Kako se mijenja svijet rada? Jesu li ugovori na neodređeno norma ili iznimka? Odgovori na ta pitanja nalaze se u izvješću Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO).
Dokument naziva ‘World Employment and Social Outlook 2015 (WESO)‘ donosi šokantnu informaciju – svega jedna četvrtina svjetskog radništva ima sigurne radne uvjete. Dostupni podaci prikupljeni u zemljama diljem svijeta, koji pokrivaju 84 posto svjetskog radništva, ukazuju kako su tri četvrtine radnika i radnica zaposleni u privremenim ili kratkotrajnim radnim odnosima, neplaćenim obiteljskim poslovima, neformalnim poslovima bez ugovora ili su samozaposleni.
Čak 60 posto radništva ne posjeduje nikakav ugovor o radu, od čega se većina vodi kao samozaposlena (samozaposlenost se u ovom kontekstu definira kao radni odnos u kojem osoba zapošljava sebe, potencijalno ima jednog ili više partnera, ali nema zaposlenike na kontinuiranoj bazi) ili kao ispomoć u obiteljskom poslu u zemljama u razvoju. Primjerice, u razvijenim ekonomijama srednje i jugoistočne Europe osam od deset radnika ima status zaposlenika, dok je situacija znatno drugačija u južnoj Aziji i subsaharskoj Africi – u tim dijelovima svijeta svega dva od deset radnika imaju status zaposlenika.
Još jedan trend u porastu jest rad na pola radnog vremena, takozvani part-time poslovi, pogotovo među ženskom populacijom. Part-time poslovi su u razdoblju od 2009. do 2013. u većini zemalja s dostupnim podacima nadmašili broj stalnih zaposlenja.
- Brojke ukazuju na rastuću diversifikaciju u svijetu rada. U nekim slučajevima nestandardni oblici rada ljudima pomažu kao tranzitna točka za tržište rada. Međutim, ovi rastući trendovi su odraz sve raširenije nesigurnosti koja obuhvaća jako velik broj radnika diljem svijeta. Prevaga nestandardnih oblika rada nad tradicionalnim je u većini slučajeva rezultat ekonomske nejednakosti i siromaštva. Još gore, ovi trendovi donose rizik održavanja začaranog kruga slabe globalne potražnje i sporog stvaranja novih radnih mjesta, koji je trenutno inherentan globalnoj ekonomiji i mnogim tržištima rada u razdoblju nakon krize. – izjavio je generalni direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder.
Rastuća nejednakost
Ekonomska nejednakost je u većini zemalja u porastu ili je jednako (pre)visoka. Povećan broj nestandardnih oblika rada, rastuća nezaposlenost i neaktivnost pružaju dodatan polet tom trendu. Unatoč pozitivnim mjerama u smjeru veće mirovinske pokrivenosti i socijalne zaštite u vidu naknada za nezaposlene, takve mjere se odnose smo na ‘standardno‘ radništvo. Što se tiče samozaposlenih, u 2013. godini ih je svega 16 posto uplaćivalo doprinose.
Regulacija tržišta rada
Autori izvješća objašnjavaju kako je sve prepoznatija potreba regulacije u smjeru zaštite radništva, pogotovo onih zaposlenih u nestandardnim oblicima rada. Tijekom vremena su kroz zakone osigurani određeni zaštitni mehanizmi, ali je u Europi, primjerice, od početka krize 2008. godine zaštita radnika sve slabija. Ryder sugerira kako je ključno ‘skrojiti regulacije koje istovremeno potiču ekonomski rast i socijalnu koheziju‘.