Tijekom povijesti, određene su se civilizacije neslućeno razvile na račun svojih suparnika.
Ovih dana često slušamo o ‘američkom padu‘. Čini se da zabrinutost nije neosnovana – SAD su pretrpjele golemu financijsku krizu, došlo je do blagog oporavka, dva desetljeća plaće nisu porasle, a konstantno dolaze vijesti o usponu Kine – zemlje s 1,3 milijarde stanovnika koja ima naizgled beskonačan potencijal.
Međutim, promatrajući američku situaciju iz povijesne perspektive, nevjerojatno je da je Amerika postala tako ekonomski moćna. Najveće svjetske gospodarske sile obično su bile države koje su obuhvaćale velik broj stanovnika i golem teritorij. Industrijalizacija je relativno mlad fenomen. Do prije tristo godina, gospodarstva diljem svijeta bila su većinski poljoprivredna.
Ekonomski povjesničar Ian Morris tvrdi da je kroz ljudsku povijest ekonomska snaga uvelike ovisila o poljoprivrednoj revoluciji. Sve do industrijalizacije.
Donosimo pet najdominantnijih ekonomskih carstava po kronološkom redu:
Rimsko Carstvo: 25 – 30 posto svjetske proizvodnje
Rim je daleki predak prve poljoprivredne revolucije, koja je započela na području današnjeg Iraka. Rim je od malene republike u kratkom vremenu postao najveće ekonomsko carstvo koje je dominiralo stoljećima. Rimsko Carstvo je svoj status potvrdilo u nizu ratova, kao što su Punski ratovi koji su vodili protiv Kartage. Nakon toga su u potpunosti zavladali Mediteranom, što je uvelike olakšavalo trgovinu, a financijski sustav koje je razvilo Rimsko Carstvo bio je jedan od najsofisticiranijih u povijesti.
Kineska Dinastija Song: 25 – 30 posto svjetske proizvodnje
Prije nego je kineska civilizacija iskoristila blagodati poljoprivrednog društva, Kinom je od 960. do 1279. godine vladala Dinastija Song koja je stvorila jednu od najveličanstvenijih civilizacija u ljudskoj povijesti. Prema nekim ekonomskim povjesničarima, Kina je, a ne Engleska, prva iskusila industrijsku revoluciju. Te se tvrdnje oslanjaju na istraživanja kineskih i japanskih znanstvenika koja pokazuju kako je Kina iskusila rast BDP-a u isto vrijeme kad i rast broja stanovnika, nešto što Europi nije pošlo za rukom još stotinama godina.
Mogulsko (Mughalsko) Carstvo u Indiji: 25 posto svjetske proizvodnje
Indijska civilizacija jedna je od najstarijih na svijetu i mnogo se carstava uzdiglo i propalo na tom području tijekom povijesti. Ekonomski najuspješnije bilo je Mogulsko Carstvo koje je trajalo od 16. stoljeća do uspostave britanske Indije. Proizvodnja je u tom razdoblju dosezala brojke zabilježene u Engleskoj i Francuskoj tog doba. Indijska vladajuća klasa tog doba vodila je ekstravagantan način života koji je nadmašivao europski životni stil, ali, na nesreću, na račun eksploatacije kojoj je društvo bilo podvrgnuto.
Britansko Carstvo: 21 posto svjetske proizvodnje
Kroz većinu povijesti, povjesničarima je bilo jako teško ustanoviti BDP. Sve se to promijenilo s usponom Britanskog Carstva, kada su porezni i brojni drugi podaci povjesničarima olakšali posao. Britansko Carstvo je prvo koje je dominiralo svjetskim gospodarstvom bez da pritom dominira jednako velikim postotkom stanovništva. Britanska prednost proizlazi iz nevjerojatno velikog značaja industrijske revolucije, kao i kolonijalnih posjeda. Na vrhuncu Britanskog Carstva čak je šest posto ukupne proizvodnje dolazilo iz kolonija.
SAD oko 1950-ih: 50 posto svjetske proizvodnje
Do kraja Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države su, prema nekim procjenama, bile odgovorne za 50 posto svjetske proizvodnje. Međutim, ta statistika može dovesti do krivih zaključaka. Nije istina da je Amerika bila dvostruko uspješnija od ostalih na ovoj listi. Uostalom, SAD su ovakvu dominaciju proživljavale kratko, zahvaljujući činjenici da je većina svjetskih ekonomija bila opustošena Drugim svjetskim ratom. Amerika je u kasnom 19. stoljeću postala najveća svjetska ekonomija zahvaljujući velikoj populaciji, prirodnim resursima i poduzetničkom duhu. Međutim, SAD-a dominaciju krajem prošlog stoljeća mogu zahvaliti isključivo ratu.
Otada, moć SAD-a slabi, ne zato što ne rastu dovoljno brzo, nego zato što ih ostatak svijeta sustiže. To je, međutim, povijesni obrazac koji se ponavlja – ekonomska revolucija se dogodi negdje u svijetu i širi se. One koji su se smjestili na vrhu teško je zbaciti, a obično budu svrgnuti tek nakon masovnih konflikata ili izbijanja industrijske revolucije negdje drugdje.
- Ako se taj povijesni ritam nastavi odigravati, jedini način da dođe do promjene jest promijeniti način na koji stvari funkcioniraju, odnosno potencirati još jednu u nizu revolucija. – zaključuje Morris.