Hrvatska
StoryEditor

Zašto Milanović divljenje Orbánu nije pretočio u ‘zoranomiku‘

08. Travanj 2015.

Predsjednik mađarske vlade Viktor Orbán sasvim je sigurno jedan od najosebujnijih vladara, državnika zapravo, u Europi, čovjek čiji se nesvakidašnji stil vladanja i pogled na upravljanje državom nikako ne sviđaju Bruxellesu i ‘uljuđenom svijetu’. Šef stranke Fidesz na vlast je ponovno došao 2010. i potpuno transformirao mađarsku politiku, ali i stvorio mnogo neprijatelja u Europi i Americi.

‘Panonski Putin’, kako ga vole vrijeđati kolege iz drugih država zbog autokratskog stila vladanja i dobrih odnosa s Moskvom, predstavio je malo drugačiji pristup vođenju države od onoga koji briselski pamfleti vole propagirati kao sveto pismo. Državni kapitalizam živ je i zdrav u Mađarskoj, a njegovi rezultati poseban su razlog zabrinutosti onih koji ne dijele mađarsko oduševljenje ‘neliberalnom demokracijom’, kako je svoj specifični soj vladanja nazvao ‘enfant terrible’ Europske unije. I dok je u političkom smislu malo komu uzor, Orbán je u ekonomiji povukao niz poteza vrijednih razmatranja. Recimo, u Hrvatskoj. On je ‘populist’ i ‘radikal’, dvije riječi koje nikad u povijesti nisu imale manje smisla, postavši brzopotezne etikete za političare koji rade ono za što su i izabrani – rješavaju probleme svojih građana, stavljajući pritom širi interes ispred interesa poslovnih krugova i drugih, bolje potkoženih članica EU.

Remetitelj poretka

No ako suprotno populistu i radikalu znači smjerno pratiti pravila igre postavljena negdje drugdje i ne talasati previše, odnosno pustiti da se stvari vrte u skladu s poznatom svetom dogmom slobodnog tržišta, onda i nije riječ o prevelikoj uvredi. Svatko tko se drzne poremetiti uhodani poredak i poznate protokole dobiva neugodne nadimke i epitete, proskribiran je i izoliran. Orbánu to ni najmanje ne smeta; prozivanja i tužakanja iz Bruxellesa s lakoćom otpuhuje, a njegova je politička pragmatičnost impresivna i spaja autokratsku, poludemokratsku vladavinu s ekonomskim oporavkom bez ikakvih problema, baš kao što surađuje s ‘kužnim’ Rusima iako je načelno mađarski nacionalist. Njegovi su najveći krimeni u političkom prostoru ozbiljno smanjenje prostora slobode izražavanja i slobode medija, kao i namjerno gledanje kroz prste ekstremnim desničarima koji divljaju po Mađarskoj. No kad je u pitanju ekonomija, bilo bi vrijeme da susjedi uzmu olovku i papir.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.

05. studeni 2024 22:35