Europska komisija danas je i službeno upisala veliku pobjedu u svojoj namjeri uvođenja Bankarske unije, nakon što je Europski parlament odobrio uvođenje Jedinstvenog nadzornog mehanizma za banke (Single Supervisory Mechanism).
To znači da će sve banke u zemljama članicama eurozone (njih oko šest tisuća), kao i one u članicama koje se odluče pridružiti bankarskoj uniji, od rujna sljedeće godine biti pod nadzorom Europske središnje banke (ECB). ECB će tako posebnu pozornost obratiti na velike banke, njih oko 150, dok bi manje i dalje bile više zadatak nacionalnih nadzornih agencija, iako će u konačnici ECB biti odgovoran za sve njih. Prvi korak jedne od najvažnijih ideja Komisije kada je u pitanju reforma financijskog sustava Europske unije, iza koje je čvrsto stao njen predsjednik Jose Manuel Barroso, time je obavljen, a pred Komisijom je sada borba za drugi, kontroverzniji korak, Jedinstveni mehanizam za razrješavanje (Single Resolution Mechanism).
Taj mehanizam trebao bi nadopuniti SSM i služiti kao ‘osigurač‘ kada usprkos SSM-u neka banka naiđe na nepremostive teškoće u poslovanju. Zadatak SRM-a tada bi bio brzo i efikasno gašenje ili restrukturiranje takve banke bez štete za džepove poreznih obveznika. Prema prijedlogu Komisije, ECB bi signalizirao probleme odboru u kojem bi sjedili predstavnici Komisije, ECB-a i relevantnih nacionalnih regulatora (kako iz zemlje u kojoj je sjedište banke, tako i zemalja u kojima banka ima podružnice), koji bi tada pripremio ‘razrješavanje‘ banke. Na njegovu preporuku, ili vlastitu inicijativu, Komisija bi donijela konačnu odluku o sudbini banke. Nacionalne vlasti bile bi potom odgovorne za realizaciju dogovorenog, premda bi odbor u slučaju nepoštivanja dogovorenog mogao izravno preuzeti vođenje gašenja banke. Potrebno financiranje došlo bi iz Jedinstvenog fonda za razrješavanje banaka koji bi se, pak, punio doprinosima samog bankarskog sektora, a ne poreznih obveznika, odnosno iz proračuna zemalja. Tri ključne institucije trebale bi dogovor o SRM- postići do kraja godine, no Barroso nije skrivao hitnost, iskoristivši jučerašnji govor o stanju Unije kako bi još jednom pozvao na što hitnije usvajanje i drugog koraka.