol godine zatvora, te predmet vratilo Županijskom sudu i sucu Anti Ujeviću na ponovno suđenje.
Wolf je, prisjetimo se, bio optužen i na ročištu 10. prosinca 2008. godine proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti da je kao vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Karlovačke industrije obuće potaknuo Ivu Maglicu, tadašnjeg direktora KIO-a, da 20 tisuća eura dobivenih prodajom lokala KIO-a u Valjevu umjesto na račun KIO-a uplati na osobni devizni račun Waltera Wolfa u HVB Splitskoj banci. Tvrdnju iz optužnice da je takvom, u svakom slučaju nezakonitom uplatom novca poduzeća na osobni račun vlasnika, Wolf htio taj novac prisvojiti, Wolfova obrana (prvooptuženi Maglica umro je u kolovozu 2008. godine) pobijala je tvrdnjama da je Wolf osobno dao punomoć Maglici da tim novcem podmiri dio obveza za neisplaćene plaće radnicima KIO-a, pošto je redovni žiro-račun KIO-a tada već bio u milijunskoj blokadi, a KIO praktično već u stečaju.
Maglica se za života, tijekom istrage branio da je HVP Splitskoj banci predao popis s imenima radnika KIO-a za isplatu s računa Waltera Wolfa, a tijekom dokaznog postupka, na upit suca Ujevića, Splitska banka dopisom od 01. ožujka 2007. godine koji je potpisala Gordana Lanović potvrdila je uplatu 20 tisuća eura na Wolfov osobni devizni račun, te dodala da banka nema nikakav podatak u vezi popisa imena radnika KIO-a za navodne uplate, a o kojemu je pričao Maglica. Nakon oklijevanja i pod prijetnjom prijave, Splitska banka naknadno se na Ujevićev zahtjev u studenom 2008. godine očitovala izjavom Luči Alujević da ‘nije uspjela pronaći pisani trag o postojanju ikakve punomoći za raspolaganje predmetnim računom‘ , a Ivona Amižić, voditeljica Sektora mreže Splitske banke izvijestila je Sud o postojanju dvaju deviznih i dvaju kunskih računa na ime Walter Wolf, jednog otvorenog s hrvatskom putovnicom Waltera Wolfa, a drugog s putovnicom British Columbije, odnosno Kanade.
Međutim, u Wolfovoj žalbi u međuvremenu angažirani odvjetnik Anto Nobilo priložio je niz uplatnica na iznose i imena radnika KIO-a navedena na popisu i dopisu koji je (ako je riječ o vjerodostojnom dokumentu) Walter Wolf 10. lipnja 2003. godine poslao HVB Splitskoj banci, a kojim traži konverziju s deviznog na kunski račun i isplatu ukupno 813.632,62 kune. K tome, Wolf u istom dopisu od HVB Splitske banke traži provođenje transakcije uplate tri tisuće američkih dolara s njegovog frankfurtskog računa pri Deutsche Bank na račun Milana Čopića iz Beograda, kao i uplatu 1.500 eura s Wolfovog frankfurtskog računa u Cobadeff/Commerzbank na račun beogradskog odvjetnika Bojana Jankovića, navodnog posrednika u prodaji lokala KIO-a u Valjevu. Navedene isplate izvršene su s jednog od Wolfovih kunskih računa 11. kolovoza 2003. godine i proknjižene sljedećeg dana.
- Nisam znao da se ti novčani iznosi nisu smjeli uplatiti na moj privatni račun, jer u Kanadi kad je netko stopostotni vlasnik društva, takva mogućnost postoji. Potvrđujem da sam ovlastio Maglicu da podigne ovaj novčani iznos od 20 tisuća eura baš za isplatu plaća radnicima, pa nakon što sam mu ja tu suglasnost dao, izvijestio me je kasnije kako je on podignut novac isplatio radnicima. Možda je bila moja glupost što sam dopustio da uopće taj novac sjedne na moj račun. Ja sam u životu zaradio, to jest sada vrijedim, misleći na imovinu i novac, trenutno negdje između 60 i 80 milijuna eura, ali ta vrijednost glasi na moju djecu s time da ja imam pravo upravljanja tom imovinom. Ja 2003. godine nisam uopće bio fizički u društvu KIO, već sam imao spoznaju o stanju u tvrtki preko Maglice, kazao je iznoseći svoju obranu Wolf 2008. godine.
S obzirom da Nobilo u žalbi navodi kako je sve te uplatnice dobio preko Sindikata, te da su se one cijelo vrijeme nalazile u dokumentaciji stečajnog upravitelja KIO-a Tomislava Morsana, koji je u ovom predmetu nastupio kao svjedok, Vrhovni sud smatrao je da su ti isplatni nalozi ozbiljno doveli u sumnju pravilnost utvrđenja činjenica od strane suca Ujevića pri donošenju presude protiv Wolfa. Stoga će sudac Ujević, kojem nije jasno odakle su se sad pojavile spomenute uplatnice, shodno stavu Vrhovnog suda ponovno morati provesti sve do sada pribavljene dokaze, pri čemu će ‘prvenstveno provjeriti vjerodostojnost‘ dokumentacije priložene u Wolfovoj/Nobilovoj žalbi, a na koju je ukazano odlukom Vrhovnog suda. Ročište za ponovno suđenje zakazano je za 4. lipnja ove godine.