Poduzetnici svakodnevno procjenjuju rizik u poslovanju. Procjena ulaska u novi posao, nabava robe od novog još neprovjerenog dobavljača, prodaja kupcu za kojeg se ne zna hoće li i kad platiti račun…
Jedan od rizika je i zanemarivanje neke zakonske odredbe, pa se eventualna kazna ukalkulira kao rizik. A ima i onih koji svjesno zaobilaze zakone ili rade protuzakonito.
Pravosudne trakavice najčešće započnu javnim difamiranjem poduzetnika, ponekad i istražnim zatvorom, ali na kraju je pravosudni ‘postotak šuta’, odnosno osuda vrlo nizak. No ni presuda ‘kriv je’ ne mora biti kraj svijeta, ni signal za pakiranje u zatvor. Osim zatvorske, naime, postoje i druge kazne: sudska opomena, dobrotvorni rad, novčana kazna, uvjetna kazna. A pravosudna statistika za prošlu godinu pokazuje da poslovni ljudi rijetko budu osuđeni na zatvor. Najčešći je izlaz u uvjetnom kažnjavanju, a čak su i novčane kazne rijetke. Posebno se ističe utaja poreza, gdje se svih 13 osuđenih utajivača izvuklo s uvjetnom kaznom, čak i bez ikakve novčane kazne.
I počinitelji većine drugih gospodarskih nezakonitosti imaju dobre šanse da izbjegnu zatvor. Tek, nešto je rizičnija zloupotreba ovlasti (14 zatvorskih kazni od 44 presude), a posebno prijevara (66 zatvorskih kazni od 122 presude).
Zanimljiv je i odnos pravosuđa prema mitu u kontekstu službene dužnosti. Primanje mita je rizičnije – od 28 presuda, samo je šest uvjetnih. S druge strane (plave kuverte), za davanje mita samo je pet zatvorskih kazni od 26 presuda. Valja uračunati i rizik od novčane kazne, ali ta opasnost još je manja od zatvorske. Sud je ‘po džepu’ za gospodarske prijestupe lupio samo šestero osuđenih (troje u vjerovničkim marifetlucima, jednoga ilegalnog proizvođača i dvoje ilegalnih trgovaca).
Eto, to je poduzetnička statistika rizika od boravka u zatvoru. A taj rizik bit će još manji nakon svih žalbi, drugostupanjskih, vrhovnih, ustavnih, europskih sudova…